UZROCI MOGU BITI RAZLIČITI

POLICISTIČNI JAJNICI: Sidrom koji nije moguće potpuno izliječiti, ali se barem ovi simptomi mogu smanjiti

Skup simptoma koje žene mogu iskusiti, a najčešće se vežu uz poremećaj menstrualnog ciklusa, služe za postavljanje ove dijagnoze.

Kod svake žene se mogu pojaviti različiti uzroci koji dovode do sindroma policističnih jajnika. Simptomi se vežu uz pojavljivanje cisti, poremećaje menstrualnog ciklusa te ostale promjene koje uzrokuje hormonalna neravnoteža kao što su akne i dlakavost. Ovo je česti sindrom kod žena, a pojavljuje se kod 10% žena. 

Uzroci mogu biti različiti kod žena

Ovaj problem može se pojaviti u različito životno doba žene, a uzroci mogu biti različiti. Kako navode istraživanja, posljednjih godina uočila se povezanost sindroma policističnih jajnika i povišene doze inzulina i hiperinulinemije kod nekih žena. Inzulin izlučuje gušterača, a zaslužan je za reguliranje glukoze u krvi. Kod žena kod kojih postoji inzulinska rezistencija, može doći do povećanih koncentracija glukoze u krvi što će navesti gušteraču na stvaranje hormona. Povećane razine iznulina utjecat će i na stimuliranje jajnika što će poticati stvaranje muškog hormona testosterona. Radi ovog hormona pojavljuju se i simptomi koji mogu ukazivati na policistične jajnike, o kojima ćemo kasnije.

Glavno obilježje nastanka policističnih jajnika je hormonalna neravnoteža.

Simptomi ne moraju uključivati ciste na jajnicima

Iako ime sindroma to navodi, definiran je simptomima, a ne postojanjem cista jajnika, iako u tipičnim slučajevima jajnici sadrže brojne ciste. Simptomi obično počinju u doba puberteta, pa se s vremenom pogoršavaju.

Ovo su neki od glavnih simptoma koji mogu upućivati na nastanak sindroma:

  • blaga gojaznost i problem s gubljenjem težine
  • nepravilni menstrualni ciklusi
  • potpuni izostanak mestruacije ili amenoreja
  • pojačana dlakavost
  • akne
  • ciste na jajnicima
  • problemi s začećem
  • depresija

Kod žena koje pate od policističnih jajnika, oni mogu biti povećani i imati glatke, zadebljane čahure, te folikularne ciste promjera do 6 milimetara. Moguća je pojava i većih cista koje sadrže atretične stanice. Uz ovaj sindrom dolazi i povišena razina estrogena i testosterona.

Liječenje je individualno i ovisi o želji za trudnoćom

Mnoge žene već pri pojavi akni ili problema s poremećajem menstrualnog ciklusa odlaze svom dermatologu ili ginekologu koji ih najčešće upućuju endokrinologu. Kod njega se radi mjerenje hormonskog statusa, točnije, određuje razina spolnih hormona. Na sindrom policističnih jajnika se sumnja ako žena ima barem dva tipična simptoma koje smo ranije naveli.

Kako bi se postavila pravilna dijagnoza još se radi na trudnoću, mjerenje razine hormona i različite slikovne pretrage kako bi se isključila mogućnost tumora. Uz to pregledava se i cerviks te se na temelju postojanja obilja cerviksalne sluzi prepoznaje visoka razina estrogena. Obavit će se i test opterećenja glukozom, razina inzulina te vaginalni collor Doppler – točnije, pregled ultrazvučnom sondom koja se uvodi u rodnicu.

Liječenje sindroma policističkih jajnika individualno je i ovisit će o tome želi li bolesnica trudnoću ili ne. Terapija će ovisi o dobi bolesnice, točnom poremećaju ciklusa i razini inzulina. Prije svega liječnik će preporučiti rješavanje prekomjerne težine i viška kilograma. Do sada su terapije pokazale kako se mnogi simptomi smanjuju nakon reguliranja tjelesne težine. Važno je znati da se sindrom policističkih jajnika ne može nikada u potpunosti izliječiti već samo držati pod kontrolom.

Kod pacijentica koje nemaju ovulaciju i koje ne žele trudnoću koriste se oralni kontraceptivi i progestin. Time se smanjuje opasnost hiperplazije i raka edmonetrija. Kod žena koje ne žele trudnoću simptomi dlakavosti i akni smanjit će se korištenjem kontraceptiva jer se time smanjuje djelovanje muškog hormona testosterona. Terapija se mora provoditi barem 6 mjeseci kako bi se rezultati vidjeli.

Kod žena koje imaju problem s policističnim jajnicima, a žele trudnoću, potrebno je poticanje ovulacije. Kako bi se to ostvarilo, ginekolog ultrazvukom prati rast folikula pa tada određuje vrijeme ovulacije i savjetuje vrijeme ciljanog odnosa. Ako je kod pacijentice povišena razina inzulina ili poremećena tolerancija na glukozu, mogu se koristiti mefmorfini, dobra dijeta i stalna tjelovježba. Ovo se mora provoditi uz stalni nadzor ginekologa i endokrinologa.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr