Šira javnost vas ne poznaje kao trenera, predstavite se u nekoliko rečenica... Trenersku karijeru sam započeo prije 16 godina u Nogometnom klubu Kustošiji. Tamo sam bio godinu dana, pa sam 10 godina radio u Španskom. U oba kluba sam imao zapažene rezultate s mlađim kategorijama. Juniore Kustošije sam uveo u prvu ligu, paralelno sam vodio i seniorsku momčad, a onda sam dobio poziv iz Dinama. U Maksimiru sam tri godine vodio juniore, tri godine zaredom smo bili prvaci države, osvojili smo dva Turnira Mladena Ramljaka, niz međunarodnih turnira i nakon toga sam došao u stožer U-19 reprezentacije. Godinu i pol dana sam bio asistent izborniku Ivici Grnji, a prije dvije godine, nakon EP-a, naslijedio sam ga na poziciji izbornika. S tom generacijom sam bio peti na Europskom prvenstvu i evo sada, unatoč brojnim ozljedama, umoru i izostancima, došli smo do osmine finala na Svjetskom prvenstvu u Turskoj. U međuvremenu sam vodio i Radnik iz Sesveta, filijalu Dinama. Naravno, završio sam višu trenersku školu, potom i Akademiju za PRO licencu.
Francuska je svjetski prvak, ali u finalu je bila i reprezentacija Urugvaja, koja je jedini poraz prije finala doživjela upravo od Hrvatske. Jeste li zadovoljni našim nastupom i konačnim rezultatom? Davor Šuker ga je nazvao 'sramotnim'. Ma, gledajte, na to smo prvenstvo došli s jako puno velikih problema i ljudi uopće nemaju pravu sliku što se događalo. Prvo, nismo imali prave pripreme jer naši kandidati mjesec dana prije početka okupljanja uopće nisu radili po zadanim programima u svojim klubovima. Klubovi su se borili u prvenstvima za rezultate i njihov interes je bio jači. Pa smo išli na B varijantu, zbog objektivnih problema smo podijelili igrače u tri kategorije. Jedni su odmah dan nakon završetka prvenstava 27. svibnja imali okupljanje s Nikom Kovačem za reprezentaciju U-21 i imali su dvije utakmice s Crnom Gorom i Portugalom, a drugi dio ekipe je odradio jedan ciklus pripremica prije odlaska na elitno kolo kvalifikacija za Europsko prvenstvo. To su pak bili dečki iz U-19 reprezentacije i oni su bili sa mnom. A treći dio ekipe je radio posebno. Svi smo se zajedno okupili tek 14. lipnja navečer, a 15. smo putovali u Tursku.
//www.youtube.com/embed/xsy9YCkamnw
Pa na što su se onda svodile pripreme? Pa eto, zbog objektivnih okolnosti smo zajedno bili par dana prije početka prvenstva, 17. lipnja smo odigrali prijateljsku utakmicu s Paragvajem, a 23. prvo kolo na prvenstvu. Kondicijski nismo stigli ništa napraviti, pokušavali smo osvježiti igrače koliko se moglo, ali oni su bili u katastrofalnom stanju. I to je jedan od najvećih razloga zašto nismo izgledali kao što možemo. Recimo, Španjolci su se šest tjedana pripremali za to prvenstvo, a imali su na okupu sve igrače iz svih europskih klubova. I u okviru svega toga smo ostvarili jedan kvalitetan rezultat, nikako sramotan. A naravno da smo i mi u stožeru i igrači bili razočarani nakon poraza od Čilea. Jednostavno im nismo mogli fizički parirati u tom dvoboju, a uza sve to smo stvorili više šansi od njih. Da smo mi zabili onaj prvi gol, možda bi sve drugačije završilo i sada bismo sasvim drugačije pričali, jer bismo onda mi bili čudo, a ovako smo ispali sramotni. Sve se gleda u kontekstu jedne povratne lopte koju nije odigrao Livaja, što je meni malo čudno. A ljudi ne gledaju što su ti momci sve odradili u posljednje dvije godine.
Sami ste spomenuli Livaju. Nakon poraza od Čilea, stvorena je jedna atmosfera linča zbog njegovog ponašanja u igri, sebičnosti i nezalaganja u toj utakmici. Navijači su doslovno bili bijesni na njega. Zašto to tolerirate? Pa nije on Messi, nije Ronaldo... Upravo to što ste rekli, ogromna pompa i jedna negativna medijska priča je stvorena oko njega. Ja tog momka moram zaštititi kao izbornik, a ono što on od mene treba čuti kao od izbornika, to je već čuo u svlačionici. Ono što ga je išlo. Mislim da je apsurdno da se cijela slika Svjetskog prvenstva svodi na jednu neodigranu povratnu loptu Marka Livaje.
//www.youtube.com/embed/N2OEcC3C06k
Ne radi se o jednoj lopti, to je možda bio vrhunac jednog općeg nezalaganja i nonšalancije u najvažnijoj utakmici na SP-u. Sve se to veže i na probleme koje ima u talijanskim klubovima, ne samo u jednom, stalno ga prate... Postavlja se pitanje li to igrač za reprezentaciju? Vi niste prvi koji to pitate, ljudi me privatno pitaju što je. Dakle, svjestan sam da on prema van ostavlja jednu sliku koja nije onakva kakvu bi trebao ostavljati jedan igrač na tom nivou, da izgleda malo u danom momentu nezainteresirano ili sebično. S druge strane, svi se moramo zapitati zašto je tako. Ako je Marko Livaja prošao sve selekcije od U-15, ako je etiketiran kao jedan od većih talenata u Hrvatskoj, kako se može dogoditi da dođe do ove razine, sa svim tim, uvjetno rečeno, hendikepima? Reći ću vam kako se Livaja ponašao na ovim pripremama i kako je radio. To je momak koji je bio među najozbiljnijima i koji je sve podredio ovom prvenstvu. Prema tome, i na osnovi toga apsolutno ne želim ni najmanje krivnju staviti na njega. Ono što nije valjalo smo analizirali u svlačionici...
Znači, u svlačionici s njim nije bilo nikakvih problema? Ma kakvi, dapače, baš je bio pozitivan, ozbiljan i sve je podredio tom prvenstvu. Tu utakmicu nije odigrao na potrebnoj razini kao što se očekivalo, a konstantno je pod velikim pritiskom. A u prvoj utakmici protiv Urugvaja, koju ste i sami spomenuli, 60 minuta smo odigrali odlično, dominirali, a to je ono što tražim od njih. I vidjelo se točno što je, posljednjih pola sata smo pali baš zbog tih problema s fizičkom spremom, igrači su jednostavno bili umorni. A u toj utakmici je Marko Livaja jako puno odradio za ekipu. To recimo nitko ne spominje. To su igrači koji imaju neke svoje navike koje donose iz mladosti, pa Livaja je igrač od 20 godina...
Možda su se njemu upravo zbog tog talenta opraštale neke stvari koje nisu smjele, a danas je to teško popraviti. E pa to je to. Apsolutno se slažem s vama. I to je ono što sam vam rekao u prvoj rečenici. Ne smijemo dopustiti da se mladići od 13, 14 i više godina tretiraju kao zvjezdice ako pokažu neki talent, nego ih baš trebamo posebno odgajati da trebaju poštivati kolektiv. I to je evidentno nama bio problem. Dok su bili fizički spremni, to je funkcioniralo, a kad je pala energija, kad je 'glava u crvenom', onda se vraćaju neki obrasci ponašanja, to je onda navika i to je teško ispraviti.
//www.youtube.com/embed/rjQl7mdMUdU
Vi ste sto posto unutra i jasno je da imate kompletnu sliku. Međutim, izvana je stvorena jedna atmosfera da vi kao relativno nepoznato trenersko ime možda tim igračima niste autoritet. Kao što ste i sami rekli, to su već male zvjezdice... Pa evo na primjeru Marka Livaje, ljudi kažu 'izbornik je kriv ako mu dopušta takvo ponašanje, da šetka po terenu u najvažnijoj utakmici'. Ako Mario Mandžukić može ginuti u jednom Bayernu, zašto Livaja ne može na Svjetskom prvenstvu u dresu Hrvatske? E baš mi je drago da ste spomenuli Mandžukića i povukli tu paralelu. Ako je Livaja protiv Urugvaja napravio sve što se od njega tražilo i odigrao odlično, a protiv Čilea nije, onda se tu radi o nekim navikama koje se nose odmalena. Mogu reagirati u poluvremenu i nešto malo tijekom utakmice, a to je sve i rečeno. Spomenuli ste Mandžukića. Sjetite se Mandžukića u mladoj reprezentaciji. Sjetite ga se kroz kakve je sve probleme prolazio u Dinamu zbog svojih 'problema'. A sad u Bayernu igra ovako. U Dinamu je odigrao nekoliko sjajnih utakmica na današnjoj razini, a sve ostalo je bilo: 'Mandžukić ovakav, Mandžukić onakav, Mandžukić sto problema.' A sad je svjetska top-klasa koja u Bayernu radi čuda. To su one stvari koje mene ljute i zato ne dam na Marka Livaju! Ja sam svjestan i on je svjestan da to nije dobro izgledalo, da je na momente bilo i iritantno, ali kakav bih ja bio trener da sad po tom momku udarim? Ne! U tom godištu nemamo boljeg napadača.
Nije li već činjenica da namjerno nije došao na Europsko prvenstvo prošle godine potez koji zaslužuje oštru pedagošku mjeru, a ne popuštanje? Činjenica je da se oko njega dosta toga nakupilo, ali činjenica je i da nemamo puno Marka Livaja po talentu u Hrvatskoj. Imamo obavezu odgajati te igrače. Zamislite da smo potjerali Mandžukića nakon svih pizdarija koje je napravio!
Ali kakav je to primjer za druge igrače? Kako takvo ponašanje djeluje na drugog velikog talenta u napadu reprezentacije Antu Rebića? To ljudi možda ne znaju, ali Livaja i Rebić su nerazdvojni, k'o blizanci, na pripremama su non-stop bili jedan uz drugog. To na terenu možda nije uvijek tako izgledalo, ali ja to uvijek stavljam u kontekst. Evo vam primjer iz seniorskih ekipa, gdje su igrači često izgledali kao sad Livaja, od Robbena, koji je nekim svojim krivim procjenama možda Bayernu uzeo i titulu europskog prvaka prošlih godina, izgledao je sasvim drugačije nego danas. Ne volim sve stavljati u kontekst jedne utakmice, a do sada i nisam imao priliku o tome javno razgovarati, uvijek se gleda površno, rijetko u dubinu. A detaljnu analizu ćemo napraviti i mi u Savezu. Onda možemo donositi procjene jesam li kao trener pogriješio ili nisam. Kad sam preuzimao te momke prije dvije godine, bilo je komentara: 'Ma od te generacije neće biti ništa.' A na kraju smo otišli i na Europsko i Svjetsko prvenstvo, napravili pristojne rezultate, a sad je drvlje i kamenje zbog Marka Livaje. Pa nije baš sve tako crno-bijelo. U dvije godine smo izgubili dvije službene utakmice. Jednu na Europskom prvenstvu od aktualnih svjetskih prvaka Francuza, i to 1:0, a drugu sada protiv Čilea.
Vaši igrači sada idu po palicu braće Kovač. Niko Kovač je bio dosta kritičan na račun sebičnosti nekih igrača i nedovoljnog zalaganja. Za Rebića je rekao 'da je ovaj SP pokazao da ga Štimac opravdano nije pozvao u A vrstu'. Vaš komentar? Ma Niko je izrazito dobronamjeran i jedna je vrhunska osoba, i karakterno i stručno. On je sve to izjavio u kontekstu da tim momcima da do znanja kako moraju mijenjati neke stvari. A moraju mijenjati i Livaja i Rebić. Ako ne promijene te stvari, neće postati top-igrači! To je sigurno. Niko im je samo prenio svoja iskustva. A s njim imam fenomenalan odnos, pa ja sam inzistirao da Niko bude dio stožera, jer pola reprezentacije je već godinu dana u procesu kod Nike, uključujući i Rebića i Livaju. I mi smo htjeli pojačati stožer s njim, stvoriti još bolju atmosferu, a sve smo to imali i stvorili.
//www.youtube.com/embed/aM0qgyXtKDI
Koliko je Šukerov komentar bio dobronamjeran? Pa dobro, to je njegova izjava odmah poslije utakmice, bio je razočaran rezultatom, a vjerojatno je malo bilo i u kontekstu Livaje, svi su to gledali u kontekstu Livaje. Ne slažem se s tim da je to bila sramota i iza toga apsolutno stojim.
Zašto smo izgledali kao da nemamo nijednog igrača u veznom redu? U sredini je zjapila rupa... U veznom redu smo imali najviše problema i tu se najviše osjetila fizička nespremnost. Uz to, nama je nedostajao Mateo Kovačić, mali Pavičić iz Lokomotive, naš najbolji vezni igrač na EP-u nije bio u Turskoj, ozlijeđen je već pola godine. Nismo imali ni Josipa Radoševića, ozlijedio se prije odlaska u Tursku, nije išao Milić, kojeg Hajduk nije pustio, procijenili su da je važnije da prođe klupske pripreme. Falio je i Mitrović, koji se ozlijedio, pa Čalušić, koji se ozlijedio, pa nije bilo ni Tina Jedvaja, i sada pogledajte ta imena. Otišli smo na Svjetsko prvenstvo bez sedam igrača iz prvih 11, a to nitko nigdje ne spominje. Zato smatram da smo napravili pristojan rezultat.
Koji igrači su zadovoljili i zaslužili pohvalu? Apsolutno treba pohvaliti vratara Olivera Zeleniku, to je Dinamov golman na posudbi u Rudešu. Izrazito je talentiran golman koji pokazuje svu raskoš svog talenta kad je fizički sto posto, kao što je sad bio. U budućnosti sigurno ima kapaciteta dogurati i do A selekcije. Od ostalih igrača, obrambena linija je bila posebno dobra, mali Toni Gorupec je odigrao fenomenalan turnir, Datković i Šimunović također, skrenuli su i pozornost menadžera na sebe. Filip Mrzljak je odradio jedan korektan turnir, tu je i mali Dario Čanađija, koji je odradio veliki posao i sigurna je perspektiva. Tu su i svi ostali, Marko Pjaca je veliki potencijal, Stipe Perica, koji će se sasvim sigurno dokazati i na jednom višem nivou...
