Vratiti ćeš se i voziti se istim onim ulicama koje već znaš kao dlan svoje ruke.
Naći ćeš se sa svojom obitelji, prisjetiti starih vremena a zatim otići spavati u svome starom krevetu. I onda će te udariti.
Misao se uvuće u tebe, dok ležiš budan, slušaš zvukove doma koji te je štitio dugo prije nego što si bio izložen gruboj životnoj stvarnosti.
Tužan je to osjaćaj. Ispunjen gubitkom. Dok buljiš u pukotine na stropu, dok prstima prelažiš preko inicijala koje si urezao kada ti je bilo osam godina, iznenada shvatiš da se ne osjećaš ugodno kao nekad.
Iznenada ti postane jasno da tvoja stara kuća, u tvom starom gradu, više nije tvoj dom. Tamo gdje si mislio da ćeš se osjećati sigurno, osjećaš se izgubljeno.
Sve je prepuno prošlosti, ali ne vidiš budućnost - Prolaziš pored svoje stare škole, svog starog kafića i igrališta. Svako mjesto ima priču. Nostalgija curi na sve strane. Ali ne vidiš budućnost. Ne vidiš sebe kako zasnivaš obitelj ovdje, pustaš korjenje. Ovdje nećeš stvarati nova sjećanja.
Djeluje više kao mjesto za odmor nego dom - Ne vraćaš se ovdje nakon što nisi bio doma, doma se vraćaš nakon odlaska ovdje.
Nemaš puno zajedničkog sa starim prijeteljima - Nakon što napustiš srednju, odjednom shvatiš da jedina stvar koja ti je bila zajednička s tvojim srednjoškolskim prijateljima ta da ste išli u istu školu. Prije su ti nedostajali, a sada ne osjećaš potrebu uopće ih sresti.
Vidiš koliko si napredovao - Shvatiš da si evoluirao, dok tvoje rodno mjesto nije. Vidiš ljude kako rade iste stvari koje su uvijek radili. Vidiš cure iz srednje koje su se udale i imaju djecu, a još uvijek žive u istoj ulici, vidiš očeve koji još uvijek idu u iste kladionice.
Osjećaš se kao autsajder zato što jesi autsajder - Osjećaš se poput stranca u stranoj zemlji u mjestu koje si zvao 'dom'. Shvatiš da je ideja 'doma' subjektivna. Samo zato što si odrastao negdje ne znači da ćeš uvijek pripadati onamo. Znaš da će se to mjesto uvijek nalaziti u tvom srcu ali da to više nije tvoj dom.
Tvoj novi dom tek čeka da ga nađeš.
