STRAH OD NAPUŠTANJA

OVO SIGURNO NISTE ZNALI: Nećete vjerovati što se događa s vašim psom kad ga ostavite samoga

Psi, ljubimci koji nam vjerojatnije najčešće pokazuju da nas vole.

Vjerojatno je i to barem dio razloga zašto ih je tako teško ostaviti same. Bez obzira odlazite li na cijeli dan ili samo trebate skoknuti po kruh i mlijeko, vaš će vas pas najvjerojatnije promatrati kao da ga napuštate zauvijek. Oči će mu se raširiti, početi će cviliti i općenito će izgledati kao da misle to je to, biti ću zauvijek sam, piše IFLScience.

Njihov izgled stvorenjenja srca slomljenoga nestati će tek kada se pobjedonosno vratite iz nečega što je za njih sigurno bio dug put u nepoznato. Zbog čega, pitamo se, ne razumiju da ćete se vratiti. I što je još važnije, ima li ikakvog načina da ih uvjerite kako ne odlazite zauvijek svaki put kada prelazite preko praga?

Stresno napuštanje

Stručnjaci za pse britanske organizacije Battersea Dogs & Cats Home, koja pomaže u spašavanju i udomljavanju mačaka i pasa odgovorili su na to pitanje, ali pazite, – nakon što pročitate ovo više nikada nećete htjeti ostaviti svog psa samog.

Zamislite ovaj prizor: Pozdravite svoga psa, izađete van, i više vas nema. Kada sva stvarnost ove nove situacije postane jasna vešem psu, on doživi znatne količine stresa.

Kada stupanj stresa naraste, brzina udaranja srca, respiratorne funkcije i količina hormona stresa poput kortizola, isto će tako rasti.

Većini pasa majstresnije su najčešće prvih 30 minuta koje provedu sami. No kod nekih to može trajati i svo vrijeme koje provedu bez svojih vlasnika.

Najčešći markeri bolne izolacije su ‘vokalizacije’ protesta, kao i destruktivno ponašanje, ali neki su znakovi suptilniji. Konstantno koračanje i pretjerano slinjenje isto su tako često markeri akutnog stresa. Moguće je i da će urinirati po podu kako bi se barem malo oslobodili stresa.

Izgleda da se psi jednostavno nikada ne mogu u potpunosti naviknuti da vi negdje odlazite. Nakon nekog vremena, prepoznati će određene ključne radnje, kada uzimate ključeve, obuvate se, krećete prema izlaznim vratima i tome slično, koji će ih obavijestiti kako se opet spremate nestati, te već unaprijed kreće panika.

Nisu svi psi isti

Psi su društvene životinje, te je stoga teško znati što misle kada ostanu sami. Nažalost, ne možemo ih sami upitati. Još nije u potpunosti jasno misle li da ste ih zauvijek ostavili, ili se jednostavno radi o stvorenjima s nevjerojatnom potrebom da stalno netko bude uz njih. Neki se možda toliko niti ne boje, već im je samo dosadno, te im trebate vi kako biste ih zabavili.

Baš kao i njihovi vlasnici, neki se bolje suočavaju sa stresom od drugih. Na ekstremnom kraju spektra postoje psi koji mogu razviti i separacijsku tjeskobu i depresiju ako ostanu sami dovoljno dugo bez ikakvih mehanizama za borbu protiv takvih osjećaja.

Neki psi lakše podnose odlazak vlasnika ako imaju još jednog psa s kime bi podijelili to grozno iskustvo, iako to dosta ovisi i o osobnosti samog psa.

U mladosti ih se može naučiti

Ponekad je teško ostaviti pse sameFoto: Sparty1711/Thinkstock

Gotovo je sigurno kako njihova iskustva o toma kako su bili, ili nisu bili, ostavljani sami tijekom mladosti djeluju na to kako će se nositi s izolacijom kasnije u životu.

Svi su psi u stanju naučiti tijekom kritične situcije dok su još maleni psići, oko 3 do 14 tjedana starosti, kako je OK biti ostavljen na samo.

Moguće je postepeno, pozitivno povećavati količinu vremena koju provedu sami, što bi se kasnije moglo pojkazati jako učinkovitom mjerom. No opet, rezultati variraju od jednosg psa do drugog.

Teže je promijeniti navike starijih pasa, ali sličan postupni proces osamljivanja mogao bi se na dulji rok pokazati učinkovitim.

LJUBAV NA PRVI POGLED: Policajac usvojio psa kojeg su spasili iz ruku zlostavljača

Posebna kutija

Još jedan način da pomognete vašim psima je da priredite posebnu ‘kutiju za kada su sami’. U njoj bi trebale biti mekane igračke, komad sirove kože za žvakanje, nekoliko psećih keksa individualno omotanih u novinski papir, prazne role toaletnog papira, i tom slične stvari.

Kada se spremate otići iz kuće, stavite kutiju pred njih i dajte im da kopaju po njoj. A zatim jednostavno izađite van.

Ne reagiraju svi psi isto na to što ostanu sami domaFoto: stonena7/Thinkstock

Prvi put kada napravite to, vani budite samo kraće vrijeme, dvadesetak minuta. Kada ponovo uđete u kuću odmah pokupite kutiju i sve stvari koje je pas povadio i spremite negdje sastrane.

Namjera je da vaš ljubimac shvati kako će ovu zanimljivu kutiju dobiti samo kada vi odete van. S vremenom možete provesti sve više i više vremena vani dok će pas biti sve više preokupiran sa svojim kutijom distrakcija.

Dakle, sumiranje za kraj: ako imate psa najbolje vrijeme za treniranje da prihvati kratko vireme izolacije je kada je još jako mali. Samo ne probajte misliti na njih kako se tresu, potpuno oduzeti užasom, ili kako ih preplavljuje tuga i sumnja, dok po prvi put zatvarate vrata za njima. Možda je bolje misliti na glasnu dobrodošlicu koja vas neizbježno čeka kada se budete vraćali.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr