Trenutno imamo 64 ispovijesti u kategoriji Obitelj & djeca

Vozila sam dijete u kolicima po pločniku i slučajno sam udarila auto koji je gore stajao i onda me napao vozač

Korisnik: Helena Vrijeme: 15:38 27.09.2016 Komentara

Znači stajao je na pločniku sa autom gdje je predviđeno samo za pješake. Mislim to je svakodnevnica da ljudi svoje limene ljubimce parkiraju gdje god stignu, ali ovo je jedan dodatni nivo ponašanja koji je očito sve više popularan u Hrvatskoj. Verbalno napadanje žena u Hrvatskoj je novi sport. Većina muškaraca su očito toliko jadni da se moraju ispucavati na nama ženama. I tako je bilo meni jučer. Uvrede koje je teško i ponoviti. Za neke nisam ni znala da postoje.

Prolazila sam po pješačkom prijelazu sa kolicima, a u kolicima dijete staro nekoliko mjeseci. Znači jedna od naših prvih šetnji. Iskreno ne snalazim se još kao roditelj jer mi je prvo. Sve mi je novo. Nije sad da treba neka nauka za vožnju kolica, ali opet me strah. I taj auto stoji nasred pješačkog prijelaza. Znači mogu na cestu otići s njime ili se progurati na tom pješačkom. Na cestu neću ići, nisam luda. Nije puno mjesta ostavio tako da sam jedva prolazila sa tim kolicima između auta i zida i krivo procijenila da mogu proći. I malo sam dohvatila taj auto sa kolicima. Iskreno nije bilo ništa. Možda mala ogrebotina, makar mislim da je bilo od prije. Mislim koliko štete mogu napraviti ta kolica. On kako je sjedio u tom svom autu, naravno je to čuo i vidio i izletio van kao munja. Mislila sam si da će mi pomoći da prođem jer sam zapela. Gdje mi je uopće bila pamet da će se to dogoditi. Počeo galamiti koliko je mogao. Derao mi se mala što si mi ogrebala auto. Što ne gledaš gdje voziš i zašto si rađala ako ne znaš vozit ta kolica. Svašta takvoga uz prostote koje zaista neću ponavljati. Ljudi su stali i gledali u šoku. Ali tipični naši ljudi svi gledaju, ali nitko nije ništa rekao niti pomogao. Naša hrabrost, pa dođu doma i onda što bi mu ja napravio da je tako meni. I s tim kolicima nisam mogla nikamo. Naprijed sam zapela, a iza mi je bio taj ogromni frajer koji se izderavao na mene. Ni pomoć ni ništa. Sve zbog njegovog usranog auta koji je nepropisno bio parkiran. Uspjela sam kolica nekako izgurati i samo sam otišla, nisam se pokušala uopće uplitati u tu raspravu. Tko zna što mi još može napraviti, a i dijete mi ima tek nekoliko mjeseci. Naravno uz tu njegovu dernjavu je i plakalo dijete. Tako da sam što brže otišla. Još se derao da sad mora plaćati lakiranje i da je to skupo i da neće valjda on to plaćati. Hodao je još par koraka iza mene i brbljao nešto, ali nisam se okretala. Sva sreća odustao je.

Stigla sam do tog parka sa kolicima i tek onda sam počela plakati kad sam shvatila što se sve dogodilo. Ne znam što mi je došlo, ali plakala sam dobrih 10 minuta. Došla je do mene jedna starija gospođa koja je čuvala dijete u parku. Valjda baka. Dala mi je maramicu i pitala da li je sve ok. Ne mogu vam opisati kolko mi je u tom trenutku značilo što mi je prišla ta gospođa. Uopće je ne znam, ali toliko mi je bilo drago da me netko nakon svega toga pitao da li je sve ok. Hvala gospođi još jedanput. Malo smo popričali i rekla je da se slične stvari svakodnevno događaju. da ima svakakvih ljudi pogotovo onih koji su posebno hrabri kad se mogu na žene izderati. Tužno, ali tako je. Vidio je da sam sa malom bebom, da sam majka i da mi nije lako, ali nije pomogao nego se derao. Nisam mu namjerno zagrebala auto i bilo mi je žao. Ali krivo se parkirao i još takav napad na ženu. Mislim da se sve može uljudno riješiti. Pa nismo više u kamenom dobu da jedan drugoga radi sitnica napadamo, još ja nisam ni bila kriva. Eto i sad svaki dan se nadam kada vozim kolica da ne naiđem na auto na pločniku da ne bude opet takva situacija. Zaista prestrašno.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr