Ispovijest

‘Bila sam okej s razvodom od svog bivšeg supruga. Sve dok mi njegova sadašnja žena nije poslala poruku’

Piše: Žena Net / Vrijeme: 09:00 23.06.2017 / Rubrika:
Foto: KatarzynaBialasiewicz/thinkstock
0

Na Facebooku joj se javila sadašnja partnerica njenog bivšeg supruga. Shvatila je da njih dvoje žive život kakav su ona i on nekada sanjali. Evo zašto ju je to toliko uzdrmalo…

“Poruka je počela ovako: ‘Ne znam sjećaš li me se, ja sam Jonathanova supruga.’ Upoznala sam je samo jednom, a razgovarale smo možda dva puta i to se dogodilo prije otprilike deset godina. Ali da, sjećam je se. Također se sjećam i vremena kad se njen opis same sebe odnosio i na mene. No, ja nisam Jonathanova supruga već nekih 20 godina. Ja sam vrlo sretna supruga jednog drugog muškarca. Ali ipak… Moje su se uši uhvatile za tu njenu frazu, poput nekog nadimka iz djetinjstva kojim te nitko već dugo nije zvao. Ipak, svaka interakcija koju sam imala s tom ženom bila je savršeno ugodna, pa nisam imala potrebe biti nepovjerljiva, ali, naravno, bila sam. Sve što je povezano s mojim bivšim suprugom uvijek me lagano pogodi…

Ali ispostavilo se da oprez ipak nije bio potreban. Njena kratka poruka na Facebooku bila je prilično draga. Pročitala je esej koji sam napisala, svidio joj se, pa mi je to htjela reći. Kako slatko, baš lijepo od nje. Čestitala mi je na mojoj ‘spisateljskoj karijeri’. Dobila sam dojam da se informirala o meni na mom profilu. Naravno. Nije li to jedna od stvari koju nam omogućuje ovo digitalno doba?

I sama sam to radila s vremena na vrijeme – no ja sam proučavala profil svog bivšeg supruga, a ne njegove supruge. Kraj našeg braka nije bio kriminalno loš, ali isto tako nije baš bio ni prijateljski. Nismo ostali u kontaktu niti smo imali zajedničke prijatelje. Moj bivši također nije ostavio baš nikakav trag na Googleu. Tako da, gotovo jedine informacije koje sam imala o njegovu životu nakon mene, nakon nas, bili su fragmenti koje sam čula kad se trebao vjenčati sa ženom koja mi je upravo napisala poruku. A čula sam ovo: Moj bivši, godinu dana nakon što mi je rekao ne samo da ne želi biti oženjen sa mnom, već da ne želi biti oženjen uopće, ponovno se trebao vjenčati. Za ženu 14 godina mlađu od njega. Koja je tek završila fakultet. Tada su bili zajedno otprilike šest mjeseci. Bila je trudna. Nasmijala sam se, jer, svi znamo kako će to završiti…

‘I dalje su zajedno. Ipak nije završilo, kao što smo pretpostavili… Danas imaju dvoje djece, psa, mačku, konja i piliće i žive na farmi’

Ali, nije završilo tako kako smo mislili. I dalje su zajedno. Njena prva poruka pretvorila se u njih nekoliko, a zatim me dodala i na Facebook. A zatim sam počela njuškati. Sama sam pronašla neke informacije koje su me zainteresirale, ponekad sam na neke naišla slučajno, neke sam pokupila u čestitkama koje mi je za blagdane slala moje bivša svekrva. Njihov je brak potrajao. Dobili su dvoje djece, koja su danas tinejdžeri. Imaju čak i psa, mačku, konja i piliće. Žive na staroj farmi, koja navodno zahtjeva konstantne popravke. A ponekad bi se u nekima od njenih objava pojavila tek neka sitna primjedba oko nečega…

Neočekivano, svi ti vizualni dokazi sadašnjeg života mog bivšeg supruga nekako su me uznemirili. Ne zato što sam bila ljubomorna – ne, zaista sam istinski, duboko u sebi zadovoljna i ispunjena u svom sadašnjem braku i u životu općenito. Nije to bilo zato što njemu ili njoj želim nešto loše, jer zaista ne želim. Nije bilo nikakvih afera. Sve je završilo fer. Oboje smo nastavili dalje. Što me onda toliko iznenađivalo? Što sam, nakon svega, očekivala?

‘Njihov sadašnji život neodoljivo me podsjeća na zajednički život kakav smo mi nekada imali’

S vremenom sam shvatila. Ono što me najviše zbunjivalo bila je činjenica da je njegov sadašnji život jako sličio na naš zajednički život nekad. I mi smo živjeli u kući na staroj farmi, u kojoj smo stalno morali nešto popravljati. Nedaleko od mjesta gdje danas živi, točnije. Njemu i meni sviđale su se iste vrste pasa. Fotografija njihove blagovaonice, stola i stolica probudila je stara sjećanja; to smo nekad imali u našoj kući. On je, navodno, nastavio raditi ono što je radio i prije. Ona je radila u jednom listu koji mi je nekad davno dodijelio neku nagradu.

Optužila sam samu sebe zbog solipsizma. Ali, ta zbunjujuća sličnost nije bila plod moje narcisoidnosti. Ti mali šokovi koje sam doživljavala natjerali su me da se na različite načine suočim sama sa sobom. Nije mi smetao njegov život kao takav, ali me smetala činjenica da je njegov sadašnji život moj narativ o tome zašto smo i kako prekinuli učinio neistinitim.

Moja je mala priča išla nekako ovako: Upoznali smo se kad nam je bilo 20-ak godina, zaljubili smo se, dijelili zajedničke snove o pitoresknom obiteljskom životu. Upustili smo se u ostvarivanje tih snova. Kupili smo i preuredili 100 godina staru kuću na farmi, na selu. Posadili smo vrt i nabavili pse i mačke. Svoju sam karijeru stavila na stranu i ušla u posao s njim. A zatim, nakon osam zajedničkih godina, rekao mi je da više ne želi takav život. Ne samo da nije htio više biti oženjen za mene, rekao mi je, već nije uopće htio biti oženjen. Htio je biti sam. No, u vrlo kratkom periodu, ponovno je kreirao, nadodao neke elemente i očito vrlo uspješno vodio život kakav sam mislila da je odbacio zauvijek.

‘On je bio taj koji je ostavio mene. Ali i ja sam tome debelo doprinijela’

Njihova predivna bajka, shvatila sam, bila mi je ovoliko važna jer mi je omogućila da sama sebi dokažem da je on bio taj koji je ostavio mene. I to je istina. On je bio taj koji je izrekao riječi: ‘Ne želim više biti u braku.’ Ja sam bila ta koja je rekla: ‘Želim da ovaj brak uspije.’

No, ja sam također bila osoba koja je govorila rečenice poput: ‘Želim napraviti tetovažu’, ‘Želim nabaviti motocikl’, ‘Otići ću na one tečajeve koje želim’, ‘Želim više vremena provoditi u pisanju’, ‘Želim da provodimo više vremena zajedno’, ‘Želim vidjeti više, raditi više, putovati više, zabavljati se, otići na neku predstavu’, ‘Želim da sa mnom budeš drugačiji.’ Možda je on izrekao te riječi zbog kojih je naš brak naposljetku završio. Ali kad sam vidjela kakav je život imao sada, potaknulo me na razmišljanje o istini koju sam nekako uvijek pokušavala izbjeći: Ja sam bila ta koja je zaslužna što su te riječi uopće došle do njegovih usta.

Kad smo se razvodili, ja sam bila prva od svojih prijateljica koja je prolazila taj neugodan trenutak, ali sam dobila veliku količinu utjehe od prijateljice i njene opservacije, koja je glasila: ‘Mnogo ljudi ostaje zajedno jednostavno zato što im nedostaje mašte.’ Shvatila sam da je dio mog problema, koji je zatim postao problem našeg braka, bio taj što sam počela zamišljati život koji je bio nešto više, možda nešto bolje, ali uglavnom samo nešto drugačije od onoga što sam dotad proživljavala. Iz kojeg god razloga, moj prvi brak nije bio kontekst unutar kojeg sam te svoje snove mogla provesti u djela.

‘Moj sadašnji suprug i ja posve smo drugačija priča. On je moje ‘nešto više.’ A sadašnja žena mog bivšeg njegova je verzija toga…’

Kad sam započela vezu s muškarcem koji je danas moj suprug, oboje smo konstatirali da naši prvi brakovi nisu bili toliko loši. Bili su bolji od nekih… Ali, ipak smo jednostavno htjeli više. Htjeli smo više od svojih bračnih partnera, ali smo zapravo htjeli više od samih sebe, od naših života. Ja nikad nisam napravila tetovažu, a motocikl je davno nedosanjani san, ali danas imam i radim mnogo toga o čemu sam nekada samo sanjala, ali radim i mnogo toga čega sam se nekada bojala. Kad sam razmišljala o tome da ‘želim više’, sjetila sam se riječi koje je William S. Burroughs navodno izrekao: ‘Postao sam ovisan jer sam htio više.’ Postao je ovisan; a ja sam, čini se, postala razvedena. Jer, na kraju krajeva, to ‘više’ uvijek dolazi s nekom cijenom.

A što je postao moj bivši suprug? Ne mogu sa sigurnošću reći niti znati. Ono što vidim na društvenim mrežama govori mi da je njegova supruga žena snažne i energične povezanosti koju ima sa svojom djecom, ali i čitavom zajednicom. Njene objave otkrivaju šarmantan i mudar intelekt… Ona je žena dobrog duha. Na primjer, rekla mi je da je moj esej, onaj zbog kojeg mi se i javila, pokazala svom (nekad mom) suprugu. Rekla je da je on ‘sretan zbog mene.’

Sretan zbog mene… Pitam se mogu li mu uzvratiti uslugu. Godinama nakon našeg prekida, iskreno i zaista nisam dobila dovoljnu količinu informacija da bih znala trebam li, mogu li zapravo biti sretna zbog njega. Ali sada? Sada mogu sa sigurnošću reći da sam zaista sretna zbog njega. Ali sam također sretna i zbog nje, zbog njih dvoje zajedno. Sretna sam što je pronašao svoju verziju ‘nečeg više.'”

Izvor: Elle

Piše: Žena Net / Vrijeme: 09:00 23.06.2017 / Rubrika:

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr