Radite ovo s djecom barem pola sata i bit će vam jako zahvalna!

Kako se igrati s djecom? Što je ‘ispravno’? Trebamo li se uopće igrati s njima? Zašto se djeca ne igraju sama? Puno pitanja, a tako jednostavni odgovori.

Čovjek postaje najbliži sebi kada postigne onakvu ozbiljnost koju ima dijete dok se igra.
HeraklitU nekoliko navrata su me iz nekih TV-emisija pitali mogu li reći njihovim gledateljima kako se igrati s djecom. Jednostavno! Sjednite na pod, tih tridesetak minuta iz glave maknite posao, kuću i ostale obveze i – pronađite dijete u sebi. S najsnažnijom pozornošću i ljubavlju pitajte svog najdražeg mališana što se želi igrati. I, triiii, čeeetiiiriii, saaaaaad – kreeniiiteeee!

Budite prinčevi i princeze, nindže kornjače, frizeri, graditelji kuća, slikari… Samo nebo je granica vaše i mališanove mašte.

Znam, uz današnji tempo života to je lakše reći nego učiniti. No, ako se sami sa sobom dogovorite da ćete svaki ili bar svaki drugi dan umjesto da dijete gleda TV ili se igra na računalu, sjesti na pod na samo 30 minuta i poigrati se s njim, to će vam kroz vrlo kratko vrijeme, tri tjedna, postati uobičajena stvar.

Zašto tri tjedna? Zato jer su tri tjedna potrebna za razvoj navike. A navika da se igrate sa svojim mališanom je ulog za budućnost kakav ne možete ni zamisliti. Bolji od bilo kojeg materijalnog ulaganja.

No, da se vratim na igranje. Dopustite svom mališanu da bude ‘veliki’. Ako želi biti poslovan čovjek, nacrtajte zajedno računalo s tipkovnicom i neka on tipka, a vi mu dođite na sastanak. I još se pri dolasku malo spotaknite, to će ga sigurno nasmijati. Na sastanku se pravite da ste podrignuli, malo se počešite po glavi i razbarušite si kosu, pravite se da kišete nekoliko puta zaredom… Dakle, sve neozbiljnosti koje vam padnu na pamet su dobrodošle.

Ako se ne igrate posla nego ste, npr., šminkeri/ce, prvo vi djetetu nacrtajte omiljeni lik životinje na licu (ili što želi), a onda dopustite njemu da i on bude umjetnik i nacrta vaše lice. Neka vaše lice, ruke i noge budu njegovo platno.

Ili zajedničkim snagama zalijepite veliki papir na jedan zid, obojite dlanove temperama i budite veliki umjetnici. Usput si prstom prođite ispod nosa ili iznad obrva i smijeh i dobra zabava neće izostati.

Ako ste baš u tolikoj stisci s vremenom da nikako ne možete odvojiti 30 minuta (svaki drugi dan) za igru, uključite dijete u svoje obveze. Npr., ako slažete rublje sa sušila, malo slažite, a onda stavite čarape na ruke i napravite mali igrokaz. Ništa posebno, samo neka čarape pričaju da idu u dućan ili slično. Ili, ako ste dovoljno hrabri, stavite gaće na glavu i izvedite 30 sekundi plesa sa zvijezdama za svog mališana.

Ako ste pak toliko umorni, da nemate snage ni za malo igre, lezite na trbuh i igrajte se pogađanja igračaka. Vaš mališan vam treba na leđa staviti igračku, a vi po njegovu opisu morate pogoditi o kojoj igrački je riječ.

Za roditelje koji su u strci i nemaju vremena za igru (iako to tako tužno zvuči), instant-rješenje je sljedeće: navucite majicu na glavu tako da vam okovratnik okružuje lice iz kojeg se odmah nastavljaju ruke (jer se vrat ne vidi) i budite njegovo najdraže čudovište kad ga spremate u krevet.

Makar ponekad tako ne izgleda, mi, mame i tate, činimo veliki dio svjetova naših najdražih mališana. U njihovim srcima mi smo njihovi roditelji, utočišta, prijatelji, braća, sestre, sve što im je potrebno da se osjećaju sigurnima, da grade svoj veseli i siguran svijet.

Stoga, igrajmo se s njima, osmijeh i divljenje koji dolaze kao nagrada za taj mali trud s naše strane su važni, neprocjenjivi. Nije teško, nije ni sramotno, a vaša djeca će vam biti izuzetno zahvalna.

Savjetuje:
Teta Maja/Mali kreativci

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr