S VIKINZIMA NEMA ŠALE

NORVEŠKI PRVAŠIĆI ISPRAŠILI ELITNE AMERIČKE MARINCE: ‘Bježali smo, gegajući se kao pretučeni Teletubbiesi’

Američki marinci morali su podvinuta repa bježati pred ‘postrojbom’ norveških prvašića, a sve zbog genijalnog hot-doga

Američki marinac, koji je iz očitih razloga želio ostati anoniman, na Imguru se prisjetio vjerojatno ne najteže, ali svakako najbizarnije borbe u svom životu, nakon koje je naučio da s potomcima Vikinga nema šale, čak ni ako imaju šest, sedam godina.

Rutinska vježba urbane borbe

“Imali smo rutinsku vježbu u norveškom Trondheimu, zajedno s Nizozemcima, Nijemcima i drugim saveznicima. Vježbali smo urbanu borbu. Moja jedinica bila je smještena blizu nogometnog igrališta uz osnovnu školu. Imajte na umu da u sklopu vježbe nije bilo nikakve borbe, čak niti simulirane; samo smo vježbali kretanje, manevriranje i taktiku. Ipak, izgledali smo prilično bizarno u svojoj opremi i s oružjem. Bila je veljača. U Norveškoj. Hladno k’o u paklu. Snijeg do koljena. Norveška očito ne proglašava slobodne dane u takvim uvjetima, pa su djeca bila u školi.”

Odmah smo se navukli na tu genijalnu klopu

“U svakom slučaju, Norveška ima tu genijalnu klopu. Nemam pojma kako se zove [pølse], no zapravo je hot-dog omotan slaninom, pa pretpostavljam da se zove slatkiš bogova. Naravno, kao pravi Amerikanci odmah smo postali ovisni o tome. Možete ih naći posvuda, pa i na benzinskim crpkama. A jedna benzinska je bila baš s druge strane škole. Ja i nekoliko marinaca smo dobili dopuštenje da odstupimo i odemo do benzinske.

Taman smo prolazili pored glavnog ulaza u školu kada su se vrata otvorila, bio je odmor. Bilo je nekoliko klinaca, otprilike 6, 7, godina. Puno su pričali i smijali se. Zurili su nas dok smo prolazili, s našim puškama i ogromnim, smiješnim zimskim uniformama. Jedan mali je imitirao pucanje, i mi smo se našalili.

‘Sam pakao se otvorio’

I tada je netko iz moje grupe, ne znam tko, Bože mi pomozi nemam pojma tko… bacio grudu i pogodio curicu u nogu. A ta norveška djeca su oslobodila sam pakao.

Odjednom se čula grozna cika i nerazumljiv govor i vrata škole su se otvorila. Školarci su izlazili kao poplava koja nikada ne prestaje. Vrištali su, smijali se i trčali – kako pobogu mogu trčati?! Mala gamad je bacala grude brže nego što zakoni fizike to dopuštaju. Bilo je kao u onom filmu Vilenjak. Zamislite da se vozite u brzom automobilu u snježnoj oluji i gurnuli ste glavu kroz prozor i pahuljice vas udaraju u lice. A sad zamislite da su te pahuljice veličine snježnih gruda. Nismo vidjeli ništa. Nismo mogli trčati. Jedva smo disali, k vragu…

‘Bili smo k’o šepave vile’

Pokušali smo uzvratiti vatru i bacili dvije tri, traljave grude koje su se raspale u zraku, bacakajući rukama k’o šepave vile. Ja sam iz Teksasa, a jedinica je smještena u Sjevernoj Karolini. Bili smo toliko izvan svog elementa, zbog čega su nam se smijali još više. Ostali smo odsječeni od svoje jedinice. Pokušali smo im udariti s boka, ali bili su prebrzi. Sigurno su koristili i oružje zabranjeno svim konvencijama ratovanja – ledenjače.

Vidio sam kako se moji prijatelji brzinski gegaju prema kampu poput pretučenih Teletubbiesa, pod zasljepljujućom vatrom. Je**š taktiku, je**š mene, je**š slatkiš bogova, ovo je bila stvar preživljavanja. Ja sam bio najsporiji, a čizme su mi bile prevelike iako su bile najmanje koje je vojska imala. Moji marinci su me ostavili na cjedilu.

‘Cvileći sam ležao u snijegu’

Pokušao sam navući kapuljaču što više i pognuti glavu. Neprijatelj više nije bio zadovoljan granatirajući moje bespomoćno tijelo nego su me zaskučili i bacili na tlo poput hijena. Pokušavao sam se vrtjeti i oteti, ali ispala mi je čizma i pao sam na tlo. Počeo sam preklinjati za milost, ali, ili me nisu razumjeli, ili ih nije bilo briga. Doslovno su me priklještili po petoro na svakoj ruci i nozi. Tada sam pomislio, sad sam tek na*ebo. Rukavice su mi skinuli i bacili na neko drvo. Počeli su mi trpati snijeg u jaknu. Je li vam itko bacio kocku leda niz vrat? Sada zamislite da vam netko sipa cijelu šaku.

Ostavili su me da ležim, cvileći u snijegu. Puška puna snijega i smeća. Čizma negdje zakopana. Otišli su smijući se, pričajući na svom čudnom jeziku. Ležao sam i pokušavao shvatiti koji se američki vrag dogodio.”

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr