TEORIJE ZAVJERE

OD SLIJETANJA NA MJESEC DO NACISTIČKIH ZNANSTVENIKA: 10 prljavih tajni koje NASA ne želi da znate

Teoretičari zavjera širom svijeta spekuliraju o brojnim pretpostavljenim tajnama američke svemirske agencije.

U svojoj 60 godina dugoj povijesti ova tajnovita vladina organizacija bivala je optužena za sve i svašta, od organiziranja lažnog slijetanja na Mjesec do prikrivanja dokaza o izvanzemaljcima, pa čak i o trošenju milijuna dolara na ‘svemirsku olovku’, piše Listverse.

NASA možda ima cijelu vojsku odvjetnika i PR stručnjaka čiji je zadatak dokazivati kako su te tvrdnje lažne, ali tijekom godina nekoliko se tajni ipak uspjelo provući. Dok su neke očito nepobitne, a druge možda ipak sadrže i ponešto spekulacije, sve ove otkrivene tajne potvrđuju kako su i zaposlenici u NASA-i ipak samo ljudi.

Misteriozni NASA-in avion vratio se na Zemlju nakon dvogodišnje tajne misije

10. Slučajno su presnimili originalne snimke slijetanja na Mjesec Apola 11

NASA se redovito optužuje za prikazivanje lažnog slijetanja na Mjesec, još od prvog prikazivanja na TV-u. Tako da kada je ta organizacija priznala 2006. kako više nema originalne snimke slijetanja iz 1969., sumnje su se ponovo probudile.

NASA se nadala da bi mogla proizvesti oštrije snimke slijetanja, no sada većina stručnjaka smatra kako su snimke davno nestale. Tko je za to kriv? Rezanja proračuna. Tijekom 60-ih i 70-ih bila je standardna procedura ponovo koristiti vrpce nakon što provedu određeni broj godina u skladištu.

Tako su i originalne snimke vjerojatno bile na jednoj od 200.000 vrpci koje su magnetski izbrisane.

A koje su snimke ostale spašene? Godine 1972. astronaut John Young dobio je jači oblik nadutosti dok je stajao na površini Mjeseca. Slučajno je ostavio mikrofon uključen, te je NASA snimila raspravu o tome što sve voće radi njegovim crijevima. Isti taj astronaut snimljen je kada je jeo prokrijumčareni sendvič od govedine na drugoj misiji, koji se počeo mrviti i lebdjeti posvuda okolo što je dovelo do opasnosti da će ući u električne uređaje i dovesti do kratkog spoja.

9. Potajno su koristili poznate nacističke znanstvenike nakon Drugog svjetskog rata

Svatko tko iole poznaje povijest zna da je ponašanje pobjednika nakon Drugog svjetskog rata bilo u najmanju ruku ne baš savršeno. U svom tom kaosu CIA je radila na operaciji ‘Paperclip’ (spajalica), projektu da popuni američke svemirske, vojne i tehnološke programe nacističkim znanstvenicima.

Službeni cilj operacije bio je spriječiti da ti isti nacisti završe u Sovjetskom Savezu. Ukupno je dovedeno 1600 znanstvenika i njihovih obitelji u SAD, gdje su radili na razvoju raznih tehnologija, od nadzvučnih raketa do bojnih otrova i navođenih projektila.

Kada su detalji postali javni, reakcije su bile podijeljene. Neki su tvrdili kako bi svijet bio znatno drukčiji da su ti nacisti pali u ruke Sovjetskog Saveza, te da se ne mogu ignorirati doprinosi i tehnološki napredak koji su oni ostvarili. No brojni su drugi primijetili dvoličnost između tajne operacije Paperclip i javnih suđenja nacistima u Njemačkoj, te da su znanstvenici izbjegli suđenja za svoje ratne zločine bez ikakvih posljedica.

8. Njihov pripravnik ukrao je kamenje s Mjeseca i meteor s Marsa (i vodio ljubav na njima)

Ono kada se želiš poseksati na MjesecuFoto: NASA Johnson Space Center

Godine 2002. NASA-in pripravnik Thad Roberts bio je samo još jedan mladić koji je pokušavao zadiviti svoju djevojku. Dvojac je s trećim sudionikom provalio u Johnson Space Center i pobjegao s gotovo 300 kilograma mjesečevog kamenja. Roberts i suučesnici pokušali su prodati kamenje na crnom tržištu, gdje su procijenjeni na 21 milijun dolara, ali ne prije nego što je par pobacao nešto kamenja po krevetu i imao spolni odnos na njima.

Trojac je na kraju uhvaćen i priznao je krivnju, a Roberts je osuđen na osam godina zatvora. Kazna je toliko stroga dijelom i zbog kontaminiranja kamenja, zbog čega su postali beskorisni za istraživanje, kao i zbog uništenja brojnih zabilježbi tijekom provale.

7. Odbili su dati osiguranje astronautima s Apolla

S obzirom na to da su astronauti stručnjaci u inženjerstvu, biologiji, matematici, fizici, mehanici, pilotiranju i svemu ostalom što je važno za misiju, nije ni čudno da su razumjeli i neke stvari o ponudi i potražnji.

U mjesecima uoči lansiranja legendarnog Apolla 11, Niel Amstrong i njegova posada potpisali su stotine autograma, a najčešće se radilo o omotnicima koje su potpisane i datirane na važne datume.

Kada je NASA odbila astronautima platiti životno osiguranje, oni su poslali potpisane omotnice prijateljima i poznanicima, tako da bi ih mogli prodati u slučaju katastrofe.

Čak i u 2003. NASA još uvijek nije plaćala osiguranje za astronaute. Kada je misija Challenger eksplodirala usred leta, obitelji poginulih astronauta dobila je standardnu saveznu isplatu životnog osiguranja, ali ništa više. Dobra vijest je da su dolaskom svemirskog turizma neke privatne tvrtke spremne pokriti njihove antigravitacijske avanture.

6. Bivši astronauti nemaju uvijek sretan povratak…

NASA-in program za astronaute izrazito je težak. Nakon desetljeća priprema, akademskih i profesionalnih, od kandidata se zahtijevaju i specifične fizičke predispozicije. A da ni ne spominjemo veliku konkurenciju. Od početka programa ukupno je bilo 257 astronauta, a ako i ispunite sve kriterije i dalje su vam šanse da uspijete samo 0,8 posto. No prilagodba nakon misije nije ni najmanje laka.

Nakon povratka misije Apollo 11 Buzz Aldrin imao je teškoća u povratku u svakodnevni život. Napustio je NASA-u, razveo se, ponovno oženio, ponovo razveo, patio od depresije i alkoholizma, propao mu je pokušaj povratka u Zračne snage te je završio kao prodavač Cadillaca (i to ne baš dobar – trajao je šest mjeseci i za to vrijeme nije prodao niti jednog).

I drugi su astronauti imali slične sudbine. Lisa Nowak optužena je za pokušaj umorstva romantične suparnice nakon povratka u civilni život, dok se Jim Irwin posvetio potrazi za Noinom arkom nakon svog povratka s nebesa.

5. … Ali neki i uspiju

Nije ipak sve samo propast i nesreća nakon što vidite zvijezde.

John Glenn bio je državni senator u Ohiju punih četvrt stoljeća, a čak se i kandidirao za predsjednika 1984. Story Musgrave radio je kao konceptualni umjetnik za Disneyja, dok se Scott Parazinsky popeo na Mount Everest.

4. NASA-ini astronauti piju vlastiti urin

Znanstvenici su razvili način kako da astronauti recikliraju i kondenziraju kolektivni dah i znoj cijele posade, vodu korištenu za tuširanje te urin u vodu za pijenje.

Sustav reciklira oko 6000 litara vode na Međunarodnoj svemirskoj postaji (iss) svake godine i proizvodi više od ruskog sustava koji se temelji na ioniziranom srebru. Ruski astronauti odbijaju piti reciklirani urin, no astronautima ne smetaju takve stvari, pa piju i ruski urin.

3. Astronaute se uči kako svladati druge s ljepljivom trakom

Svi možemo postati nervozni kada moramo ostati unutar četiri zida zbog lošeg vremena. A sada zamislite mjesece koje morate provesti uz neizdržive navike vašeg cimera.

Uvijek spremna, NASA ima i službenu proceduru za slučaj da astronaut potpuno poludi tijekom misije. U dokumentu piše “astronautovi kolege trebali bi mu vezati ruke i noge ljepljivom vrpcom, vezati ga užetom i ako je potrebno ubrizgati mu sredstvo za smirenje”. Radi se o dokumentu koji je dio propisa Svemirske postaje s instrukcijama o svakom mogućem medicinskom problemu.

No ne postoji službeni protokol za slučaj smrti. Zato prije lansiranja članovi misije sudjeluju u radionici u kojoj se simulira smrt.

2. Optuženi su za korištenje kitovog ulja u satelitima

Ovaj je mit privukao pozornost kada je History Channel emitirao dokumentarac u kojem je navedeno “čak i danas, NASA koristi kitovo ulje. I svemirski teleskop Hubble ga koristi.”

NASA je istog trena odgovorila, tvrdeći kako apsolutno ne koriste kitovo ulje u Hubbleu. No i dalje postoje spekulacije kako se kitovo ulje možda ipak i koristilo u nekom trenutku svemirskog istraživanja. Ne zamrzava se na temperaturama ispod nule, zadržava svoju gustoću čak i pod izuzetno visokim pritiscima i nema poznate prirodne zamjene.

1. Nemaju pojma o ženama

Prva Amerikanka poletjela je u svemir 1983.Foto: Wikimedia

NASA je još uvijek većinom dječački klub, ali s vremenom ipak raste broj žena. NASA sponzorira programe namijenjene ženama i djevojkama, te su u generaciji astronauta 2016. žene činile 50%, što se smatra velikim uspjehom.

S obzirom na to da su u područjima poput inženjerstva i fizike još uvijek većinom muškarci, postoje dokazi da su žene još uvijek misterij mnogima u NASA-i. Kao kada je grupa inženjera morala pakirati potrebne stvari za Sally Ride, prvu ženu astronauta.

Navodno su inženjeri zapitali Ride hoće li 100 tampona biti dovoljno za njezinu sedmodnevnu misiju u svemiru.

Danas inženjeri ne moraju brinuti o takvim stvarima s obzirom na to da NASA potiče astronautkinje da uzimaju tablete za produljenu kontracepciju jer one potiskuju menstrualni ciklus, zato što sustav za zbrinjavanja otpada u ISS-u nije dizajniran za zaprimanje ljudske krvi. Uostalom, tijekom dugih misija veća zaliha kontracepcijskih tableta zauzima manje mjesta od hrpe tampona.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr