...koje su poput nabujaka ubojica zajedno s njom gramzivo napredovale k mome stolu, čineći pokušaje grudnjaka da ih obujmi - potpuno smiješnima. Stane i pogleda u pod skrušeno grickajući vrh kemijske.
"Jebogaćuko, Kristino, jesmo rekli da se u Jameson ne stavlja led, što će Škoti misliti o nama, da smo neka neozbiljna firma?", rekoh svojoj tajnici sjedeći na kožnoj fotelji, pritom glumeći ozbiljnost. "O bože, oprostite gospodine direktore, kako to mogu ispraviti?" rekla je Kristinka usplahireno dok su joj obraščiće prekrivale sićušne pjegice strašljivice. Raširio sam ruke i prihvatio se za glavu, dok mi je gaćni periskopčić tek probuđeno polako rastezao vrat. "Ha, gledaj, nisam tiranin, svakom treba dati priliku za popravak, zar ne?", rekoh gledajuć je u oči, našto se ona sretno nasmiješila, izbacila sočnu očicu na čarapi skupa s taman dugom nožicom i pripadajućom joj štiklom, primila me za glavu i istu zabila u svoj dekolte veličine omanjeg rodinog gnijezda.
"O šefe, kaznite me što sam pogriješila", stenjala je dok mi je titravo sjedala u krilo, kao da ne želi skroz, a ja sam u sebi mudro mislio kako sam mudar i sposoban, poput tipičnog hrvatskog ratnog profitera. Nosić mi je taknula duboka brazda dekoltea omeđena vrelim megabuhtlama koje su tako divno mirisale po svježim… ćevapima!?
"Ej ćelavi, kaj si zakrmio!?", probudi me glasić moje u ured netom ulazeće ispirsane grafičarke kojoj bih kao trebao biti nadređen. "Naravno da nisam, zamislio sam se…" "Ne seri, imaš otisak tipkovnice na čelu, oš griz bureka?" promrmlja žvačuć fini komad mesa. "Ne, ne bih hvala, moram dovršiti misao…"
Ali svi mi dobro znamo kako je teško vratiti onaj trenutak sna u kojem su te prekinuli. Tako sam zaključio da više neću degustirati nova samostanska piva na hrvatskom tržištu tijekom radnog tjedna, kao i da je konačno vrijeme da se uključim u fan club Christine Hendricks na Fejsu. Jer tajnice ševe samo direktori, a ja to ipak nikad neću biti…
A kad bih kojim slučajem i postao direktor, stresne bih situacije na poslu rješavao upravo seksom. Kao onaj ružni Francuz u jako dobroj knjizi. Marketing ima retardirane ideje, podređeni ne odrade posao, klijent migolji za lovu... A tek je jedan popodne? I što sad? Ništa, fino u kupleraj, sat vremena masaže sa hepiendom i u dva već možeš radit novu strategiju, deerektiran, miran i rasterećen, oran za nove radne pobjede.
A ako si običan radni čovjek i građanin, moglo bi se recimo probati i sa seksualnom dostavom, ono, 'Halo pizza', ili klasičnim metodama kolegijalnog utovara, odnosno špajznog, skladišnog ili klasičnog kuhinjskog seksa.
Seks na kopirki treba ipak prepustiti nekim lijepim starim vremenima, jer danas te mašine imaju toliko udova i krakova, da kad bi netko i prislonio hladnu menadžeričinu guzu na tvrdo stakalce, izgledalo bi kao da se bori protiv Power Rangersa.
Liftovi su dugo vremena bili označavani kao savršeno mjesto za uredski seks, ali tu dolazimo do par problema. Prvi je staklena stijena u mojoj bivšoj firmi, za koju sam otkrio da je staklena tek nakon što sam se tri sekunde pošteno čohao po prknu. Što je, po facama jamačno, primijetila cijela birtija koja ima pogled na lift.
Drugi je razlog da muškarcu ipak treba neko vrijeme da mu se digne (ne lift), a dizala su danas poprilično brza. I treće – ako se lift zaustavi i nestane struje, pojavljuju se neke sitnice kao klaustrofobija, akrofobija, ili jeboteumrijetćufobija, pa je gotovo nemoguće da su dva afobičara različitog spola seksualno atraktivna jedno drugom zaglavila u istom metru kvadratnom!
Postoji i psihički seks u uredu kad shvatiš da preko noći možda i ševiš svoju direktoricu, ali da je preko dana na samome radnom mjestu ona i dalje bičarka u kompletiću te da se na poslu moraš ponašati kao govno od ogrca. Ili kad seksaš podređenu pa ona to u povjerenju kaže onoj na desku, kojoj slučajno izleti najboljoj frendici koja to izlane sestrični zaove koja ti je šefica uprave. I ode učinkovitost u materinu, samo zvjeraš okolo i tumačiš tuđe poglede. Brrr...
Naravno, za sam kraj sam ostavio njegovo veličanstvo, zahodski seks. Najčešći, najkompliciraniji, najnehigijenskiji, uglavnom sve naj. Naravno, nije on karakterističan samo za urede, tu su i klubovi, kafići, kina, ali uredski je poseban po tome jer nitko ne smije saznati da ga je bilo. Onog trena kad ona prođe pored vašeg stola i namigne, a vi se dignete kao magnetom povučeni zvjerkajući da nitko ne skuži. Pa uletite u kabinu, zadignete suknju i trgate šlic i blututnete joj ga takvom silinom da je minuta cijela vječnost... I onda svatko na svoju stranu. Zakon.
U realnosti zahodski uredski seks izgleda otprilike ovako:
– ona kasni pa se nervirate i zgražate čistoćom prostorije – kad konačno dođe, onda bi pričala o vašoj poluvezi i da to više nemre tak... – smirite je, poljubite filmski i kažete da je volite, jer vam se žuri – njoj se pritom nipošto ne smije zgužvati bluza ni suknja, pa je morate držati ko vrući kesten što ubija svaki gušt, kao onaj debilizam od capoeire – šlic u takvim situacijama uvijek šteka, pa sad i ona stigne primijetiti da je sve prljavo pa se duri – ostavljate šlic na pola otkopčan jer ste laktom odvalili držač za papir i slutite pad ponosa – njoj se ne da spuštati da se ne nasloni na školjku, pa nema orale, pa ste tužni – ako ste tužni vi, tužan je i ON, pa se ona ipak spušta i ona, iako je već podosta nervozna – konačno je uspostavljena radna temperatura, dižete ju i okrećete prema školjci – ispada vam novčanik u kojem je kondom, saginjete se i sudarate glavama – otpetljavate joj kosu koja je zapela za vješalicu – vraćate je na koljena jer je pao, pripremate rezervni kondom – vraćate je prema školjci dok ona ozalud traži čiste plohe za nasloniti ruke – desankom pipate s njene prednjice pećnicu milu toplu radi provjere humiditeta – pripremate ga se konačno više ubaciti onako do daske (ne te daske), junačko crnački, kad tog trena netko uđe u kabinu do vas, sočno se sprdi te uz pjesmicu počne žuboriti. Dugo žuboriti. Vječno žuboriti. – sad je kasno da bježite, morate se zalediti i ostati tako dok ovaj to ne obavi, ali frajer sjeda, vadi mobitel i uz nemile radnje izbačaja viška tereta, dere 17 nivoa Angry birdsa, slika si pišu u nacrtu, tlocrtu i bokocrtu za ljubavnicu i obavi dva razgovora s mamom i punicom. A u pauzama samo iritantno zviždi – vi ste tih 20 minuta bez daha, naslonjeni jedno na drugo i u spuštenom stanju, sve dok susjed ne odleprša dvije kile lakši – glasno odahnete, pogledate se i zaključite da više nema smisla – vratite se u ured sa zašminkanim uhom i zasranom suknjom, svi vam se smiju i upiru prstom, a vi nesvršeni... Ali barem misle da ste se svjetski pofukali pa ponavljate proces sutra.
