Za vrijeme Olimpijskih igara, podsjetit ćemo se zlatnih medalja Hrvata, koje će, nažalost, biti pripisane Srbiji, jer se MOO ne želi baviti pitanjem sukcesije. Prvo u nizu svakako je zlato Mate Parlova na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine. Zamislite apsurda - Mate Parlov, koji je proglašen najboljim sportašem Hrvatske svih vremena, bit će uvršten u popis osvajača srpskih medalja na Igrama. Nevjerojatno, ali istinito.
Biografija Mate Parlova je sjajna, nenadmašna. Rođen 16. studenog 1948. godine u Imotskom, počeo je trenirati boks u Puli, kao šesnaestogodišnjak. Nakon manje od tri godine vježbanja bio je prvak Jugoslavije u poluteškoj kategoriji. S nepunom 21 godinom u Budimpešti (1969) je na europskoj smotri došao do finala, a dvije godine kasnije postao je u Madridu i europskim prvakom. Taj je naslov obranio i na Europskom prvenstvu 1973. u Beogradu.
No, najveći uspjeh postigao je upravo na Olimpijskim igrama u Münchenu. Superiorno je postao olimpijski pobjednik pobijedivši u pet mečeva na olimpijskom boksačkom turniru.
U prvom kolu 'istukao'je Aman Hasasana iz Čada, u drugome je 'prebio' Imre Totha iz Mađarske. Obojica su bila rješena - nokautom. U trećem kolu Parlov se namjerio na izvrsnog Argentinca Miguela Angela Cuella. Iako je otpor Cuella bio fanatičan, Parlov ga je preciznim udarcem natjerao na predaju. Trener Argentinca bacio je ručnik na pod, a novine su pisale - "Trener spasio svog pulena".
U polufinalu je na bodove Parlov nadvisio Poljaka Janusza Gortata, a u finalu ga je čekao predstavnik najpoznatije boksačke škole, kubanske. Gilberto Carillo slovio je kao favorit u finalnom dvoboju olimpijskih igara u poluteškoj boksačkoj kategoriji. I zaista je namučio Parlova. Letio je i Parlov na pod, letio je i Carillo, pljuštali su teški udarci, u jednom trenutku Parlov se izvukao iz opasnog klinča, pobjegavši od serije Carillovih udaraca. Bijesan zbog dvoboja koji bi se mogao zakomplicirati, Parlov je u drugoj rundi precizno pogodio Carilla u pleksus. Sudac je odlučio – bio je to tehnički nokaut. Prije toga Carillo je 'preživio' tri pada na pod i Parlov je postao olimpijski pobjednik.
Na povratku u Pulu Parlova je dočekao doslovce cijeli grad. Inače je bio običaj da mu Puljani nakon velikih uspjeha naprave doček na pedesetak kilometara od grada, te bi ga tako i po dvadeset tisuća ljudi pratilo sve do njegovog doma. Parlov je poslije, 1974. godine u Havani postao i svjetski prvak.
Odlučio je krenuti u profesionalce. U Beogradu ga je protiv Talijana Domenica Adinolfija gledaloga sto tisuća ljudi. Pobjedom protiv Talijana postao je europski prvak u poluteškoj kategoriji po WBC kategoriji. A svjetski prvak postao je 1976. godine, protivnik mu je bio Argentinac Cuello kojeg je svladao još u trećem kolu olimpijskog turnira u Münchenu. Nakon jednog udarca Cuellu je samo klonula glava, pa i tijelo. Ta scena dugo je godina bila i uvodna špica sportskih pregleda u bivšoj državi.
Sveukupno, u amaterskom natjecanju Parlov je sudjelovao u 310 mečeva, a doživio je samo 13 poraza. Kao profesionalac je pobijedio u 24 od 29 borbi, dvije su završile bez pobjednika, a samo je tri puta poražen.
Kasnije je Parlov postao i boksački trener i bio je izbornik jugoslavenske reprezentacije na Olimpijskim igrama 1984. godine u Los Angelesu. Nakon karijere živio je mirnim životom, a otkrio je i tajnu svoje koncentracije. Prije bitnih i teških dvoboja volio je čitati poeziju hrvatskih pjesnika. Bio je nevjerojatno skroman i nije volio govoriti o svojim uspjesima. Pričao je:
"Boksaču je najteže nakon karijere. Pogotovo ako ne zna što bi radio u životu. Mnogi su prolupali jer nakon boksačke karijere više nisu vidjeli smisao. Ja sam, pak, toliko žudio za anonimnošću. Nisam želio živjeti od starih sjećanja. Sada sam samo obični građanin. I ne volim kada mi ljudi ljube ruke zbog nekih prošlih vremena. A čega se najviše volim sjetiti. Ma, kada malo bolje razmislim, najljepše mi je bilo kada sam osvojio olimpijsko zlato".
Umro je 28. srpnja 2008. gdine od raka pluća. Prije toga proglašen je najuspješnijim hrvatskim sportašem svih vremena! I medalja, zlatna olimpijska, najboljeg hrvatskog sportaša svih vremena sada je pripisana Srbiji.
