DREVNI ZAKONI

TAKO SE NEKADA KAŽNJAVALO: Najokrutnije kazne koje su ljudi smislili još u davna vremena

Civilizacije se može suditi i po tome kakve su zakone imale i kako su sudile ljudima. I dok se danas vode etičke rasprave o ukianju (ili uvođenju) smrtne kazne, u davna vremena mnoge civilizacije nisu imale problema s tim.

Počinjene zločine revno su kažnjavale smrću. Neke od njih čak i prerevno. Portal Listvrese.com piše o onima koje su smrtnu kaznu koristile na najokrutnije, a nerijetko i najapsurdnije načine.

NAJSTRAŠNIJE SMRTNE KAZNE ZA DJECU

Asteci definitivno nisu ‘škrtarili’ sa smrtim kaznama. Izricali su ih za najteže zločine poput ubojstava i silovanja, ali i za mnoga, iz današnje prespektive, blaga nedjela poput zauzimanja tuđeg posjeda, vještičarenja, klevetanja te onoga što bi danas zvali remećenjem javnog reda i mira. Čak su i opijanja na javnim mjestima kažnjavali smrću, ali samo u slučaju mlađih prijestupnika. No, počinjenje takvih nedjela nije odmah značilo i srtnu presudu već je počinitelj, umjesto najstrože kazne, mogao biti dodijeljen drugome kao rob.

No, najstrašnije od svega bilo je da su Asteci mirne duše kažnjavali djecu mlađu od 10 godina. Ona bi za vrijeđanje roditelja bili osuđivana na javno batinjanje, dok su za udaranje oca ili majke mogli biti osuđeni i na smrt! Djecu se moglo osuditi na smrt čak i ako nisu poštivala starije. Načini izvršenja smrtnih kazni nad djecom bili su uistinu jezivi: od kamenovanja do odrubljivanja glave ili, u njajstrašnijem slučaju – čupanja srca iz grudiju.

JEZIVO ISPALJIVANJE IZ TOPA

U indijskoj pokrajni Punjab sredinom 19. stoljeća stanovništvo uopće nije bili oduševljeno činjenicom da su pod kolonijalnom upravom Velike Britanije, pa su pobune bile česte. A da bi kolonijalne vlasti spriječile takve pobune, uveli su bizaran i iznimno krvav način kažnjavanja pobunjenika – ispaljivali bi ih iz topa! Osuđenicima bi vezali ruke i noge te ih vezivali za prednji dio topa tako da se leđima naslanjaju na vrh topovske cijevi. Tada bi ispalili kuglu iz topa, a brza smrt osuđenicima je bila jedina utjeha.

Prizori takvih egezkucija bili su stravični. Sve je uokolo bilo poprskano krvlju i komadima raznesenog ljudskog mesa. U arhivima je zabilježeno da su, primjerice, 15. veljače 1862. godine 12 muškaraca osuđenih za pobunu protiv Britanaca pogubljeni tako što im je kroz leđa bila ispaljena topovska kugla teška 4 kilograma.

SMRTNA KAZNA: Saudijska Arabija želi odrubiti glavu pa razapeti mladog prosvjednika

SMRTNA KAZNA (I) ZA ONOG KOJI TUŽI

Zakonik cara Hamurabija, koji je vladao Mezopotamijom oko 1780 godina prije nove ere, čuven je po tome što je prvi puta uveo pravilo ‘oko za oko’ koje je ondje vrijedilo samo u slučaju kada su zavađeni pojedinci bili pripadnici iste klase. Manje poznat dio zakonika odnosio se na optužbe koje nisu mogle biti dokazane. Svatko je, naime, ondje imao pravo iznijeti bilo kakvu tužbu protiv drugoga, ali ako ih nije uspio i dokazati tada bi sam bio osuđen na smrt.

Jedan od načina dokazivanja nevinosti bio je da se optuženog baci u rijeku. Ako bi se utopio ili ako bi ga odnijela struja, to je značilo da su bogovi potvrdili njegovu krivnju. Ako bi optuženi uspio doplivati do obale i izaći iz rijeke, to je značilo da je nevin. Tada bi smrtna kazna čekala onoga koji ga je ‘lažno’ optužio. Slično je bilo i s trgovcima koji bi lopova optužili za pljačku. Ako nisu uspjeli naći svjedoka koji bi potvrdio da se krađa doista dogodila, tada je trgovca čekalo pogubljenje.

Hamurabijev zakonik

SILOVATELJ MORAO OŽENITI SILOVANU ŽENU

Stariji od Hamurabijevog bio je Sumerski zakonik koji datira iz vremena otprilike 2112. do 2095. godine prije Krista. Sačuvani su samo neki njjegovi dijelovi, a pretpostavlja se da je bio inspiracija i samome Hamurabiju. Ukratko, u njemu je dosta pažnje bilo posvećeno silovanju.

Ako bi netko silovao drugoga to bi, dakako, bilo kažnjivo smrću. No, ako je žrtva silovanja bio rob, tada je kazna iznosila 1,66 unci srebra. Ako bi, pak, muškarac silovao ženu, tada je imao obvezu oženiti je. Silovanje bi se ‘zaboravilo’ a silovana žena postala bi supruga svoga silovatelja.

STRAVA U IRANU: Za dva dana će smaknuti zlostavljanu mladu ženu?

SVE NEKRŠĆANE JE ČEKALA SMRT

Teodozijev zakonik zbirka je zakona Rimskog carstva iz vremena kada je kršćanstvo ondje postalo službenom religijom. Zakonik datira iz 429. godine i uglavnom se temeljio na kršćanskom nauku. Po njemu su sve dotadašnje religije morale se podvrgnuti kršćanskoj crkvi, a oni koji su to odbijali bili su smatrani hereticima i osuđivani na smrt. Njih se po zakonu smatralo bezumnicima i luđacima.

Onima koji bi govorili protiv Crkve bila su oduzeta sva prava, a oni koji bi bili zatečeni kako prinose žrtvu drugim bogovima kažnjavani su smrću. Smrtna kazna čekala je i one koji bi istupili iz kršćanskih redova.

UKRAO SI GLAVICU KUPUSA? SMRTNA KAZNA!

Drakon je bio grčki zakonodavac u 7. stoljeću prije Krista, a njegov zakonik bio je toliko strog da se i danas izraz “drakonski” koristi u opisivanju pretjerano strogih, nepotrebnih i barbarskih kažnjavaNja.

Drakonov zakonik iz 621. godine prije Krista bio je prvi pisani skup zakona u antičkoj Grčkoj. I bio je vrlo jedostavan: Ubio si nekoga? Smrtna kazna! Ukrao si glavicu kupusa? Smrtna kazna! Dangubiš? Smrtna kazna!

Drakon je, naime, smatrao da su čak i najmanji zločini toliko strašni i neoprostivi te da i maloljetnici koji ih počine ne zaslužuju ništa drugo nego smrt. Drakonov zakonik navodno je bio čak i napisan krvlju umjesto tinte. Srećom po tadašnje Atenjane, nije dugo potrajao jer ih je Drakonov nasljednik, Solon, sve odreda ukinuo osim smrtne kazne za ubojstvo.

SMRT PRED STRELJACKIM VODOM Evo koje sve zlocine S. Koreja kaznjava smrcu

Drakon je zakon shvaćao ‘drakonski’Foto: izvor: Wikimedia

ZA SEKS SA SVINJOM – SMRT, A S KRAVOM – NIŠTA!

Hetiti, narod koji je otprilike 1600 godina prije Krista živio na području od današnje Turske sve do Mezopotamije u svoje je doba imao jedan prilično neobičan zakonik.

Ako bi žena samovoljno izvršila pobačaj (udarajući se po trbuhu dok ne pobaci) tada je morala platiti novčanu kaznu prema stupnju trudnoće. Ako je bila u visokoj trudnoći, tada bi platila 10 polu-šekela, a ako je u pitanju bila ropkinja, tada bi bila kažnjena sa samo pet polu-šekela. Isti je zakonik određivao i vrlo neobične kazne za silovanje. Ako se silovanje dogodilo izvan kuće, tada je silovatelj bio proglašen krivim i osuđen na smrt. Ako se, međutim, silovanje dogodilo u kući, tada se smatralo da je za to kriva silovana žena, pa bi tada ona bila osuđena na smrt.

Još je bizarnija bila odredba da će kaznu smrću zaslužiti oni koji su imali spolne odnose sa psima ili svinjama, dok je kazna za seks s konjima i magarcima bila mnogo blaža – ti se više nisu smjeli pojaviti kralju pred očima. Ako je, pak, netko imao odnos s kravom, tada je na kralju bilo da procijeni hoće li živjeti ili umrijeti.

PETA BOŽJA ZAPOVIJED: Papa pozvao na zabranu smrtne kazne

ROĐENJE S DEFORMACIJOM – KAZNENO DJELO

Dvanaest ploča datiraju iz 450. godine prije Krista i bili su prvi poznati pisani zakon u Starome Rimu. Neke od odredbi upisanih u tim pločama bile su doista vrlo neobične. Recimo, smatralo se da je dijete, koje bi bilo rođeno s nekom deformacijom, samim time počinilo kazneno djelo i bilo bi usmrćeno. Dočim bi žena, koja je rodila takvo dijete, cijeli preostali život bila pod budnim okom roditelja ili supruga jer se više nije smatrala pouzdanom.

Smrtnom kaznom kažnjavali bi se i oni koji bi nekoga oklevetali ili ispjevali neistinitu pjesmu o nekome. Osuđene na smrt kažnjavalo se spaljivanjem na lomači ispred njegove kuće.

 

479609744

ŽENE KOJE SU NAPUSTILE MUŽE ZAVRŠILE BI U RIJECI

Mnogi mezopotamski zakoni, koji datiraju iz vremena između 2250, i 550, godine prije Krista, također se ističu svojom okrutnošću. Primjerice, onaj koji je bio pozvan pred kralja, a niej se odazvao, odmah bi bio osuđen na smrt.

I ondašnji zakoni o razvodu bili su vrlo jednostrani. Ako je muž napustio ženu, bio je zakonski dužan isplatiti joj nešto srebra. Ali, ako bi žena napustila muža, bila je bačena u rijeku. Slično je bilo i s ondašnjim ‘obiteljskim zakonom’ koji je propisivao da ako se sin odluči osamostaliti od oca, mogao je biti prodan u roblje. A ako bi se odlučio osamostaliti i otići od majke, bio bi izbačen iz kuće i razbaštinjen.

TEŠKO VRIJEME ZA ZLOČINCE: Filipinski predsjednik najavio uvođenje smrtne kazne vješanjem

ZA HOMOSEKSUALNI ODNOS – KASTRACIJA

Nastao oko 1075. godine prije Krista, Ašurski je zakonik bio kompilacija zakona kojima se upravljalo u drevnoj Asiriji. Prema tom zakoniku, žene koje su smatrane časnima morale su u javnosti nositi veo. Ako bi se neka prostitutka ili ropkinja bila zatečena s velom preko lica, bila bi skinuta do gola i zaradila bi 50 udaraca, a na glavu bi joj izlili vrući katran. Isti je zakonik dopuštao muškarcu da udari ili probode svoju ženu.

A ako bi se netko odvažio posegnuti za susjedovom ljetinom, slijedilo bi mu stotinu udaraca, odsijecanje prsta i mjesec dana prinudnog rada. Seksualni odnos između dvojice muškaraca bio je strogo zabranjen, a kazna je bila – kastracija. Ako bi se udana žena upustila u preljub, njezin bi ljubavniki prošao bez ikakve kazne, no zato bi prevareni muževi imali odriješene ruke osvetiti se svojim nevjernim ženama na način koji bi sami odabrali.

A kako je danas diljem svijeta kada je u pitanju smrtna kazna i razlozi za nju…

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr