Trenutno imamo 64 ispovijesti u kategoriji Obitelj & djeca

Borim se oko skrbništva za svoje dijete, ne želim da itko to doživi

Korisnik: Laura Vrijeme: 13:39 03.08.2016 Komentara

Brak mi je trebao biti kao iz bajke. Život mi je trebao biti kao iz bajke. Barem je tako krenulo. Dok nisam doživjela totalno razočaranje i situaciju u kojoj ne želim da itko bude. Udala sam se sa 26 godina. Neki će reći predugo sam čekala, ali za korak u taj život treba stvarno puno iskustva. Tek sad vidim. Sa mužem sam u to vrijeme imala odličan odnos. Bili smo dobar par. Oko svega smo postizali dogovore. Mogu reći smo da smo imali jako kvalitetan život. Dobili smo nakon godinu dana braka jednu preslatku curicu koji beskrajno volimo. To je najveći dar. Djeca su najveći dar. Za njih se isplati živjeti. Velika je sada i krenula je već u školu. Ona je tu, ali brak između mog muža i mene više nije. I ne nismo se posvađali oko nečijeg preljuba. Nitko nije nikog varao, jednostavno je ta idila puknula. Ne znam zapravo ni pravi razlog zašto smo prkinuli i rastali se. Bilo je previše toga i to nas je odvojilo. Ta neka različitost koja je nastala. I još da sad u to ulazim, mogla bi pisati do sutra. Pisat ću samo o svojoj kćerkici koju beskrajno volim i želim da ostane samnom.

I da glavni razlog što pišem ispovijest je naša kćerkica. Pišem jer više ne znam što da radim. Ljuta sam na svog bivšeg muža, a opet nisam jer znam kolko voli našu kćer. Mogu zapravo samo biti ljuta na njega zbog rastave i svih stvari koje su se dogodile među nama. Ali za ovo ga ne mogu kriviti jer voli ju isto kao ja. Ok neke stvari koje radi trenutno su strašne, ali on je isto želi. Želim samo da na nju to ne ostavi nešto loše. Mala je ona, ali bojim se da kuži stvari koje se događaju oko nje. Ta borba oko nje traje već godinama. Prvo je to bilo između nas dvoje, pa sad je krenulo već na naše obitelji. Ta borba oko nje me uništava. Inače ona živi kod mene trenutno. Ali bojim se da je ne izgubim. Bojim se još da ne završimo na sudu to bi me potpuno uništilo. Zašto to kažem jer mislim da bi je onda sigurno izgubila. Imam posao i zaposlena sam, ali moja plaća nije dovoljna za život moje kćeri i mene. Pa mi roditelji pomažu ponekad. On ne želi plaćati ništa jer s tim naravno želi postići da kćer živi kod njega. Ima dobar plan, ali ja ću se boriti. Tražila sam drugi posao, ali ga nema. Stalno nešto tražim i nikada ništa. Po struci sam ekonomist. Ono koliko meni treba minimum, nigdje ne mogu dobiti za naš zajedniči život. Muž ima odličnu plaću. Zapravo izvrsnu. Još sada živi sa novom djevojkom koja radi i mogli bi bez problema priuštiti više stvari našoj kćeri. Nikad ja nisam zabranila mužu da viđa kćer. Naravno ona je naša, ali želim da živi samnom. Ne želim se rastati od nje. Ona obožava biti kod mene. I samnom joj je puno bolje. Rekla mi je to hrpu puta. Zato me još više to mući da je ne izgubim. Muž ne odustaje on je želi kod sebe i želi da živi s njim. Ona je još mala tako da teško može odlučiti, ali rekla je da želi mene. I tu je ta svakodnevna borba. Strah da je ne izgubim . Strah da je ne vidim više. Imam osjećaj da mi je uzmu da je više ne bi vidjela. Sve na stranu, ali mislim da je mom bivšem mužu to bilo puno puta na pameti. Jer misli da moj život i moja plaća neće pružiti život koji zaslužuje. I slažem se da možda ne mogu joj priuštiti sve kao oni, ali ja je volim i mogu joj priuštiti ljubav kao niko. Pa život bi dala za nju, da li postoji nešto više. Volim je najviše na svijetu i ne želim ostati bez nje, bez nekoga zbog koga živim.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr