MALI I VELIKI BORCI

ČUDA SE DOGAĐAJU: Dvanaest dirljivih priča o hrabrim ljudima iz Hrvatske koji su pobijedili najteže bolesti

Bolest ne pita, kažu ljudi. Podmuklo napada i stare i mlade, i snažne i slabe. Oboljelom čovjeku u trenu se preokrene život, a bolest promijeni čak i one najčvršće.

Neki se, nažalost, u toj žilavoj i teškoj borbi ne uspiju izvući, ali je, srećom, mnogo onih koji izađu i kao pobjednici. Svatko od njih ima u toj borbi svoj poseban motiv koji ga vodi do izlječenja. Već i same njihove priče imaju nešto iscjeljujuće u sebi, a mi donosimo nekoliko takvih o ljudima koji su uspjeli pobijediti najteže bolesti.

1. Poznati nogometaš pobijedio je bolest zbog svoje kćerkice

Nikola Pokrivač

“Najveća snaga mi je kći, zbog nje vrijedi živjeti.” Ove predivne riječi izrekao je nogometaš Slaven Belupa i bivši veznjak hrvatske reprezentacije, 31-godišnji Nikola Pokrivač nakon što je nedavno, po drugi puta, pobijedio tešku bolest o kojoj ranije nije želio javno govoriti. Na liječenju je bio od kolovoza prošle godine, a nakon izlječenja nije ni pomišljao ostaviti se nogometa. Od iste bolesti obolio je 2015. godine, u vrijeme kada je trebao zaigrati za izraelski klub Maccabi Petah Tikva. Uspješno se izliječio i početkom prošle godine potpisao ugovor sa Slaven Belupom. No, bolest se vratila i morao je naći dovoljno snažan motiv da ju opet pobijedi. “Kad god mi je bilo teško, samo sam se sjetio dvogodišnje kćerkice Nike i odmah je sve bilo lakše”, rekao je Pokrivač.

2. Hrabra tinejdžerica dvaput je bila jača od zloćudne bolesti

barbara3

Barbara Vukas, danas 14-godišnjakinja iz Sesveta, dvaput je pobijedila leukemiju. S opakom bolešću prvi puta se suočila kada joj je bilo 9 godina, a prije toga nikada nije bila ozbiljnije bolesna. Pozlilo joj je za vrijeme ljetovanja na Rabu i samo zahvaljujući tome što je tamošnji pedijatar prepoznao bolest i smjesta ju uputio u bolnicu u Rijeci, spašen joj je život. Nakon dugih i bolnih terapija u Dječjoj bolnici u Klaićevoj, u veljači 2012. liječnici su joj rekli da je izliječena. No, uoči Božića 2013. leukemija se vratila u još težem obliku, što se inače događa vrlo rijetko. “Shvatila sam da sam već jednom doživjela čudo. Pobijedila sam bolest. Odlučila sam se ponovno boriti”, kazala je u svojoj ispovijesti za Telegram. Njezin drugi boravak u Klaićevoj trajao je deset mjeseci i bio je mnogo teži nego prvi jer je uz niz  ciklusa kemoterapija morala ići i na zračenja. Iz bolnice je izašla u jesen 2014. rekavši da se napokon osjeća zdravom.

3. Imala je tumor i preživjela tešku operaciju, a danas blista

14068499_10208978024941484_2628215802286084717_o

“Raduj se, čeka te još jedan prekrasan dan! Uživaj, nasmij se, blistaj…” Tim riječima samu sebe je hrabrila i bodrila bivša saborska zastupnica SDP-a i bivša predsjednica uprave Hrvatske lutrije Brankica Crljenko nakon što joj je u rujnu 2014. godine odstranjen tumor iz leđne moždine. Tumor se nalazio na iznimno osjetljivom mjestu, između dvaju vratnih kralježaka, gdje je splet živaca koji utječu na pokretljivost ruku i nogu. Stoga je postojao veliki rizik da nakon operacije ostane posve nepokretna. No, liječnik koji ju je operirao, neurokirurg dr. Miroslav Vukić, izvadio je spomenute kralješke u bloku, otvorio leđnu moždinu te posve uklonio tumor i vratio kralješke na mjesto ne oštetivši nijedan živac.

 4. Bolest je shvatio kao čudovište iz crtića koje na kraju izgubi

Majka malog Paola iz Zagreba prije tri godine je za Jutarnji list govorila o tome kako je u jednom trenutku bila pomirena s tim da njezin teško oboljeli sin neće doživjeti prvu pričest kojoj se toliko radovao. Dotad zdravom i živahnom dječaku bile su četiri godine kada se počeo osjećati umorno i bezvoljno. Njegova mati mislila je da se radi o prolaznoj virozi ili njegovom pokušaju da odvuče pažnju s mlađe sestrice oko koje se tada sve vrtjelo u kući. “Nisam mu vjerovala kada se žalio na strašne bolove”, ispričala je. Dijagnoza je bila zastrašujuća: leukemija! Pred njim su bili mnogi ciklusi kemoterapije, a s njima i teški bolovi kao nuspojave lijekova koje je primao. No, dječak se hrabro borio sa svime i pobijedio. “Moja bolest je kao čudovište iz crtanih filmova. U početku se čini kao da će ono pobijediti, ali na kraju čudovište uvijek izgubi”, kazao je.

5. Da nije rodila kćerkicu, njezin sin nikada ne bi bio zdrav

Telegram je svojedobno pisao o hrabroj majci Ivani Antolović iz Osijeka, čiji je sin Mislav jedini u Hrvatskoj rođen s vrlo rijetkom progresivnom Fanconijevom anemijom, bolešću s kojom oboljeli rijetko dožive više od 20 godina. Zbog moguće zaraze dječak gotovo uopće nije izlazio iz kuće. Kada mu se stanje naglo pogoršalo, jedino rješene da preživi bila je transplantacija koštane srži za koju, međutim, liječnici nisu mogli pronaći odgovarajućeg donora. Tada su roditelji saznali za posebnu metodu umjetne oplodnje koju provode liječnici u Chicagu. Majka je pristala zatrudnjeti i tako je rodila malenu Iskru koja je bila savršeni donor za transplantaciju koštane srži svome bratu. “Da nisam rodila Iskru, moj Mislav nikada ne bi bio zdrav dječak”, kazala je požrtvovna majka.

6. Mislili su da nikada neće hodati, a danas osvajaju medalje

2

Blizanci Tin i Sven Špoljarić iz Zagreba pobijedili su rijetku nasljednu bolest bolest mukopolisaharidoze zbog koje se isprva činilo da nikada neće moći hodati. Danas igraju stolni tenis i postižu sjajne rezultate. Njihova majka Renata ispričala je svojedobno za Telegram kako su Tin i Sven kasno prohodali, a nisu mogli stisnuti ručice, čučnuti niti ispružiti šaku. Kada im je nakon silnih pretraga konačno potvrđena dijagnoza, dječaci su krenuli na terapije i ubrzo se oporavili. Da bi nadoknadili zaostatke u motoričkom razvoju, puno su vremena provodili na igralištu, a ubrzo ih je privukao stolni tenis. Počeli su uporno trenirati, natjecati se i osvajati medalje premda ne tako davno nitko nije ni pomišljao da će se uopće moći baviti sportom.

7. Četiri puta joj je dijagnosticiran rak, ali njena volja je jača

ljiljana-pranjic

Četiri puta s tumorom se suočavala 49-godišnja Zagrepčanka Ljiljana Pranjić. Prvi puta rak joj je dijagnosticiran još 2000. kada joj je odstranjen dio dojke. Nakon toga počela je živjeti zdravo, postala je makrobiotičarka, vježbala je i meditirala. Ipak, bolest joj se još triput vraćala, a odstranjena joj je i cijela dojka. “Osjećala sam kao da padam u tamni ponor. Danima sam samo plakala”, kazala je u svojoj ispovijesti za Telegram, nakon što joj se rak vratio četvrti puta. Tada se obratila najčuvenijoj onkološkoj bolnici u New Yorku gdje su joj preporučili kliniku u Barceloni. Ondje joj je prepisana terapija lijekom namijenjenim upravo podvrsti raka dojke koji je ona imala. Hrabra i pozitivna, ni sama ne vjeruje koliko je već uspjela poživjeti s opakom bolešću. “Samo trebam dugo preživjeti, dok medicina ne nađe lijek za mene”, kaže.

8. Odlučila se boriti i kada je ostala zaključana u svome tijelu


Ivančica Matuša iz zagrebačkih Dugava 2008. godine pretrpjela je iznimno težak možani udar koji je izazvao tzv. Locked-in sindrom, vrlo rijetko stanje nepokretnosti tijela. Nije mogla pomaknuti niti jedan mišić i doslovno je ostala zaključana u svome tijelu. “Mogla sam zauvijek ostati vegetirati s potpuno zdravim umom, tako bih postala tek nešto više od sobne biljke”, kazala je sjećajući se kako je tada čvrsto odlučila izaći iz tog vegetirajućeg stanja. Iznova je učila govoriti i pomicati mišiće. Iako mnogi nisu vjerovali u njezin oporavak, to se na koncu dogodilo. Ivančica je danas u električnim kolicima, ali vjeruje da će jednoga dana ponovno stati na noge.

9. Moždani udar otkrio je rijetku bolest i spasio joj život

ivana-s-naslova-obr-656x475

Mlada Zagrepčanka Ivana Linde nakon slabosti i naglih bolova u glavi završila je u bolnici gdje su otkrili da je imala moždani udar koji je i ne znajući prohodala. No, tada nije znala, kao ni liječnici, da je moždani udar zapravo bio sreća u nesreći. Naime, kada se oporavila od njega, Ivana, a i njezina obitelj, primjetili su da se ne sjeća nekih obiteljskih događaja i ljudi. To joj je bilo čudno, pa se podvrgla pretragama koje su pokazale da u stvari boluje od vrlo rijetke Fabryjeve bolesti koja je i izazvala moždani udar. Riječ je o bolesti koju uzrokuje manjak enzima zaduženih za razgradnju masti, a od koje u Hrvatskoj osim Ivane boluje još dvoje ljudi. Srećom, Ivani je bolest dijagnosticirana na vrijeme jer u slučaju izostanka terapije oboljeli obično umru do 30. godine života. Njoj je moždani udar zapravo spasio život.

10. Nakon 20 godina pobijedila je rijetku bolest i doživjela čudo

Maja Podoljnjak iz Kutine od najranijeg djetinjstva bila je vrlo bolesna. Patile su je česte upale pluća, nesvjestice te strašne kostobolje, no tek u dobi od 21 godine saznala je da boluje od iznimno rijetke Gaucherove bolesti. Riječ je o nasljednoj metaboličkoj bolesti koju izazova manjak enzima zaduženih za razgradnju glukocerebrozida, a Maja nije bila ni svjesna koliko je zbog nje bila blizu smrti. Srećom, čim je dobila dijagnozu, počela je primati intravenoznu terapiju, oporavila se i ozdravila. Još jedno čudo dogodilo se kada je nakon nekoliko godina bol u stomaku, za koji je najprije pomislila da je simptom obnovljene bolesti, zapravo bio znak trudnoće. Čudo je bilo tim veće što osobe s tom bolešću rijetko zatrudne prirodnim putem. Maji je to uspjelo i rodila je djevojčicu Karlu.

11. Neviđenom upornošću roditelji pobijedili dječakov autizam40a9123

Maleni Luka iz Čakovca kasno je prohodao, roditelje nije primjećivao, zvukove uopće nije registrirao, a ni igračke ga nisu zanimale. Jedino bi usredotočeno običavao satima gledati kroz prozor. Sve to upućivalo je na dječakov autizam koji mu je, srećom, dijagnosticiran na vrijeme, kada mu je bilo 18 mjeseci. Njegovi roditelji nisu podlegli očaju ili panici već su odlučili dati sve od sebe. Uporno su, gotovo manijakalno, vježbali s Lukom i poticali ga na igru. Vježbe i trud urodili su plodom već za par mjeseci kada su, ljuljajući Luku u pokrivaču, prvi puta pridobili njegovu pažnju i pogled. “Kada me prvi put pogledao, bila sam toliko sretna. Bio nam je to poticaj da smo na dobrom putu”, ispričala je za Telegram Lukina majka. Napredak je bio sve brži. Dječak je počeo govoriti, snalaziti se u prostoru i družiti s drugom djecom. Krenuo je u vrtić, počeo se igrati s drugom djecom i puno pričati. Danas je zdrav i napredan dječačić.

12. Govorili su da će ostati retardiran, a on je danas odlikaš

mg_8287

Martina Fitnić iz Sesveta shvatila je da s njenim tromjesečnim dječačićem Adrianom nešto nije u redu kada nije reagirao na igračke kojima mu je mahala pred očima. Na pregledu je utvrđeno da je slijep, a zaredale su i druge strašne dijagnoze među kojima cerebralna paraliza i rijedak sindrom De Morsier. Dječak nije govorio niti hodao, a liječnici su smatrali da će ostati retardiran. No, Martina se nije predala, čak ni kada ih je u to vrijeme ostavio dječakov otac. Adrijana je uporno vodila na terapije i s njime naučila Brailleovo pismo. Dječak je izrazito brzo napredovao, a kada je došlo vrijeme majka je inzistirala da njezin sin, iako slijep, pohađa redovnu školu. Već u prvom razredu bio je najbolji učenik generacije i do sada je sve razrede bio odlikaš. “Liječnici se čude u kakvom je dobrom stanju, a imao je tolike poteškoće kao beba. Još više se čude što sada ne uzima nikakve lijekove. On je rehabilitiran i odlično funkcionira.Oporavio se i ne uzima nikakve lijekove”, ispričala je za Telegram njegova uporna i hrabra majka.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr