ISTRČAO POLUMARATON

‘ZAPLAKAO BIH, ALI KAKO ĆU KAD NEMAM SUZE’: Dirljiva priča o slijepom atletičaru iz BiH oduševila regiju

Deseti sarajevski polumaraton donio je jednu zaista inspirirajuću priču koja je oduševila cijelu regiju.

Slijepi mladić Mustafa Mehić i njegov trener Tomislav Cvitanušić naporno su trenirali posljednjih pola godine da bi ispisali novu stranicu ovog natjecanja. Naime, Mehić je postao prvi slijepi polumaratonac u BiH koji je završio utrku, piše Al Jazeera.

Riječi koje je izrekao kada je bio 100 metara od cilja najbolje govore koliko mu znači ovaj uspjeh.

“Tomo, sad bih zaplakao, ali kako ću kad nemam suza”, viknuo je Mehić.

Prije četiri godine potpuno oslijepio

Al Jazeera otkriva kako je ovaj polumarataonac rođen kao slabovidna osoba, ali da je prije četiri goidne u poptunosti izgubio vid. No, to ga nije spriječilo da završi srednju školu i upiše pravni fakultet. Tamo je položio sve ispite na prvoj godini nakon čega se počeo baviti atletikom.

Njegova priča uskoro je došla do jednog od začetnika sarajevskog polumaratona, već spomenutog Cvitanušića.


“Kad sam pročitao članak o Mustafi, shvatio sam da bi najveći vrh bio kad bih nešto dao, a po onoj izreci ‘vaše je samo ono što date drugome’. Ukazala mi se prilika da nakon svega što sam uspio u sportu i ja nekom drugom poklonim dio toga”, priča Cvitanušić.

“U početku je bilo malo teško, ali je s vremenom postala sasvim normalna stvar i rutina. Tomislav je sa mnom jako dobro radio, kao da mu nije prvi put, kao da je već imao iskustva, a znam da nije. Stvarno se dobro uklopio i sve je bilo apsolutno uredu“, dodao je.

On je svom partneru i predložio da bude prva splijepa osoba u BiH koja će istrčati polumaraton, iako je njegova želje bila da se bavi skokom u dalj.

Najteži trenutak

“Kad sam na prolasku kroz cilj dobio brojne poruke, vrlo emotivne – u jednoj je pisalo da sam dosegnuo najviši vrh – shvatio sam da je to bila prava priča”, pojasnio je pa se osvrnuo na utrku.

Prepričao je situaciju pred cilje kad mu se Mustafa požalio kako ne može zaplakati jer nema suza. Napomenuo je da mu je to bio jedan od najtežih trenutaka cijele utrke.

“Pokušao sam radi Mustafinog dostojanstva da se ne raspadnem“.

Mehić presretan

“Krize je bilo malo ispočetka, ali me je neki adrenalin povukao i sve je okrenuto u pozitivnom smjeru. Ponekad se možda činilo da ja Tomu vučem, ali to je bilo zbog reakcije ljudi sa strane. Veći mi je motiv bilo to što sam čuo sa strane, svi ti aplauzi podrške, i zato nisam usporavao. Bilo je to kao kod glazbenika na nastupima koji, kad čuju reakciju publike, trude se da daju više od sebe. Nevjerovatno je bilo da čujem svoje ime dok prolazim ulicom, ljudi su skandirali ‘Mujče, Mujče’ i osjećaj je bio fantastičan”, rekao je pak Mehić.
Sada kada je istrčao polumaraton kreće u prirpeme za novu akademsku godinu. Međutim, ne namjerava odustati od atletike.

“Životni cilj mi je da za četiri godine uzmem i diplomu s fakulteta, ali i da odem u Tokio te da na Paraolimpijskim igrama stanem pod zastavu Bosne i Hercegovine i kao predstavnik svoje domovine nastupim u skoku udalj”, poručio je.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr