ROKO LENI UKIĆ - 1. DIO

LEGENDARNI KAPETAN ZA NET.HR O NOVOJ SRAMOTI HR KOŠARKE: ‘Nikad se neću pomiriti s tim…’

‘I dalje mislim da, ako se već zahvaljuješ igraču koji je imao najviše nastupa za reprezentaciju, koji je najbolji asistent u povijesti reprezentacije, drugi strijelac, onda je red da, ako ga više ne trebaš, da mu barem ponudiš neku zahvalu, kurtoaznu, pa onda ja to mogu prihvatiti ili ne prihvatiti. To je moja stvar… Barem cvijeće, nešto… Imali smo u Hrvatskoj i u drugim sportovima sličnih situacija. Ja se nikad neću pomiriti s tim. Jer sam dao cijelog sebe za sveti hrvatski dres, svu svoju energiju, zdravlje, cijeli svoj život. Dugi niz godina”, kazao je u prvom dijelu velikog intervjua za Net.hr Roko Leni Ukić.

Kombinirana hrvatska košarkaška reprezentacija igrala je u Draženovu domu utakmicu 2. kola kvalifikacija za odlazak na SP protiv Italije, a on nije bio na klupi. Nije bio sa svojima u reprezentaciji, tamo gdje je više od deset godina davao sve od sebe za najdraži dres.

Moglo ga se vidjeti u svečanoj loži. Nije bio nasmijan. Niti je situacija bila za smijanje jer su nas Talijani razvaljivali. Roko Leni Ukić, legendarni hrvatski kapetan košarkaške reprezentacije, bivši kapetan, bivši reprezentativac… To tako čudno zvuči…

HRVATSKA OSTALA BEZ KAPETANA: Odlazak uz spominjanje ‘hrvatskog posla’ i priznanje da je ‘svima jasno da je bilo loše’

“Sve je to nekako prirodno došlo. Ništa to nije preko noći. Ja sam prije samog prvenstva znao da sigurno neću igrati kvalifikacije. Bio sam spreman na to”, kazao je u uvodu velikog razgovora za Net.hr Roko Leni Ukić. Ali ipak, unatoč njegovim riječima, još je teško za shvatiti i uopće pojmiti da Roko neće više igrati za Hrvatsku.

‘Ni prvi ni zadnji put u ulozi gledatelja’

“Dobro ajde, malo je čudno, moram priznati. Ali jednostavno nisam više fizički ni psihički tijekom sezone u stanju dodatno se trošiti u reprezentaciji. Pošteno je da to kažem. To mi je već u glavi bilo pripremljeno. Što se samog osjećaja tiče, sigurno da se još uvijek nisam baš naviknuo na to da nisam dio nacionalne momčadi. Međutim, ni prvi ni zadnji put u ulozi gledatelja košarkaške utakmice. Gledam poznate suigrače s kojima sam prije igrao. Sve je to prirodna situacija”, istaknuo je Ukić.

No, jedna stvar nije prirodna ni normalna. Odnosno, potpuno je neshvatljivo da netko poput njega, koji je ukupno šest godina bio kapetan Hrvatske, koji je krvario za nacionalni dres, rekorder po broju nastupa koji se od reprezentacije oprostio nakon EuroBasketa na kojem je Hrvatska u osmini finala doživjela bolni poraz od Rusije i tako razočarala, nije dobio niti riječ – hvala. Dostojni oproštaj, kako dolikuje onim najboljima, najvećima u svojoj generaciji…  Uz to, nakon poraza u Nizozemskoj i od Italije neki su ipak počeli zazivati splitskog playmakera kao spasitelja.

Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

LEGENDARNI IZBORNIK SPUSTIO UKIĆU: ‘Otkad si u reprezentaciji? To je ovo razdoblje bez playa kod nas’

“Nema tu nikakvih problema. Mene je iživcirala jedna situacija, pomalo glupa, situacija koja se iz prve nije prezentirala na pravi način. Nema se mene što vraćati ako sam se prvi zahvalio reprezentaciji. No, postavlja se teza da oni nas četvoricu više ne trebaju i onda se sad oni pitaju (struka reprezentacije, Savez) trebaju li nas ipak?! No, to je totalno nebitno jer se radi o nekom tko neće igrati i tko je sam donio takvu odluku. Tako da se ne želim stavljati u tu poziciju jer to nije niti u redu prema nekim drugim momcima. Oni možda i dan danas imaju želju zaigrati. I zašto bi se nas tretiralo isto. To mi je zasmetalo. Nejasno je prezentirana situacija”, dao je do znanja Roko i osvrnuo se na dostojni oproštaj koji nije imao.

Postoji neki (ne)red u HKS-u

“I dalje mislim da, ako se već zahvaljuješ igraču koji je imao najviše nastupa za reprezentaciju, koji je najbolji asistent u povijesti reprezentacije, drugi strijelac, onda je red da, ako ga više ne trebaš, da mu barem ponudiš neku zahvalu, kurtoaznu, pa onda ja to mogu prihvatiti ili ne prihvatiti. To je moja stvar… Pa barem cvijeće, nešto… Imali smo u Hrvatskoj i u drugim sportovima sličnih situacija. Ja se nikad neću pomiriti s tim. Dao sam cijelog sebe za sveti hrvatski dres, svu svoju energiju, zdravlje, cijeloga sebe, cijeli svoj život. Ne samo ja nego svi mi koji smo se oprostili od reprezentacije. Mali znaci pažnje u ovo vrijeme svakom sportašu mnogo znače. Imam pravo reći kako se osjećam “, dao je do znanja splitski košarkaš koji je uvijek bio emotivac.

Kako u privatnom životu, tako i na parketu. Bilo da igra za klub ili reprezentaciju. Posebno je to bilo vidljivo igrajući za Hrvatsku. Reprezentacija mu je uvijek bila osjetljiva tema. A sad kad je u ulozi navijača, najvatrenijeg, onda posebno emotivno gleda katastrofalan ulazak Hrvatske u kvalifikacije. zabrinjavajući… Kola, čini se, idu nizbrdo.

Photo: Igor Soban/PIXSELL

“Dugo se priča da je naša košarka propala prije dvadeset godina. Ne slažem se s tim. Mislim da naša košarka 20 godina nije u vrhu. Jer, ako si ti četvrti u Europi, ako si na Olimpijadi u Pekingu u četvrtfinalu, ako si u Riju jednu loptu udaljen od medalje, onda nisi propao. Ti si tu, nisi u vrhu, nisi u vremenima Petrovića, Kukoča i Rađe. Ali si tu. Ja ne vidim razlog zašto bi se to nazivalo propadanjem… Propadanje, objektivno, se može dogoditi neodlaskom na SP. Onda možemo govoriti o velikom srozavanju. Ta percepcija, odnosno mogućnost da se tako nešto dogodi zastrašuje. Govorim objektivno. Nije to lako gledati jer navijaš za svoju zemlju”, rekao nam je Ukić. I onda je na red došla jedna druga nelogičnost.

Rađa ima čudnu viziju

Dino Rađa, predsjednik Stručnog savjeta, preuzeo je ulogu glasnogovornika HKS-a i kao takav prvi je put spomenuo kao cilj EuroBasket 2021. jer bi, po njemu, Hrvatska tek tada mogla stići do nekog većeg uzleta, nade kako imamo momčad za velike, ozbiljnije stvari.

Predsjednik HKS-a Stojko Vranković tu je reagira i to je bilo to, objašnjavajući da je to Rađino osobno mišljenje, ograđujući se od njega. Više o toj temi ništa nije bio rekao. No, tu Rađa nije stao…

Nakon debakla u prvim dvjema utakmicama pod vodstvom novog izbornika Ivice Skelina, Rađa je nastavio govoriti o EuroBasketu 2021., čak je i dodao da neće biti tragedija ako se Hrvatska ne plasira na SP, a time i na Olimpijske igre.

Pomalo je nejasno što on uopće želi. Jer, prema njemu, ovakva reprezentacija opet nema smisla jer je u tom slučaju selekcija prestara, za takvu viziju bi igrači trebali biti mlađi. Čini se kako je nekad veliki košarkaš Rađa izgubljen u vremenu i prostoru na novom poslu.

“Ne bih to komentirao. Slobodno tako napišite. Nema uopće problema”, kao iz topa je ispalio Roko koji se slaže s našom konstatacijom, što je već spominjao u medijima, ali je ovaj put očito nije htio izreći. Dovoljno i ovo sve govori.

Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Razgovor je otišao u smjeru razočaravajućeg rezultata prošlog ljeta na EuroBasketu…

“Nema se tu ništa senzacionalno ispričati. Jednostavno, odigrali smo loše poluvrijeme protiv Rusije, u jednom lošem momentu. Skupinu smo prošli s 4-1, došli smo na odlučujuću utakmicu protiv protivnika koji je bio jednak nama po kvaliteti. Poluvrijeme je završilo 42-44. Meni je neshvatljivo da je to tako tragično ispričano. Logično da se čeka neki veći, bolji rezultat, ali se uvijek baš i ne dočeka. Šalu na stranu, jasno je meni sve, ne tražim nikakvo opravdanje, razumijevanje niti alibi. Ali treba stvari reći kako jesu. Zašto bi jedno loše poluvrijeme, makar te skinulo iz borbe za medalju i maknulo te s turnira, bio znak da je sve u košarci katastrofalo. Tako da se to malo sve pretragično shvatilo. Pa ja bih trebao to najtragičnije shvatiti jer je to bila moja zadnja šansa da nešto napravim s reprezentacijom. I nisam uspio. Imat ćemo novu šansu za dvije godine. Ma, to je hrvatsko stanje uma”.

Dario Šarić -(ne)spasitelj hrvatske košarke

Dario Šarić i njegova uloga nekog spasitelja hrvatske reprezentativne košarke? Mislite li da mu je na leđa stavljen neki prevelik teret? Jer se radi o mladom igraču….

“Je, istina, međutim moram to sad reći, on je pomalo i sam kriv kao što sam ja bio u svoje vrijeme. I ne samo ja, ima tu još primjera… On je taj teret spremno prihvatio, takav je tip i sebi je napravio medvjeđu uslugu. Stavio je na svoja pleća sve moguće definicije nekog spasitelja, očekivanja. Međutim, na greškama se uči. On je mlad. Ja se za Šišija ne bojim. Pravi je igrač. Ni njegov reprezentativni put nije bio lagan. Mi se stalno nadamo da će jedan igrač sve sam napraviti. Onda se najčešće sve sruši i taj igrač bude to lice poraza. I onda se igrač razočara, postane isfrustriran. Pada u glavi, nastup za Hrvatsku mu postane teret, igra sve lošije. To je začarani krug iz kojeg je teško izaći. Pitanje je kakav će se on pojaviti na sljedećoj reprezentativnoj akciji nakon što mu se sve izdogađalo. Daj Bože da dođe što jači. Ali tko to može garantirati. A ova pisanja o Simonovom zadirikivanju Šarića, ma mislim, glupo mi je to komentirati. Mogu samo reći da su to gluposti”.

Sad kad vas nema, kako vidite budućnost hrvatske reprezentacije?

‘Neukusna stigmatizacija nekoga tko to nije zaslužio’

“I dalje mislim da imperativ mora biti plasman na SP jer to daje kontinuitet igranja na velikim natjecanjima. Pogotovo jer moramo biti svjesni da SP sad ima osam reprezentacija više nego prije. Plasman iz ove perspektive sad izgleda kao strašna stvar. Hoću malo okrenuti tu perspektivu da na EuroBasketu nije baš bilo tako sve tragično kako ljudi doživljavaju. To je solidan, zadovoljavajući nivo”.

Kad vas ovako slušamo, nedostajat će nam vaša energija na parketu…

“Ne znam što bih vam rekao. Očigledno moje povlačenje nije dovoljno dovelo dokle bismo mi htjeli. E sad, neka netko drugi pokuša povući više. Bio bih najsretniji na svijetu. Nisam lik kao neki koji, kad odu, misle ‘dao Bog da sve propadne’. Želim sve najbolje hrvatskoj reprezentaciji. Ako netko može bolje od mene, dao Bog da to sutra napravi. Ali, u jednu ruku, svjestan sam podcjenjivanja i loše percipiranih stvari i mene i moje generacije. Gledajte, primjerice, Zorana Planinića. U Hrvatskoj ima status nekog bezveznjakovića. A radi se o vrhunskom igraču. Kad u Europi spomeneš njegovo ime, to je strahopoštovanje. Samo ne kod nas. Ja sam svjestan zašto je to tako. Neukusna stigmatizacija nekoga tko to nije zaslužio”, zaključio je Roko Leni Ukić.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr