Ovaj sindrom pojavljuje se kod djece i neke osobine pokazuju osobitosti autizma, ali su im jezične vještine više razvijene. Glavno obilježje je iznimno malo različitih izraza lica osim ljutnje i žalosti, ali izrazit glazbeni i intelektualni talent.
Potječe iz autizma kod djece
Autizam je komplicirani i složeni neurorazvojni poremećaj koji obuhvaća sve aspekte dječje osobnosti. To uključuje komunikaciju, motoriku, ponašanje i učenje. U osnovi autizma kod djece radi se o unutarnjim kočnicama radi kojih socijalna interakcija pati. Česti simptomi su nezainteresiranost ili slabije zanimanje za igru i druženje s drugima, otežana verbalna ili neverbalna komunikacija te nemogućnost imaginacije. Djeca s autizmom vide, čuju i osjećaju ali te pojave teško sklapaju u smislenu cjelinu te se radi toga često povlače u svoj svijet.
Djeca s autizmom fizičkog su izgleda kao i sva ostala djeca, ali imaju znatne životne teškoće koje postaju sve veće i izrazitije ukoliko se što prije ne zatraži pomoć stručnjaka. Prvi simptomi uglavnom se primjećuju do treće godine života, a dijagnoza se postavlja između 8. i 12. godine života.
Prvi znakovi upozorenja na autizam kod bebe su poremećaji prehrane i često odbijanje dojke ili bočice, nesanice s autoagresivnim pokretima, mirne nesanice bez plača uz otvorene oči, iracionalna plašljivost, smanjen interes i manjak emocionalne povezanosti.
Djeca su sklona odlasku u svoj svijet
Pojam Aspergerovog sindroma uvela je Lora Wing jer je uvidjela potrebu dodatne dijagnostičke kategorije pri dijagnosticiranju autizma. Uočila je kako djeca koja imaju autistične simptome mogu razviti znakove napretka ako se dijagnoza postavi dovoljno rano i ako je tretman dovoljno intenzivan. Ranije evaluacije i opservacije autizma su možda upućivale na moguće intelektualne nedostatke kod djece, ali se u njenom istraživanju ispostavilo da su i ta djeca imala kvocijent inteligencije u normalnim granicama.
Obilježja Asperberovog sindroma:
manjkavost socijalnih i društvenih osobina manjkavost neverbalne komunikacije motorička nespretnost i neusklađeni pokreti ponavljajući obrasci ponašanja egocentričnost i sebičnost osobitosti govora i jezika malo izraza lica osim žalosti i ljutnje izvrsna memorija kreativnost zaokupljenost samim sobom i svojim svijetom
Stručnjaci tvrde da djeca s autističnim poremećajem mogu razviti funkcionalan govor u ranom djetinjstvu i tako se kretati prema razvoju Aspergerovog sindroma. Kod djece u periodu od 3 godine najčešće se pojavljuje Aspergerov sindrom. U periodu između 4 i 6 godine počinje poboljšano ponašanje s vršnjacima - igra, motivacija, socijalni kontakt.
Djeca kojoj se dijagnosticira Aspergergov sindrom na vrijeme imat će velike koristi od tretmana. Dijagnosticiranje počinje istraživanjem simptoma na što se moraju usredotočiti roditelji ali i odgojna sredina - tete u vrtiću i učitelji, profesori. Svaki iskusan učitelj osjetiti će promjenu ponašanja kod djece po pitanju razumijevanja socijalnih normi, pokazivanjem osjećaja i izražavanjem empatije. U dvorištu će biti najglasnije, ali i izrazito naivno. Često će uskakati svima u riječ i teško će razumijeti neverbalno ponašanje, a posebice će biti nervozno kada im se promijeni rutina. Stil učenja i usvajanja gradiva kod djece s tim sindromom bit će drugačiji, dok će možda u nekim područjima imati problema s koncentracijom. Pri situacijama u kojima se ističe koordinacija, moguće je uvidjeti teškoće kod trčanja, hvatanja lopte.
Liječenje uključuje psiho-socijalni rad s djecom
Za Aspergerov sindrom ne postoji konkretno liječenje. Ono uključuje simptomatsko, rehabilitacijsko i psiho-socijalne i farmakološke intervencije. Kod djece će se raditi psihoterapija, edukacija, kognitivno-psihološka terapija, vježbanje promjene ponašanja, vježbanje društvenih vještina. Moguće je da će vam liječnik za dijete preporučiti primjenu lijekova. Nikako ih nemojte davati djetetu na vlastitu odgovornost.
Djeca koja pate od Aspergerova sindroma imaju bolju prognozu od ostalih psihološko razvojnih poremećaja. Vjerojatnost da odrastu i samostalno funkcioniraju je veća nego kod ostalih sličnih bolesti i sindroma. Bez obzira na to u kojem dobu se sindrom ukaže i dijagnosticira te bez obzira na intenzitet liječenja, ove osobe će u većini slučajeva ipak biti nesigurne u socijalnoj interakciji. Može se dogoditi da unatoč terapijama, osoba i dalje pokazuje neke od simptoma, posebice pri društvenom kontaktu.
Kod djece s Aspergerovim sindromom povećan je rizik za razvoj psihoza, mentalnih poremećaja ili poremećaja raspoloženja kao što je depresija u kasnijim godinama.
