Ateisti u prosjeku iskazuju više osobina koje su karakteristične za psihopate nego ljudi koji sami sebe smatraju religioznima. Ali ni vjernici nisu pošteđeni kritike - studija je utvrdila kako su religiozni ljudi manje inteligentni od nevjernika.
Vjernici više brinu za druge ljude i znanstvenici vjeruju kako bi njihova otkrića mogla objasniti zašto su žene, koje više iskazuju empatiju, ujedno i religioznije.
Znanstvenici sa Sveučilišta Cape Western Reserve u Ohiu i Babson koledža u Massachusettsu tvrde kako bi sukob između znanosti i religije mogao poticati iz načina na koji je građen naš mozak.
Skenovi mozga i eksperimenti pokazali su kako mozak ima dvije 'mreže' koje se aktiviraju kada razmišljamo - jedna je analitička i kritična, a druga društvena i emocionalna.
Kako bi vjerovali u natprirodnog boga ili univerzalni duh, ljudi isključe mrežu u mozgu koja se koristi za analitičko razmišljanje i uključe mrežu za emptiju, tvrde znanstvenici.
U seriji od osam eksperimenata, u kojima je sudjelovalo od 159 do 527 odraslih osoba, znanstvenici su provjeravali povezanost između vjerovanja u boga ili duha, s mjerama analitičkog razmišljanja i moralne brige.
U svih osam eksperimenata, konstantno se pokazivalo da što je osoba religioznija, to je iskazivala više moralne brige. Otkrili su kako su duhovno vjerovanje i empatična briga definitivno povezani s učestalošću molitvi, meditacije ili drugih duhovnih ili vjerskih ponašanja.
Glavno je otkriće to da ovo nudi novo objašnjenje za prijašnja istraživanja koja pokazuju kako su žene sklonije religijskom ili spiritualnom svjetonazoru nego muškarci, a ta razlika možda postoji zato što su žene više empatične.
Nasuprot tome, znanstvenici kažu kako postoje neke sličnosti između ateista i psihopata u tome što i jednima i drugima nedostaje empatije za druge. Tipični psihopat demonstrira "odsutnost emocionalnog odgovora na bol i patnju drugih", kažu autori, koji su otkrili kako je to slučaj među ljudima u seriji testova osobnosti.
Istraživanje se temelji na hipotezi kako ljudski mozak ima dvije suprotstavljene domene koje su u konstantnoj napetosti.
U ranijem istraživanju dr. Tony Jack, profesor filozofije na Cape Westernu koristio je slike magnetske rezonance kako bi pokazao da mozak ima analitičku mrežu neurona koji nam omogućuju kritično razmišljanje i društvenu mrežu koja nam omogućuje empatiju.
Suočen s problemom iz fizike ili etičkom dilemom, zdravi mozak uključuje prikladnu mrežu, a isključuje drugu.
"Zbog napetosti između mreža odgurivanje naturalističkog svjetonazora omogućuje vam da uronite dublje u društveno ili emocionalnu stranu", objasnio je Jack.
"I to bi mogao biti razlog zašto vjerovanja u natprirodno postoje tijekom povijesti kultura. To pristaje uz nematerijalni način razumijevanja svijeta i našeg mjesta u njemu", dodao je.
"Kada se radi o pitanju vjere, iz analitičkog stajališta to se može činiti apsurdno. ali po onome što razumijemo o mozgu, vjerovanje u natprirodno omogućuje nam uklanjanje kritičnog razmišljanja kako bi mogli postići veći emocionalni i društveni uvid".
Njegov kolega, profesor Richard Boyatzis je dodao kako je "serija istraživanja u kognitivnoj psihologiji pokazala da ljudi koji vjeruju (koji su religiozni ili duhovni) nisu pametni koliko i drugi. Čak bi mogli tvrditi da su i manje pametni".
"Naša su istraživanja potvrdila statističku povezanost, ali u isto su vrijeme više društveni i empatični."
Unatoč tome, znanstvenici ukazuju i na činjenicu kako je između 1901. i 2000. godine, 90% dobitnika Nobelove nagrade iz znanosti bilo religiozno, dok su ostali bili ateisti, agnostici ili slobodni mislioci.
