TAJNE ARHEOLOGIJE

DIVOVI, LUBANJE I DREVNI MURALI: 10 misterioznih otkrića koja bi mogla promijeniti tijek naše povijesti

Velik dio naše povijesti proizašao je iz različitih zapisa, no ono što znamo o našoj povijesti zapravo je tek djelić velikog mozaika kojeg možda nikada nećemo u potpunosti sastaviti.

Arheolozi gotovo svakog dana pronalaze predmete koji se baš i ne uklapaju u priču o nekom kraju i njegovoj prošlosti. Predmeti nekog društva nerijetko budu otkriveni na mjestima na kojima se uopće ne bi trebali nalaziti ili pak toliko daleko od izvornog porijekla da se postavlja pitanje kako su do tamo stigli.

Odgovor na ovo pitanje upućuje na događaj koji nikada nije bio zapisan ili je zapis o tom događaju zauvijek nestao, baš kao što su se neke od najvećih ljudskih priča dogodile ljudima koji nikada nisu stigli kući kako bi ih ispričali. Takve neispričane priče, da ih znamo, možda bi u potpunosti promijenile tijek naše povijesti kakvu znamo.

Portal Listverse skupio je deset nevjerojatnih otkrića koja bi mogla obrisati našu povijest te ispisati jednu sasvim novu priču.

10. Rimski mač u Kanadi

Na Otoku Hrast (Oak Island) u kanadskoj provinciji Nova Škotska, televizijska je ekipa sasvim slučajno naišla na neočekivano otkriće – antički rimski mač koji se, prema analizama, tako nalazio od 200. godine Nove ere.

Ovo otkriće baca sasvim novo svijetlo na dio naše povijesti te sugerira da su Rimljani došli na sjevernoamerički kontinent čak 800 godina prije Vikinga. No ovo nije jedina stvar koja je pronađena u Kanadi. U nekoliko su navrata, slučajni prolaznici, naišli na predmete koji, prema knjigama po kojima učimo povijest, ne bi trebali biti u Kanadi.

Najneobičniji su svakako ostaci jedrenjaka zabijenog u drvo, groblje izgrađeno rimskim stilom i načinom gradnje, kovanice iz Kartage te kamen s uklesanim tekstom za koji se vjeruje da pripada starim Rimljanima. Svi ovi predmeti stariji su od 1800 godina.

Postoji teorija da su rimski istraživači, zajedno s onima iz Kartage, plovili prema zapadu prije 1800 godina. S obzirom na to da se nikada nisu vratili u svoju domovinu, na tlu Kanade pokopali su svoje mrtve. No ništa od ovog nije potvrđeno, a zbog činjenice da je rimski mač pronašla televizijska ekipa, a ne arheolozi, sve zvuči iznimno sumnjivo. Kasnije analize su pokazale da je mač lažan.

S druge strane postoji velik broj drugih predmeta koji upućuju na činjenicu da su Rimljani bili na tlu Kanade. Ako laboratorijski nalazi podupru ovu teoriju, to bi svakako utjecalo na promjenu odgovora na pitanje tko je bio prvi Europljanin koji je kročio Amerikom.

9. Kinesko proročanstvo ispisano na kostima skrivenih na američkom tlu

Prema povjesničaru Johnu Ruskampu, još je jedan narod hodao američkim tlom tisućama godina prije Vikinga – Kinezi.

John Ruskamp pronašao je niz neobičnih simbola uklesanih u kamen i to na 82 različite lokacije diljem sjevera Sjedinjenih Američkih Država. Ruskamp je uvjeren kako ti zapisi nisu rezultat tek nasumičnog škrabanja već da je riječ o zapisima na kostima koje su služile za proricanje, a koji su tipični za kinesku kulturu.

Kosti za proricanje jedan je od najstarijih načina bilježenja kineskih zapisa koji je gotovo u potpunosti nestao oko 1046. godine prije Nove ere. U slučaju da je Ruskampova teorija točna to bi značilo da su žitelji Kine noge protegnuli sve do Sjeverne Amerike i to prije oko 3000 godina.

Ovo otkriće kostiju za proricanje poklapa se s još jednim nalazištem, odnosno natpisom pronađenim u Arizoni, na kojem stoji: ‘Odvojeni 10 godina zajedno; proglašavamo završetak putovanja, (od) kuće Sunca, putovanje završeno zajedno’ – čini se kao poruka koja su ostavili istraživači stigavši u Novi svijet.

8. Kosti antičkog majmuna u Irskoj

Na brdu Tara u Irskoj pokopano je tijelo uz kraljevski tretman, no pronađene kosti ne upućuju da je riječ o tijelu nekog kralja već liče na kosti majmuna. I nije to jedini slučaj pronalaska kostiju majmuna na irskom tlu. Kosti majmuna pronađene su i u okrugu Armagh, a datiraj iz vremena prije oko 2300 godina. Ono što je ključno je da nitko zapravo ne zna kako su majmuni dospjeli na irski otok. Netko je u antici, iz nekog nepoznatog razloga, odnio tijela majmuna u Irsku te ih pokopao.

Pretpostavlja se da su majmuni bili dijelom trgovinske razmjene antičkih ruta, no ne postoje dokazane teorije koje bi objasnile što kosti majmuna rade u Irskoj. Drevna irska legenda kaže da je skupina stranaca s magičnim moćima stigla u Irsku na masivnom brodu te preuzela vlast nad narodom na brdu Tara. Neki smatraju da je legenda nastala prema istinitom događaju, te da su ljudi za koje se smatralo da imaju magične moći, Egipćani koji su koristili naprednu tehnologiju.

Ovo je veliki događaj u našoj povijesti koji je otkriven zahvaljujući kostima majmuna. Taj događaj potkrjepljuje niz dokaza među kojima je i činjenica da je DNK analiza pokazala kako majmuni iz Irske pripada rodu majmuna koji su živjeli na dijelu Bliskog istoka. Nedaleko od brda Tara otkriveni su i 3800 godina stari ostaci drugog tijela koje je pokopano s egipatskom ogrlicom.

7. Američka legenda o bijelim divovima

Godine 1857. Indijanci plemena Comanche stajali su ispred mnoštva i pričali im priču: ‘Prije nebrojenog broja mjeseci, započela je utrka bijelaca, visokih 305 centimetara i daleko bogatijih i moćnijih od svih bijelih ljudi koji su ovdje živjeli. Nastanili su u velikom broju zemalja. Odvezli su Indijance iz svojih domova, držeći mač, okupirali su doline u kojima su živjeli naši očevi’.

Iako se čini kao prispodoba o onome što se događalo kada su Europljani stigli na američko tlo, takva teorija pala je u vodu kada je u Oklahomi pronađen grčki medaljon i dva grčka novčića. Nakon tog pronalaska genealogist Donald Yates počeo je sastavljati dokaze te je zaključio kako pripovijetka ispričana sredinom 19. stoljeća nije izolirana priča.

Jedno od najslavnijih plemena američkih Indijanaca porodice Muskhogean u područjima sjevernoameričkog Jugoistoka, pleme Choctaws, također je bilo poznato po prepričavanju priče o ‘utrci divova’ bijele kože koji su živjeli na području današnje savezne države Tennessee. Također, i druga su plemena imala ovakve neobične priče. Grčki pisac Strabo pisao je o ‘Zapadnom kontinentu’ sugerirajući kako ima nekih spoznaja o Amerikancima.

Yates vjeruje da ove narodne priče nisu sasvim izmišljene te da se baziraju na istinitim događajima koji su služili kao inspiracija za priču. Moguće je da su grčki istraživači zaista stigli na tlo Amerike, borili se s domorodačkim plemenom ostavljajući za sobom priču koja je postajala sve veća svaki put kad bi je netko iznova prepričao.

6. Majanski murali o ratnicima bijele puti

U unutrašnjosti ratničkog hrama u meksičkoj Chechen Itzi nalaze se murali koji prikazuju scene brutalnih borbi koje se baš i ne uklapaju u majansko okruženje. Murali prikazuju nasilne borbe koje su se vodile između izrazito različitih skupina ljudi u vrijeme pred-Kolumbovog doba u Meksiku. Neki ljudi, prikazani na muralu, imaju izrazito blijedu kožu dok su drugi izrazito tamne kože. Ima i onih smeđe boje.

Gledajući samo za sebe, ovo bi moglo biti izvrsno umjetničko djelo, no postoje brojni dokazi koji podupiru teoriju da se ovakva bitka zaista dogodila sugerirajući da je bilo riječ o bitci za prevlast modernog Meksika.

Kada je Hernan Cortes stigao u Meksiko narod ga je pozdravio kao bijelog vladara koji se vratio, sugerirajući kako je već netko, bijele rase, bio tamo prije njega.

Majansko pleme ostavilo je za sobom priču naziva ‘Ples divova’ u kojoj bijeli div pomaže majanskom plemenu u borbi protiv crnog diva koji ih uznemirava. Prema jednoj kontroverznoj teoriji sve se to zaista dogodilo. Divovi crne kože bili su Asteci koji su sa sjevera polako preuzimali područja prema jugu, a bijeli divovi mogli bi biti Vikinzi.

Već u 1789. godine pojavila se teorija o vikinškim istraživačima koji su stigli sve do modernog Meksika. Jedan od njih, Ari Marson, krenuo je prema Grenlandu no uhvatila ga je oluja. Dok je pokušavao okrenuti brod prema kopnu doplovio je na područje Maja.

5. Hram egipatske božice u Indiji

Na zapadnim obalama Indije nalaze se ruševine drevnog hrama posvećenog božici Pattini. Iako takav hram i nije neobičan za indijski teritorij, postoje sumnje da se ispod hrama nalazi tajna odaja u kojoj se navodno nalazi oltar, svetilište posvećeno egipatskoj božici Isis.

Ruševine ovog misterioznog hrama danas se nalaze unutar jednog hinduističkog hrama zbog čega nitko nije imao priliku zaviriti što se nalazi ispod hrama. Pisac Chris Morgan tvrdi da priča o tajnovitom oltaru i svetištu posvećenom egipatskoj božici zapravo drži vodu. On vjeruje da je stanovnik Egipta koji je stigao u Indiju započeo sa širenjem štovanja svoje božice.

Vjeruje da je kult slavljenja božice Pattini proizašao iz takvog kulta. Također ističe dvije sličnosti u dvjema legendama od kojih su obje o ženama koje čiji je život obilježilo brutalno ubojstvo – žene su usmrtile svoje muževe, a njihova tijela raskomadale. Chris Morgan vjeruje da je Pattini zapravo prikaz širenja štovanja egipatske božice Isis, svojevrstan oblik revolucije te utjecaj egipatske kulture na hinduizam.

4. Divovsko selo u Peruu

Kada su Španjolski prvi puta stigli na područje Perua, konkvistador Pedro Cieza de Leon marljivo je bilježio svaki njihov korak, sve što su vidjeli i doživjeli. Njegove bilješke nazvane Kronikama Perua. Knjiga je to koja je prepuna događaja opisanih do posljednjih detalja kao i opisa kultura domorodačkog stanovništva, detalji okoline, prirode, ali i priča o selu kojeg su izgradili divovi.

Cieza de Leon je zapisao narodnu legendu o divovima koji su stigli ‘na brodovima izrađenima od trske, velikima poput najvećih brodova na svijetu. Prosječni čovjek sezao im je do koljena’.

Prema ovoj narodnoj legendi divovi koji su stigli u njihovu zemlju sagradili su bunar, no taj je bunar bio izrađen posebnom tehnologijom kakvu domaći nisu nikada vidjeli. Uz to, sagradili su divovska sela kako bi u njima mogli živjeti. Kasnije, velika se vatra spustila s brda te uništila divove i njihova sela.

Čudno, Cieza de Leon je u svojoj knjizi napisao kako je ma vlastite oči vidio ta gigantska sela kao i bunar kojeg su sagradili divovi. Napisao je kako su sela dovoljno velika da se uklope u narodnu legendu. Također je tvrdio kako je vidio divovsku lubanju i kosti dok su drugi Španjolci pronašli veliki zub koji je težio 0.2 kilograma.

Lubanja, zubi, kosti kao i selo i bunar više ne postoje stoga je nemoguće provjeriti istinitost ove priče, no isto je tako teško odgovoriti na pitanje zbog čega bi Cieza de Leon izmislio takve laži i podupro narodnu legendu? Je li sve izmislio ili su španjolski konkvistadori zaista svjedočili ovim nevjerojatnim stvarima u Peruu koje dokazuju da oni ipak nisu bili prvi stranci u toj zemlji?

3. Ruševine Marcahuasi

Na planinama Anda postoje čudne stijene poznatije pod nazivom ruševine Marcahuasi. Zbog svojeg nevjerojatnog oblika, čini se da su stijene isklesane ljudskom rukom, a svojim nevjerojatnim reljefom nalikuju na ljudske glave. Jedan vrh izgleda poput crne kopije egipatske sfinge. Vrlo lako je moguće da su ove stijene rezultat prirodne erozije, nestašluka prirode, no postoje ljudi koji ne misle da je takvo što moguće.

Postoji teorija koja kaže da su stijene namjerno oblikovane kao ljudske glave, a isklesali su ih pripadnici nepoznatog naroda. Teorije o nepoznatom narodu pak idu toliko daleko da uključuju vanzemaljce i magične moći.

Jedna od popularnijih teorija dolazi od arheologa koji tvrdi da je ovo područje izgradila biblijska civilizacija nazvana Masma, čiji je narod putovao do Perua te u stijenama izrezao imitacije čuda koje su vidjeli u Egiptu. Njegova je teorija, međutim, proizašla iz sna kojeg je sanjao i u kojem je sve to vidio.

Čak i da ove stijene nisu izgradili pripadnici nekog nepoznatog plemena ili biblijskog plemena, još uvijek je otvoreno pitanje je li erozija mogla napraviti ovakve oblike ili su ipak izrađeni ljudskom rukom. Koji god odgovor bio točan ruševine Narcahuasi sasvim su sigurno umjetničko djelo nepoznatog autora.

2. Tri nebeske torbice

Postoji jedan misteriozan motiv koji se pojavljuje po cijelom svijetu, na nepovezanim mjestima, a to je oblik koji izgleda kao mala torbica. Obično su iscrtane ili isklesane tri za redom te izgledaju kako da se nalaze na nebu. Nitko zapravo ne zna što ove nebeske torbice simboliziraju.

Najstariji zabilježeni primjerak nebeskih torbica nalazi se u Turskoj, a prikazuje tri torbe koje se protežu kroz cijelu kreaciju. No, kao što smo već spomenuli, ove torbice nalaze se posvuda po svijetu od Indije i Egipta pa sve do Središnje Amerike. Čini se kako su torbice simbol koji se proširio s atičkog Bliskog istoka na ostatak svijeta. Torbice nam zapravo puno pomažu u otkrivanju načina na koji su se ljudi širili svijetom.

Zanimljivo je kako su i Maori s Novog Zelanda u svoju kulturu uveli tri torbice. Postoji mit o heroju nazvanom Tane koji je otišao u Raj kako bi na Zemlju donio tri košare sa znanjem, priča je to koja nevjerojatno liči na reljef ranije spomenut, onaj koji se nalazi u Trurskoj i preko kojeg su isklesane tri nebeske torbice.

Moguće i da je riječ o slučajnosti, no vrlo vjerojatno je da su novozelanski Maori imali pretke koji su živjeli na području Bliskog istoka, puno prije nego su nastanili Novi Zeland.

1. Crvenokosi divovi iz Lovelock špilje

Godine 1911. rudari koji su radili u Lovelock špilji u Nevadi, kopali su kroz gomile ptičjeg izmeta kada su naišli na velik broj drevnih indijskih relikvija. Rudari su brzo zaboravili koji je njihov posao te su nastavili otkopavati bogatstvo koje su pronašli. Ubrzo je uslijedilo još jedno nevjerojatno otkriće – mumificirani ostaci čovjeka visine 198 centimetara koji je imao crvenu kosu.

Špilja se ubrzo pretvorila u arheološko nalazište i drevno groblje. U njoj je pronađen niz nevjerojatnih stvari koje ni dan danas arheolozi ne mogu svrstati u neko povijesno razdoblje. U špilji, među pronađenim stvarima nalazile su se sandale velike 38 centimetara koje su izgledale kao sandale za diva. Pronađen je otisak ruke nalik na ljudsku, no otisak je toliko velik da sasvim sigurno ne pripada normalnom čovjeku.

Prema nekima, ovo nalazište dokaz je postojanja crvenokosim divovima koji se spominju u lokalnoj legendi. Prema legendi crvenokosi su divovi došli u zemlju na velikim čamcima te pokušali preuzeti prevlast nad tamošnjim stanovništvom, nazvali su ih Si-Te-Cahs, no ljudi Paiute uspjeli su velike divove potjerati u pećinu te ih zapaliti.

Izvorna crvenokosa mumija danas je uništena, zbog čega je ovu priču o divovima protjeranima u špilju, teško dokazati, no postoje i alternativna objašnjenja crvene kose i velikog kostura. Postoje ljudi koji tvrde da su se njihovi preci suočili sa Si-Te-Cahs divovima koji bi mogli biti europski istraživači koji su mučili američki narod kojeg su zatekli na mjestu na koje su došli, a potom i skončali svoj život u špilji u Nevadi.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr