Natpis na ulazu u vrt – "Ove biljke mogu ubiti" nitko ne smatra šalom, naročito nakon što se prošlog ljeta sedam posjetitelja onesvijestilo prolazeći kroz vrt, a do toga je vjerojatno došlo zbog posljedica udisanja mirisa ovih biljaka.
Vrtovi su se gradili postupno, a prvi je napravljen 1750. godine kada je na imanje došao vojvoda od Nortumberlanda.
Njegov naslednik se bavio biljkama i prvi je donio sjemenke biljaka iz cijelog svijeta, a sredinom 19. stoljeća četvrti vojvoda iz njihove loze postavio je konačnu viziju grandioznih vrtova u kojima se nalaze hektari i hektari cvijeća i biljaka.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata vrtovi Alnwick bili su izvrsni izvor hrane, a nakon velike krize su zapušteni i zatvoreni 1950. godine.
Glavni vrtlar Trevor Jones svim se biljkama pažljivo približava u zaštitnom odijelu
Gotovo pola stoljeća kasnije, 1997. godine, Jane Percy, vojvotkinja od Nortumberlanda je uz pomoć slavnih dizajnera vrtova iz Belgije, Jacquesa i Petera Wirtza preuredila vrtove i napravila najambiciozniji vrtlarski projekt u Velikoj Britaniji od Drugog svjetskog rata, u što je uložila 42 milijuna funti.
Otrovni vrt je u cijeli kompleks dodan 2005. godine, a turiste po vrtu vode isključivo obučeni vodiči i turistima je zabranjeno dodirivati biljke i previše im se približavati.
U vrtu se nalaze otrovne biljke iz cijelog sveta, a godišnje ovu opasnu oazu posjeti oko 800.000 turista.
Na ideju da napravi otrovni vrt vojvotkinja je došla nakon što je posjetila otrovni vrt obitelji Medici u Italiji.
“Počela sam se pitati zašto je toliko vrtova u svijetu koji predstavljaju samo one biljke koje mogu izliječiti ljude, a ne biljke koje ih mogu ubiti. Sigurna sam da većina djece koju znam više zanima kako vas biljka može ubiti, koliko dugo joj treba da vas ubije, koji su simptomi i kako na kraju prepoznati otrovnu biljku”, rekla je Percy.
