Higijena je ključna komponenta očuvanja zdravlja pojedinca i društva u cjelini. Očuvanje higijenskog minimuma ima izravan utjecaj na sprječavanje bolesti, poboljšanje opće dobrobiti te unapređenje kvalitete života. U Republici Hrvatskoj, postizanje higijenskog minimuma ima svoje specifičnosti, a važno je razumjeti tko sve treba posvetiti posebnu pažnju ovoj ključnoj sferi zdravlja.
Što je higijenski minimum?
Higijenski minimum predstavlja skup pravila i praksi kojima se osigurava čistoća i sigurnost okoline u kojoj ljudi žive i rade. To uključuje pravilno održavanje osobne higijene, čišćenje prostora, sigurno odlaganje otpada te održavanje higijenskih standarda u različitim sektorima društva.
Praksa higijenskog minimuma se provodi na temelju Pravilnika o načinu stjecanja osnovnog znanja o zdravstvenoj ispravnosti namirnica i osobnoj higijeni osoba koje rade u proizvodnji i prometu namirnica te Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti.
Tko sve mora imati higijenski minimum u Hrvatskoj?
Higijenski minimum odnosi se na sve slojeve društva i obuhvaća različite sektore. Prvo, pojedinci su odgovorni za održavanje vlastite osobne higijene, dok su obrazovne ustanove, zdravstvene ustanove, prehrambena industrija i javne prostorije također obvezne osigurati visoke higijenske standarde.
Kako se navodi u zakonu i pravilniku, higijenski minimum moraju imati sve osobe koje:
- rade u proizvodnji hrane
- prometu hrane
- pružaju usluge uljepšavanja lica ili tijela
- pružaju poslove unošenja boja u kožu - tetovaže
- pružaju poslove unošenja stranih tijela u kožu i sluznice - piercing
Higijenski minimum je potrebno ispuniti kako bi se poboljšao cjelokupni zdravstveni odgoj u državi jer su podaci o nehigijeni pučanstva potpuno poražavajući. Te kako navode, oko 70 posto muškaraca navodno nakon nužde nema običaj oprati ruke. Zdravstveni odgoj i higijena trebali bi biti temelj odgoja svake osobe.
Tko ne mora imati higijenski minimum?
Higijenski minimum može imati određene iznimke, posebice kada je riječ o profesionalcima određenih struka koji su uključeni u rad s hranom i vodom namijenjenom ljudskoj potrošnji.
Osobe koje su završile sveučilišni diplomski studij ili specijalistički diplomski stručni studij iz područja kao što su medicina, farmacija, sanitarno inženjerstvo, biokemijsko inženjerstvo, prehrambeno inženjerstvo, nutricionizam, biologija, biotehnologija i veterinarske znanosti smatraju se onima koji već posjeduju relevantna znanja. Stoga, ovakvi stručnjaci su izuzeti od obaveze pohađanja tečaja higijenskog minimuma, budući da se pretpostavlja da su već stekli potrebne kompetencije za osiguranje sigurnosti hrane i održavanje osobne higijene.
Koliko vrijedi higijenski minimum?
Zdravstveni pregled i parazitološka pretraga stolice obavlja se jednom godišnje, a mikrobiološka pretraga stolice dva puta godišnje. Kako bi se obavio higijenski pregled, sve se upisuje u sanitarnu knjižicu. Tečaj se polazi prije početka rada i obnavlja svakih pet godina.
Postupak izdavanja sanitarne iskaznice ide preko Zavoda s osobnim podacima osobe na koju se sanitarna zapisuje. Nakon toga potrebno je u posudu ostaviti uzorak stolice koji se donosi mikrobiologiju Zavoda uz uputnicu doktora opće prakse. Nalazi su gotovi nakon nekoliko dana, nakon čega osoba može odraditi liječnički pregled i preuzeti sanitarnu iskaznicu. Na njoj će biti upisan datum ponovnog pregleda. Poslodavcu treba dostaviti račun i sanitarnu iskaznicu koja se treba čuvati kod njega dok je osoba kod njega zaposlena.
Tečaj higijenskog minimuma
Osim sanitarne iskaznice, kako bi se osoba zaposlila u poslovima koji se bave hranom ili uljepšavanjem, mora imati ispunjen higijenski minimum. Tečaj higijenskog minimuma obavlja se u istoj instituciji u kojoj se izdaje sanitarna iskaznica.
Tečajevi mogu biti osnovni ili prošireni. Osnovni tečaj se pohađa prije početka rada, a prošireni tijekom obavljanja posla. Tečaj po osnovnom programu održava se tijekom 5 dana u grupama do 30 polaznika u trajanju od najmanje 20 nastavnih sati teoretske nastave. Tečaj po proširenom programu održava se tijekom 6 do 7 dana u grupama do 25 polaznika u trajanju od najmanje 25 nastavnih sati teoretske nastave.
Kada tečaj završi, slijedi provjera znanja pred ispitnom komisijom koju imenuje ravnatelj zdravstvene ustanove, a sastoji se od 3 člana. Provjera će biti 7 dana nakon završetka tečaja, a u pravilu se obavlja usmeno. Za vrijeme provjere vodi se zapisnik kako bi polaznik mogao, ako smatra da je potrebno, podnijeti usmeni prigovor kako bi se njegovo znanje još jednom provjerilo. Ako osoba zatraži ponovno polaganje usmenog ispita, novi sastav skupine se naplaćuje i plaća ga polaznik. Tečaj, točnije, provjera znanja, može se izvesti tri puta, s time da je nužan rok između ispita 7 dana. Ako osoba ne položi niti nakon trećeg puta, ne smije obavljati poslove s namirnicama dok ne stekne odgovarajuće znanje.
Osnovni program obuhvaća sljedeće teme:
- osobna higijena
- osnovni pojmovi o širenju, sprečavanju i suzbijanju zaraznih bolesti
- trovanje hranom
- higijena namirnica i prostorija za proizvodnju, promet i čuvanje namirnica
- higijena okoline
- sanitarni propisi
- prva pomoć
Koliko košta tečaj higijenskog minimuma i gdje učiti za ispit?
Osnovna cijena tečaja za higijenski minimum iznosi 36,50 eura, a polaznici koji trebaju proći tečaj moraju samostalno proučiti edukativne materijale te pristupiti ispitu. Na službenim stranicama HZJZ nalaze se edukativni materijali za učenje svih potrebnih informacija za tečaj higijenskog minimuma. Na stranicama se mogu pronaći edukativni materijali za osnovni i prošireni program.
POGLEDAJTE VIDEO: Sanitarna inspekcija izuzela uzorke za službenu analizu, ali i za drugo mišljenje: 'Nadam se da ćemo sutra imati preliminarne rezultate'
