SAMO TJESKOBA ILI PSIHIČKI POREMEĆAJ: U 10 pitanja otkrijte patite li od anksioznosti

Zabrinutost, stres i frustriranost nažalost su sastavni dio života. Svatko se u ovoj ili onoj fazi osjećao bespomoćno, no koliko je previše? Koja je granica između normalnog napadaja panike i anksioznosti koja zahtijeva stručnu pomoć?

1. Što je uopće anksioznost?

Tjeskoba je očekivanje prijetnje u budućnosti, objašnjava dr Anne Marie Albano, profesorica psihologije i psihijatrije na Sveučilištu Columbia. Potpuno je prirodna i sve dok je u normalnoj razini, itekako je korisna, “Briga nas potiče da nešto napravimo, kako bismo izbjegli prijetnju” ističe dr. Albano.

2. Koja je “razumna” razina brige?

Teško je reći, jer ovisi od osobe do osobe. Možda je jednostavnije definirati nerazumnu tjeskobu – kada je strah neproporcionalan eventualnim posljedicama. Kako bi lakše prepoznali problematičnu paniku John M. Hettema savjetuje da si postavite ova pitanja:

1. Osjećate li se da uopće možete ne brinuti?
2. Možete li se usredotočiti samo na najcrnji scenarij?
3. Brinete li se zbog mogućnosti za koju znate da je izrazito malo vjerojatna?
4. Utječe li tjeskoba na vaš život? Primjerice, šteti vašim odnosima
5. Imate li napadaje panike?
6. Skrivate li se, bježite ili ostajte doma kako bi izbjegli susretanje s drugima?
7. Čini li vas tjeskoba nesretnim, čak i ako ne mijenja druge segmente života?

Potvrdan odgovor na nekoliko ovih pitanja pokazuje da je vaša tjeskoba prešla granicu.

3. Koji su drugi simptomi?

Nesanica,slaba koncentracija, napetost i nemir prate anksiozne poremećaje jer, kako objašnjava dr Hetterna, oni “ne mijenjaju samo misli nego i ponašanje te osjećaje tijekom čitavog dana”. U težim slučajevima javljaju se i fizički simptomi: teško, plitko i ubrzano disanje, snažno udaranje srca i brži puls, a u ekstremnim slučajevima i bolovi koji se mogu zamijeniti s infarktom.

Osim toga, anksioznost vas paralizira i stavlja u začarani krug, kače dr. Hetterna i navodi primjer: “Sjetite se samo kako se osjećate kada imate gomilu posla, osjećate se kao da nikada nećete stići, pa odgađate početak rada, Nakon što ste sat vremena surfali internetom, situacija je još gora… ”

4. PTSP, fobije… što sve spada u anksiozne poremećaje?

Postoje pet osnovnih kategorija poremećaja vezanih uz anksioznost i depresiju: Anksiozni poremećaji, opsesivno-kompulzivni i srodni poremećaji, traumatsko-stresni i srodni poremećaju, depresivni poremećaji te somatski poremećaji.

5. Ali što ako su mi simptomi raznorodni?

Mnogi razni poremećaji dijele neke simptome. Također, dosta oboljelih ne pokazuje sve simptome. No to ne znači da nemaju problem niti da im se ne može pomoći. ” No iz praktične perspektive ne trebate se previše brinuti koji oblik anksioznog poremećaja imate nego ometa li vaš svakodnevni život”, kaže dr. Albana.

6. Ako imam tjeskobni poremećaj, znači li to da nešto ne valja s mojim mozgom?

Mozak nije pokvaren nego samo reagira burno. Tjeskobni poremećaji proizlaze iz čeonog režnja, dijela mozga zaduženog za složeno planiranje i razmišljanje, objašnjava dr. Albano .Problem nastajte kad se previše usredotočimo na to pa umjesto da djelujemo, stalno razmišljamo o tome što će poći po zlu.

7. Je li to genski ili je problem u meni?

Kratak odgovor – oboje. Strahovi dolaze i prolaze kao sastavni dio razvoja osobnosti. Zašto neki ostaju je problem gena, okoliša, odrastanja.. svega, objašnjava dr. Hetterna

8. Koje je rješenje?

Tjeskobni poremećaji su psihički poremećaji koji se najlakše liječe. “Najčešće se primjenjuje kombijacija psihoterapije i lijekova koji će pomoći uravnotežiti kemiju mozga” objašnjava dr. Hetterna.

9. Toliko je ozbiljno da mi to treba?!

Psihoterapija je tek vježba za emotivno i mentalno zdravlje. “Najčešći oblik je bihevioralna terapija kojoj je cilj promijeniti obrasce razmišljanja i ponašanja. Kako ćete shvatiti da su vaši strahovi bili nerazumni ako se ne suočite s njima” objašnjava Hetterna.

Lijekovi su tu da započnu proces. Na početku, pacijent se mora dovoljno smirit da uopće može “čuti” terateputa. Zato s počinje sa sedativima te lijekovima koji potiču proizvodnju hormona sreće.

10. Ali što će mi sve to, kad jednostavno mogu izbjeći ono što me izluđuje?

Odrasli ljudi nauče živjeti s tjeskobom, što nije uvijek najpametnije i najzdravije. “Izbjegavaju zanimanja, ili situacije koje su njihovi stresori. No želimo omogućiti ljudima da ispune svoje potencijale, a ne da kroz život idu sputani” zaključuje dr. Hetterna.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr