Dragi čitatelji, sretan vam Božić i Nova godina!

Dragi čitatelji, u današnje vrijeme zakovati nekoga za stolicu da pročita pisani tekst, to je gotovo nemoguće. U kratkoj formi još donekle da, al’ u podužoj, to je jebeni sajens fikšn.

Ne čudim se tome ništa jer današnji život je brz. Nema se vremena. Sve što je čitalački duže od pet minuta spada u domenu ‘nemam jebenog vremena’.

Onaj tko ima snage i volje odvojiti pet minuta svog života, nek’ pročita ono što mu želim za Božić i Novu godinu, ko nema… ne zamjeram mu ni najmanje.

U toj novoj 2014. neka vas vesele sitnice… jer krupnoga neće biti. Želim vam da se više posvetite samima sebi, supružniku/supružnici/dečku/curi/obitelji… Bliski ljudi oko vas, s kojima ste dobri i koji su prema vama dobri, najviše će vam činiti tu SREĆU koju vam svi, pa i ja želim.

To što će ta 2014. biti jebena i nije tako loše, jer kažu da ‘nije svako zlo za zlo’ i to je živa istina jer pruža se svima prilika da postanemo bolji ljudi i međusobno bliskiji. Jer tijekom svih ovih godina, koliko god vi mislili da nismo, mi smo se ipak svi otuđili jedni od drugih. Sjetite se samo starih vremena kad se nisu vozili ovako skupi auti, kad životni standard nije bio kao danas, komforniji, ležerniji, a sreće je bilo u izobilju, dobro možda ne u izobilju, ali definitivno više nego u ovo novo doba, bili smo jedni drugima bliži.

Što je najžalosnije, svih ovih godina samo smo negdje žurili i ko zna koliko smo lijepih trenutaka propustili samo zato što nismo stali na sekundu i malo se okrenuli oko sebe. Postali smo svi pomalo sebični, a najviše smo sebični kad je u pitanju vrijeme jer ga ne posvećujemo gotovo nikome, a o posvećivanju vremena samome sebi da i ne govorim, to ne postoji. Kome smo na kraju pružili to dragocjeno vrijeme? Nikome – ni sebi, ni obitelji, ni prijateljima.

Najviše smo ga potratili na stresove, nervoze i slična ‘agregatna stanja’. U prirodi takva ‘agregatna stanja’ ne postoje. Gdje ste vidjeli kravu koja je u svom krdu, a da je pod stresom? Gdje ste vidjeli puža pod stresom? Medvjeda? Aligatora? Znaaaaam, aligator i medvjed nemaju kredite koje moraju vraćati, hm, da, no biste li jedan dan živjeli poput aligatora i medvjeda? Biste li lutali šumom ka medvjed i svaki dan molili Boga da nešto ulovite ne biste li se najeli i vi i vaša dva medvjedića? Biste li se ujutro budili i morali bježati jer vas ganja 20 pijanih lovaca? Ne biste, naravno.

Vi imate kredite, medvjed svoje probleme. Medvjedove probleme nitko ne želi saslušati, ali mi smo ljudi i imamo priliku saslušati jedni druge, a to ne radimo. Svi zamišljeno govore ‘daaa… ahaaa, daaa, ahaaa’, a da ne upamte niti jedne jedine riječi od ovog drugog što vam govori. Postali smo takvi da bismo se svi trebali pridružiti onoj Dorothy i po žutoj cesti uputiti se kod Čarobnjaka iz Oza da nam svakom po nešto dade. Samo, Čarobnjak iz Oza nikom ništa nije dao jer…

Strašilo je oduvijek imao mozak, Limenko je oduvijek imao srce, Lav je oduvijek imao hrabrost, samo to nisu znali dok im se nije pružila – što? PRILIKA. Vi u 2014. imate priliku biti ono što oduvijek i jeste – dobri i bolji ljudi. Ne propustite je, kako vi, tako i ja.

Sretan vam Božić, dragi moji i dobri ljudi! Sretna vam nova 2014. godina, da nam Bog da svima zdravlja, za sve ostalo… sami ćemo se pobrinuti.

Voli vas vaš Krule i čitamo se 6. 1. 2014. godine

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr