NIJE PROBLEM U ZAGREBU....

ODGOVOR NJEMAČKOJ NOVINARKI KOJA JE BLATILA ZAGREB: ‘Ako u tolikom gradu ne možeš pronaći nešto što ti se sviđa, onda nije dosadan grad…’

“Ako u tolikom gradu ne možeš pronaći nešto što ti se sviđa, nešto lijepo, nešto zabavno, ako si nakon povratka iz njega toliko frustriran da ga nazivaš najdosadnijim gradom, onda nije dosadan grad – dosadan si ti” odgovor je njemačkoj novinarki koja je zajedljivo opisala glavni grad Hrvatske.

Nakon što je Njemica u uglednom njemačkom tjedniku Zagreb opisala Zagreb kao “najdosadniji grad u Europi”, reakcije ne prestaju.

NOVINARKA POZNATOG NJEMAČKOG TJEDNIKA BRUTALNO OPISALA ZAGREB: ‘Ovo je najdosadniji grad u Europi’

Već pod članak javili su se čitatelji koji se ne slažu s njom. “Ovaj članak nije samo nadmen nego i uvredljiv za svakog ponosnog Hrvata koji voli svoj glavni grad”, napisala je jedna čitateljica. Druga je napisala da su ona i suprug živjeli dvije godine u Zagrebu i da im je to bio najljepši boravak u inozemstvu.

“Ljudi su super srdačni. Čini se da niste mnogo kontaktirali s njima i to se osjeti u vašem tekstu”, napisala je. Jedan je čitatelj odbio komentirati članak napisavši tek da je “upoznao jedan sasvim drugačiji Zagreb” te pozvao sve da ga posjete.

A sada je na potalu Croexpress novinar Zoran Stupar u detalje objasnio kako sigurno nije problem u Zagrebu….

Pa valjda se prvo informiraš…

“Prije nego dođeš u grad u kojem si prvi put – bio to London, Lisabon, Zagreb ili Krapina – prvo što učiniš je da se informiraš o tome što u gradu posjetiti Svaki grad ima neke svoje atrakcije kojima se diči i koje su zanimljive većem broju ljudi.” piše i dodaje kako će svatko nakon toga posjetiti nešto prema vlastitim sklonostima. ” Neki ljubitelj nogometa možda će otići na stadion Arsenala ili Chelsea, ljubitelj slatkog će otići u lisabonski Belem pojesti legendarne kolače pastel de nata, ljubitelj piva u neki od mnogobrojnih inovativnih zagrebačkih pubova s kraft pivima” ističe i dodaje:

“U koliko god većih gradova u životu bili, ako ste imalo radoznao čovjek – neće i ne može vam biti dosadno. Neki će vas oduševiti više, neki manje. U nekima ćete imati pune ruke (i noge) posla 10 dana, u nekima tri. Ali niti jedan vam neće biti dosadan.”

Problem nastaje kad čovjek u otkrivanju novog grada ne uživa, ali ga netko (valjda) natjera da to učini. I onda još o tome napiše članak. I to u jednom od najčitanijih europskih medija, njemačkom Der Spiegelu, istiće Stupar i pojašnjava:

Kultura kave i piva je dignuta na jedan viši nivo

“Voli li gđa Haeming popiti pivo ili kavu? U Zagrebu je izbor kreativnih pubova i kafića posljednjih godina toliko porastao da je kultura ispijanja kave i piva u dobrom društvu, toliko uvriježena (i često napadana) dignuta na nivo više. Ako nije bila u dobrom društvu, nikakav problem nije sprijateljiti se s veselim posjetiteljima zagrebačkih pubova, osobito vikendom uvečer kad se popije i pokoja više. Tkalčićeva je Zagrepčanima možda već ‘isfurana’, ali turistima je uvijek atraktivna i zanimljiva.

Bila je na Medvednici, ali ne i Medvedgradu

04.03.2017., Zagreb – Od danas tvrdjava Medvedgrad otvorena za posjetitelje. Photo: Luka Stanzl/PIXSELL

Voli li gđa Haeming prirodu? Otišla je na izlet na Medvednicu do Vile Rebar, bivše vile Ante Pavelića (više-manje nezanimljivog ruševnog zdanja), a da ne spominje da je bila na samom Sljemenu, odakle se pruža predivan pogled prema Zagorju, gdje se može pojesti fantastičan grah. U blizini je čudesni Medvedgrad, izdignut iznad grada, čest motiv fotografija zagrebačkih fotografa. Šetnja Medvednicom je prava uživancija, bili vi planinar ili samo šetač. Ako je baš željela gledati ruševna zdanja na Medvednici, mnogo bolji izbor je obližnji Brestovac.

‘Pa kako ti ne može biti bar malo smiješno…’

Bila je Berlinčanka na Hreliću, ogromnom zagrebačkom buvljaku, na kojem je vidjela samo stvari zbog kojih ju je bilo sram jer su se nekom učinile zanimljive za prodaju. Ako ti nije bar malo smiješno kada vidiš da netko prodaje samo lijevu cipelu ili da ti netko na žarkom ljetnom suncu pokušava uvaliti puding kojem je istekao rok trajanja prije godinu dana, onda je problem definitivno u tebi. Ako na Hreliću ne vidiš gomilu živopisnih lica, ako ne čuješ lika koji pjeva ‘Sanader novu kuću gradi, a ja jadan umirem od gladi’, onda ne gledaš i ne čuješ dobro. Ako u toj gomili stvari ne nađeš bar jednu koja ti se svidi, onda si na pogrešnom mjestu – možda bi odlazak u neku trgovinu brendiranom robom bio bolji izbor.

Interakcija, a ne samo promatranje

Ako posjetiš Bundek i jedino što vidiš je umjetno jezero niskog nivoa vode iz kojeg izvire šoder, a ne vidiš gomile ljudi kako roštiljaju i uživaju, kako voze bicikle i rolaju se, kako upijaju posljednje zrake sunca prije duge zime ispijajući kavu, ne čuješ vrisku razigranih klinaca, onda je teško reći da si talentiran za pisanje putopisa. Jer uživanje u nekom gradu podrazumijeva i određen stupanj interakcije s njegovim stanovnicima pa makar to bilo puko promatranje.

Što još nismo spomenuli? Ma puno toga – Maksimir, nedjeljnu izmjenu počasne straže kravat-pukovnije na Markovu trgu od kojeg se ježiš, odličnu klopu…

Mnogo je toga Haeming zamjerila Zagrebu. Svatko od nas ima svoju perspektivu i jasno je da se Zagreb neće svakom svidjeti niti će ga smatrati najpoželjnijim odredištem za turistički obilazak. Ali ako u tolikom gradu ne možeš pronaći nešto što ti se sviđa, nešto lijepo, nešto zabavno, ako si nakon povratka iz njega toliko frustriran da ga nazivaš najdosadnijim gradom, onda nije dosadan grad – dosadan si ti.” zaključuje Stupar.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr