Dijete ću dati u dom da bih dobila posao

‘Gdje se vidite za 10 godina?’ ‘Vidim se kako ti plešem i pjevam na grobu’, reći ćete u sebi psujući mu majku, a njemu ćete odgovoriti: ‘Gospodaru, želim napredovati. Želim biti sigurna da sam u tih 10 godina stekla Vaše puno povjerenje i da me nećete više nazivati radnicom već pravim imenom-ropkinjom!’

‘Kakvog iskustva imate?’
‘Otprilike dvije godine raznih razgovora za posao!’

Šala je ovo koja kruži internetom. No, kada se uzme u obzir kako su Hrvati lijen i beskoristan narod koji samo grinta i grinta, a ništa ne poduzima (jer u suprotnom ne bi bilo toliko nezaposlenih) onda ova pošalica i nije baš duhovita.

Osim što smo beskrajno lijeni, za svoj nerad, a i ostale pogreške, uvijek tražimo krivca u nekom drugom. Na primjer, krivi su nam političari-Vlada i saborski zastupnici. Da nismo toliko bezobrazno sebični uvidjeli bismo da su nam oni ustvari uzor, jer za razliku od ovih ljenčina, oni imaju stalni posao i primaju jako visoke i redovite plaće. Ali ne, nama je uvijek netko drugi kriv. Pa čak i oni od kojih bismo nešto trebali naučiti.

Ovakvih koji stalno hodočaste po razgovorima za posao ima koliko ti srce želi. A zašto? Jednostavno zato što traže posao, a Boga mole da ga ne nađu.

Koliko se vas uopće zapitalo kakav ste dojam ostavili na tom razgovoru?! Gotovo svi na takve razgovore dolaze iz potpuno krivih razloga. Najvažnija je plaća! Nije ljudi i shvatite to već jednom. Najbitniji je posao. Jer rad oplemenjuje, a novac kvari ljude.

Budite pokorni jer vi to zaslužujete

Stoga evo nekoliko korisnih savjeta kako se prikladno ponašati na razgovoru za posao. Pretpostavimo da ste se prijavili za rad na blagajni supermarketa.

Kada ulazite u prostoriju gdje vas dočekuje možebitni budući poslodavac i njegovi poltroni, ne gledajte ih u oči. Spustite glavu i smjestite se tako da slučajno vaša sjena ne bi pala na te veličine o kojima vam ovisi sudbina.

Nikako ne biti drski i podizati pogled ili, što je još gore, ostvariti kontakt očima. Takvu bahatost nitko neće trpjeti jer ako se tako ponašate, a da još niste ni dobili posao, tko zna što se od vas može očekivati budete li počeli raditi.

Jedno od prvih pitanja bit će: ‘Imate li djece?’
Ako ne daj Bože imate dijete, vaš odgovor bi trebao glasiti: ‘Imam, gospodaru, ali sam svoje dijete spremna dati u dom kako bih što više doprinijela kolektivu i radnoj jedinici!’

Ako nemate upitat će vas: ‘Planirate li djecu?’

Odgovor: ‘Nikako gospodaru! Termin za uklanjanje reproduktivnih organa je već kod liječnika dogovoren i spremna sam vam donijeti medicinsku potvrdu o zahvatu!’

Morate znati da nitko ne želi osobu koja će povremeno morati izostati s posla kako bi njegovala bolesno dijete, a porodiljni da i ne spominjem.

Doduše, ako su muški kandidati u pitanju, tada djeca neće biti toliki problem. Muškarci više ostavljaju dojam da im posao treba kako bi prehranili tu dječurliju koju su napravili, ali poslodavcima je potpuno jasno da oni neće na bolovanje zbog bolesnog djeteta. Pa tko bi normalan bolesno dijete ostavio na brizi ocu!?

Nema praznog hoda

Potom slijedi: ‘Što očekujete od ovog posla?’
‘Očekujem, gospodaru, da Vam budem na raspolaganju 24 sata dnevno sedam dana u tjednu!’

Kako bi se uvjerio da mislite i na napredak njegovog carstva, predložite mu da barem neka od poslovnica u lancu radi od 0-24 sata.

Ne nasjedajte na trik pitanja! Znaju oni biti jako lukavi. Kažu li vam da imate pola sata pauze u 10-satnom radnom vremenu, kategorično odbijte.

‘Gospodaru, ako je ikako moguće, ja bih tih pola sata provela za mesoreznicom na suhomesnatim proizvodima ili preslagivala škrinje sa smrznutom hranom. Nikako ne bih željela oštetiti firmu praznim hodom.’

Na upit o vozačkoj dozvoli svakako odgovriti potvrdno. Vozite auto, bicikl, frezu, viličar, a o kolicima koja bezobrazni kupci ostavljaju posvuda po parkingu da i ne govorimo. S kolicima ste pravi virtuoz.

Budite iskreni, ali u sebi

Ponudi li vam jedan dan u tjednu slobodan, budite pristojni i na dobrotu odgovorite dobrotom. Stoga se najsrdačnije zahvalite (bilo bi dobro da se u tom trenutku blago i naklonite) te ponudite da taj dan provedete čisteći gospodarevu kuću i čuvajući njegovu djecu. Kad je on već tako fer prema vama, pa budite i vi fer prema njemu.

Jedino gdje ne smijete previše nabrijavati svoj odgovor i praviti se jako pametni, to je trenutak kada vas pita govorite li strane jezike i koje.

Tada iskreno priznajte da ne znate puno ‘stranih’ riječi. Na primjer, ne znate što znači pojam plaća, osobito u kombinaciji s redovita. Priznajte da ne baratate pojmovima poput božićnica, regres, godišnji odmor, dodatak na godine staža…

Vjerujte mi, znat će cijeniti vašu iskrenost, a vole i kada im se radnici ne prave da su hodajuće enciklopedije.

Naposljetku će vas upitati: ‘Gdje se vidite za 10 godina?’
‘Vidim se kako ti plešem i pjevam na grobu pi**a ti materina go***rska i izrabljivačka’, reći ćete u sebi, a njemu ćete (i dalje spuštenog pogleda) odgovoriti:

‘Gospodaru, želim napredovati. Želim biti sigurna da sam u tih 10 godina stekla Vaše puno povjerenje i da me nećete više nazivati radnicom ili djelatnicom već pravim imenom – ropkinjom!’

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr