ŠTO UČINITI?

KAKO SE TESTIRATI NA TUBERKULOZU: Smrtonosna bolest koju pravovremeni test može olakšati

I danas jedna od najozbiljnijih i najraširenijih zaraznih bolesti i dalje uzrokuje smrtne slučajeve.

Iako se velika većina slučajeva ljudi zaraženih nalazi u zemljama u razvoju, dobro je znati kako se testirati na tuberkulozu i kakve posljedice zaraza donosi. Bakterija koja izaziva tuberkulozu naziva se Kochov bacil, a otkriven je 1882. godine. Najčešće se razvija nakon udisanja sitnih kapljica nakon kašljanja ili kihanja zaražene osobe.

Bolest može sporo napredovati

Danas je ova bolest već dobro razjašnjena, ali je bez obzira na to i dalje najčešći uzrok smrti u zemljama u razvoju. Kako se razvija nakon udisanja kapljica, ti bacili se tada smještaju u donjim dijelovima pluća. Tamo nastaje primarna infekcija i bacili dolaze u dodir s alveolarnim makrofazima, posebnim vrstama stanica imunološkog sustava koji su zaduženi za čišćenje pluća.

Do infekcije dolazi jer makrofagi nisu u mogućnosti kontrolirati tu promjenu. To napreduje oko četiri tjedna dok se bacili ne ograniče unutar granuloma. Infekcija koja dolazi primarno je najčešće asimptomatska ili bez simptoma. U prvih nekoliko tjedana ti bacili tuberkuloze mogu se prenijeti u bilo koji organ tijela. Organi koji su osobito pogodni za razmnožavanje ovih bakterija su gornji dijelovi pluća, mozak, kralješci, bubrezi i ostale kosti. Ponekad može doći do širenja infekcije po cijelom tijelu pa se to naziva milijarna tuberkuloza. Plućna tuberkuloza se pojavljuje kod ljudi čiji obrambeni sustav nije u mogućnosti zaustaviti primarnu infekciju.

Jedan od glavnih problema tuberkuloze je taj što se bolest može razviti unutar nekoliko tjedana od početne infekcije ali mogu proći i godine dok se bolest ne razvije. Poseban rizik je kod male djece, starijih osoba i onih slabijeg imuniteta radi neke druge bolesti.

Simptomi i prijenos tuberkuloze

U samom početku će simptomi biti slični gripi, a uključuju:

Osim ovih, simptomi mogu uključivati gubitak sluha, proljev, otečene limfne žlijezde i šum disanja. Kod djece se pojavljuje visoka tjelesna temperatura do 39°C, ubrzano disanje uz nedostatak daha i kašalj.

Kao što smo već naveli, bacili se prenose sa zaražene osobe na zdravu kapljičnim putem i udisanjem. Mokraća i ostale izlučevine mogu biti izvor zaraze ali obično nisu zarazni za okolinu kad se radi o izvanplućnoj tuberkulozi. Bitno je znati kako neće svaki kontakt sa zaraženom osobom dovesti do zaraze zdrave osobe. Kod nekih ljudi obrambene stanice imaju dovoljno sposobnosti ubiti bakterije. Moguće je da dođe do zaraze koja izaziva primarnu infekciju, ali uz izlječenje, točnije razvijanje latentne infekcije koja nije zarazna za druge ljude i koja može ostati doživotno, a nikada se ne razviti u bolest.

Kako se testirati na tuberkulozu

Kako bi se dijagnosticiralo da je došlo do infekcije bacilima tuberkuloze, potrebno je temeljito uzeti anamnezu i napraviti klinički pregled bolesnika. Prvi dokaz koji se pokazuje kroz dijagnostičke pretrage je izolacija bakterije Mycobacterium tuberculosis iz iskašljaja, aspirata bronha, urina, krvi ili slično. To se radi mikroskopski i kultivacijom. Uz to se izvodi RTG pluća i prsnog koša, tuberkulinsko testiranje za dijagnozu latentne tuberkuloze, IGRA test te molekularna dijagnostika.

U slučaju negativnog testa, ali postojanja simptoma tuberkuloze radi se test reakcije. U kožu se ubrizgava tuberkulin koji će stvoriti reakciju.

“Reakcija na koži veličine 5 milimetara ili veća nakon 48 sati, smatra se pozitivnom kod bolesnika s poznatom ili suspektnom HIV-infekcijom, te kod bolesnika čiji rendgenski nalaz pluća odgovara staroj, “neaktivnoj” tuberkulozi, kod imunokompromitiranih bolesnika, te kod osoba koje su bile u bliskom kontaktu sa zaraženim pojedincima. Reakcija veličine 10 milimetara ili veća smatra se pozitivnom kod ostalih visokorizičnih skupina. Za sve ostale, reakcija veća od 15 mm se smatra pozitivnom.”

Testiranje na tuberkulozu izvodi liječnik specijalist.

Liječenje se provodi antituberkuloticima

Lijekovi koji se koriste za liječenje tuberkuloze nazivaju se antituberkulotici, a cilj im je suzbijanje i izlječenje infekcije. Za liječenje se koristi kombinacija nekoliko lijekova istovremeno. Terapija obično traje oko pola godine. Nakon što su kulture iskašljaja postale negativne, i dalje se vrši liječenje tri mjeseca nakon. Ono je potrebno kako bi se spriječilo širenje bolesti kod ostale populacije.

Osoba koja je prošla terapiju prestaje biti zarazna obično dva do četiri tjedna nakon početka terapije i bolesnik tek nakon toga može nastaviti s uobičajenim aktivnostima. Dakako, za vrijeme terapije nužno je osigurati jačanje organizma kako bi se oporavak ubrzao i olakšao.

Kao prevencija protiv tuberkuloze koristi se cijepljenje u rodilištu, no to cjepivo ne štiti od obolijevanja u odrasloj dobi.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr