A sada nastupa skijaš iz… Afrike?!

Hrvatski curling team se nije kvalificirao na Zimske olimpijske igre u Vancouveru i okolici. No, nema veze tamo će biti dovoljno egzotičnih skijaša iz Gane, Kenije, Etiopije, Senegala…

Zakučaste regulacije natjecanja i ispunjavanja olimpijskih kvota omogućuju ponekim sretnicima i amaterima da na račun sponzora i nacionalnog olimpijskog odbora ispune svoje snove i otputuju na najveće sportsko natjecanje. Priče poput ovih su idealna građa za holivudski film. Jedna takva priča o jamajčanskom bob timu s Olimpijskih igara u Calgaryju, također u Kanadi, je inspirirala jedan takav. Dečki su odmah postali senzacija, ali im se bob prevrnuo pa nisu niti završili nastup. No, 1994. godine je Jamajka imala dvosjed i četverosjed i napravila čisto pristojan rezultat.

Olimpijada koja počinje 12. veljače bit će prva na kojoj će, i to u alpskom skijanju, nastupiti Kwame Nkrumah-Acheampong iz Gane, simpatičan momak kojeg već zovu Snježni leopard. Rođen je u Škotskoj, gdje mu je otac bio na poslijediplomskom, a onda se vratio kući u Ganu i poveo obitelj sa sobom. Odrasli Kwame je postao vodič na safariju, a onda se 2000. preselio u Englesku, Imao je tada 25 godina i nikada nije skijao. Godinu dana nakon toga radio je na recepciji dvoranskog skijališta u Milton Keynesu, sjeverno od Londona i odlučio probati skijati. U prosincu 2004. je prvi put skijao na pravoj planini, a ambicija mu je postati prvi Afrikanac koji će nastupiti u olimpijskom spustu. Želimo mu da u tome i uspije. I da utrku završi živ, zdrav i u jednom komadu.

Philip Boit je veteran olimpijskih igara, ovo su mu četvrte, a ima i par svjetskih prvenstava iza sebe. Njegova disciplina je skijaško trčanje, a želja mu je da ovim nastupom završi karijeru. Rođen je prije 39 godina i živi u Keniji, a do 1996. se kao i svi Kenijci stariji od 12 godina bavio trčanjem na srednje pruge i nije niti razmišljao o snijegu. Onda je uletio Nike s jednim svojim sponzorskim projektom i platio Philipu pripreme u Finskoj za nastup u skijaškom trčanju na Olimpijadi u Naganu 1998. Cijeli svijet je pratio njegov boravak na Olimpijadi, a utrku 10 kilometara klasično je završio zadnji. Pobjednik utrke Norvežanin Bjørn Dæhlie, najveći skijaški trkač svih vremena koji je osvojio rekordnih 12 olimpijskih medalja, nije htio primiti medalju dok Philip Boit nije prošao cilj. Ovog je to toliko dirnulo da je jednog svog sina kasnije nazvao Dæhlie Boit.

Afrikanci stvarno žele da ih se vidi na Zimskoj olimpijadi. Robel Teklemariam je jedini sportaš iz Etiopije koji se natječe. Od devete godine živi u SAD-u i tada je počeo skijati. Vješt je i u alpskom skijanju, ali se natječe u skijaškom trčanju. U atletskom trčanju na srednje i duge pruge zadnjih desetljeća jedine rezultate postižu Kenijci i Etiopljani. Nije stoga čudo što neki taj nacionalni sport žele proširiti i na snijeg. Trčanje je trčanje, na kraju krajeva. Leyti Seck iz Senegala i Samir Azzimani iz Maroka imaju neke druge stvari u glavi i odlučili su se za alpsko skijanje. Zašto, pitate se, kada je očito da tamo nema Alpi? Nema niti u Hrvatskoj pa nam to nije smetalo da se hvalimo kako smo skijaška velesila. Senegal nema skijališta, skoro smo sigurni u to. Seck je rođen u Münchenu, usvojila ga je Njemačka obitelj, a ima i Austrijsko državljanstvo. U Maroku ima jedno pravo skijalište kako pričaju i jedno koje sliči pravom. Kao što vidite, unatoč nekim nedostacima, oba ova skijaša i/li njihove zemlje imaju više uvjeta za skijanje nego li hrvatski i njihova domovina.

A što bi jednu Brazilku natjeralo da snijeg? A dvije? Jaqueline Mourao će se ovdje natjecati na 4. Olimpijadi zaredom. Na ljetnima nastupa na mountain bikeu, a na zimskima u skijaškom trčanju. Njezina sunarodnjakinja Isabel Clark je trenutno 12. u poretku Svjetskog kupa u snowboardu i vjerojatno će, kao i na posljednjim igrama, nositi zastavu svoje zemlje na otvaranju. Prava heroina je sigurno Pakistanka Anmaar Habib, prva cura koja je svoju zemlju predstavljala na nekom međunarodnom natjecanju u alpskom skijanju. Ovo će joj biti prva Olimpijada. Ništa manje nije divljenja vrijedan nastup Chirine Njeim, cure iz Libanona koja se natjecala u alpskom skijanju i prije četiri godine u Torinu. Šteta što, kao tada, neće biti Christelle Laure Douibi iz Alžira prve žene s afričkog kontinenta na Zimskoj olimpijadi ili Sarah Ben Masour iz Maroka koja je prošli put bila ozljeđena.

Ski cross je na programu Zimskih olimpijskih igara prvi put ove godine. Relativno novo natjecanje, u čijoj se završnici po neravnom terenu usporedno utrkuju 4 skijaša, će omogućiti nastup još jednom Jamajčaninu. Errol Kerr je rođen u SAD-u, otac mu je porijeklom Jamajčanin, a još od malih nogu veli da zna da želi skijati. Kakav se to Tirolac krije u tijelu ovog tamnoputog mladića imat ćete se prilike uvjeriti i sami, jer je vrlo moguće da će u ovoj disciplini stajati na pobjedničkom postolju. Medalja na Zimskoj olimpijadi za Jamajku? Mislimo da u Hollywoodu već pripremaju scenarij. U njemu mora biti i činjenica da je Errol stvarno na skijama od svoje četvrte godine, da se natječe od 11., a kao klinac se utrkivao i na BMX-i i motocrossu.

Materijal za još jedan film, ali ovog puta, pretpostavljamo, u Bollywoodskoj produkciji je olimpijski nastup Shive Keshavana. Odnosno, da se ispravimo, olimpijski nastupi, jer ovom će Indijcu to biti četvrti nastup u olimpijskom sanjkanju. Već se nalazi u indijskoj knjizi rekorda kao najmlađi olimpijac (nastupao je u Naganu 1998. sa nenavršenih 17 godina) i kao najbrži Indijac koji je tu brzinu postigao bez snage motora. Jurio je svojim sanjkama luđačkih 148 km/h. Pravi je nacionalni heroj postao prije dvije godine kada je u Naganu na Azijskom prvenstvu osvojio brončanu medalju, prvu za Indiju u nekom zimskom sportu. Od momka rođenog u Himalaji u selu smještenom na 2500 nadmorskih metara visine bismo i mogli i očekivati da se zna spuštati.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr