Siromašnija djeca su prezasićena negativnim

Pozitivnih sadržaja ili uopće nema ili su djeci dostupni manje nego negativni. Mnogima su, naime, skupi kvalitetni sadržaji – nedostupni. Stručnjaci znaju da je baš izlaganje pozitivnim sadržajima najbolji način u oblikovanju prosocijalnog ponašanja.

“Svjedoci smo svakodnevne preplavljenosti negativnim sadržajima u medijima, u razgovorima, u javnosti. Jasno je da svi reagiramo na negativno, pa nije čudno da nas ono angažira i na kognitivnoj i na emocionalnoj razini. Istodobno nam je znano da neka psihologijska istraživanja pokazuju kako je izlaganje prosocijalnim/pozitivnim
sadržajima jednako efikasno, ako ne i učinkovitije, u oblikovanju prosocijalnog ponašanja nego što izlaganje djece nasilnim, agresivnim i negativnim sadržajima utjeće na neprihvatljive oblike ponašanja. Međutim, pozitivnih sadržaja ili uopće nema ili su djeci dostupni manje nego negativni. Kvalitetni sadržaji vode se profitom i nisu dostupni svoj djeci,” piše pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić.

arti-201003080616006Zbornik pravobraniteljice za djecu objedinjuje stajališta stručnjaka, mišljenja djece i mladih te preporuke kako bi se uvidjela važnost slobodnog vremena za djecu, a nosi naslov ‘Dječja prava i slobodno vrijeme’. Mila Jelavić i recenzentica prof. dr. sc. Dubravka Maleš s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu upravo su ga predstavile javnosti.

Postavlja se pitanje kako osigurati dovoljno primjerenih i kvalitetnih sadržaja svakomu. Mnogima su, naime, skupi kvalitetni sadržaji – nedostupni.

Ne smije se zaboraviti da gledajući nasilje, djeca uče kako se nasilno ponašati. Počinju prihvaćati nasilje kao nešto normalno i uobičajeno u našim životima i uče imitirati agresivno ponašanje. Istodobno, smanjuju osjetljivost na nasilje, navikavaju se na njega te ih ono manje uznemiruje i zastrašuje. U neke djece se javlja tzv. viktimizacija, u okviru koje se kod djeteta razvija strah od događaja sličnih onima koje gleda u medijima, kao što su: ubojstva, napadi, terorizam, silovanja i drugo, te strah da i ono samo može biti pogođeno tim ili sličnim događajem i biti žrtva. Na taj način dijete stječe sliku o svijetu kao opasnom mjestu za njega i njegove bližnje.

Analiza vrsta i zastupljenosti tema u četiri dnevnika i tjednika (prema Jurišic, 2006.) pokazala je da se raspon zastupljenosti nasilja u obitelji kreće od 0% do 25%, što znači da ima novina i časopisa u kojima se tekstovi o nasilju u obitelji uopće ne pojavljuju, a u drugima ih ima i do 25% od ukupnog broja tekstova.

Vezani članci:

arti-201001111055006
arti-201003080616006
arti-201001130035006
arti-200912240011006

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr