Hrvati u svijetu rade čuda: Jedan je kupio zgradu s granatom! Ne - to nije šala...
Za Clint Eastwooda već desetljećima hranu priprema jedan Hrvat koji je svojim cateringom osvojio Hollywood, drugi je stvorio čudo u Silicijskoj dolini pa odlučio uspjeh ponoviti u Sisku - svi oni postali su inspiracija za neobičnu konferenciju
Bio je to prst sudbine – koncert U2, 50.000 ljudi i nekoliko ljudi koji sjede i razgovaraju na engleskom. U jednom trenu ona se okrenula i povukla: "Želi te upoznati s nekim". Okrenuo se čovjek i rekao na hrvatskom: "Bok, ja sam Josip, Hrvat iz Venezuele". Ona je bila Mara Hrgetić, rođena Latvijka, ali također iz Venezuele.
Antun Krešimir Buterin, za prijatelje Tonči, uskoro će upoznati bračni par i otpočeti životno prijateljstvo. A onda je Mari pala ideja: "Ljudi, ajmo nešto napraviti!"
Prokolala je dobra energija, rodile se ideje, a onda i sjajna priča – da se organizira konferencija koja će povezivati domovinu i dijasporu, ali na jako specifičan način – kroz biznis.
Nemojte odmah pobjeći na spomen biznisa, jer ovdje ima i Clint Eastwooda i životnih priča od stada ovaca do milijuna, ma sve dostojno ekranizacije. Detalje nam je ispričao Antun Krešimir Buterin u podcastu na net.hr-u "Ideje na stolu".
Ovaj trojac postao je srce konferencije Meeting Generation 2 (MG2), sve su pokrenuli supružnici Mara i Josip Hrgetić, Tonči je kasnije preuzeo palicu kao mlađa snaga te su u 11 godina okupili nevjerojatnih 2300 ljudi iz cijelog svijeta, a još koliko priča!
U šali će Tonči reći da jedino nisu pingvini stigli na ovu konferenciju, ali i da bi i njima valjalo "protresti" gene pa vidjeti imaju li ipak nešto možda hrvatsko, ali bilo je tu ljudi iz Australije, Bolivije, Kanade, Kine, Novog Zelanda...
Postala je to točka na kojoj se razmjenjuju ideje, iskustva i kontakti.
Clint Eastwood i omiljeni hrvatski catering
I evo jedne priče...
"Tony Kerum, daleki rođak Željka Keruma, ali... Tony ima jedan od najboljih cateringa u Hollywoodu! On priprema hranu za filmske setove, ima ugovor s Marvelom, a kao dijete čuvao je ovce na Mosoru! Na dan pripremi hranu i za više od tisuću ljudi dnevno, a njegov prvi i glavni klijent? To je bio i ostao Clint Eastwood – već desetljećima se na odjavnoj špici filmova s Clintom Eastwoodom pojavljuje ime Tonyja Keruma", otkriva nam Tonči.
Zanimljiv detalj o Tonyju Kerumu je da će kroz catering progurati nešto s hrvatskim potpisom, tako da i filmske njuške itekako isprobavaju okuse naših zavičajnih krajeva.
"On je navodno prvi u Americi smislio kako će svi jesti u isto vrijeme, ali u odijeljenim sekcijama", rekao je Tonči i kaže da on "gura hravatske okuse".
'Neka Ben Affleck čeka!'
"Na konferenciji MG2 stigla je Kerumova kći Jennifer. Rekla nam je da je poslala poruku Benu Afflecku da je malo pričeka na Havajima, da prvo mora doći na našu konferenciju", smije se Tonči.
Da, ova konferencija postala je mjesto na kojem se otkrivaju fascinantne priče "naših" i njihovih golemih uspjeha po svijetu.
Ova konferencija malo je drugačija – ima tu suza, velikih priča, redovito na njoj bude nekoliko govornika koji svojim pričama inspiriraju, postaju nadahnuće i uzor, oni koji potaknu u drugima onaj neki naboj da se može i mora bolje.
Redovito zato pozivaju i sportaše – od Ivice Kostelića do Stipe Božića. Recept je jednostavan – jednostavno potaknuti druge da mogu bolje i da to ima smisla.
Ponekad zato kroz priče poteknu suze, bilo je trenutaka kada bi na MG2 konferenciji srce kucalo malo jače, onako kao kad nakon napetih penala Vatreni zabijaju za pobjedu.
A teško je ne osjetiti ponos kad se ispričaju veliki uspjesi naših ljudi. Tonči nam otkriva još jednu takvu priču koja je prošla kroz MG2, onu čovjeka koji je iz ničega stvorio biznis težaj stotine milijuna dolara.
Legendarne policijske i vojne lampe - i potpis Hrvata
Za početak – znate li one dugačke lampe koje svaki američki policajac ima i koju važno stave na rame dok upere snop jakog svjetla ispred sebe?
Pogađate – to je napravio Hrvat, rođen na malom šibenskom otoku Zlarinu.
Riječ je o Anthonyju Maglici koji je postao jedan od najimpresivnijih primjera hrvatskog uspjeha u svijetu te je gotovo iz ničega stvorio svjetski brend "Maglite". Gotovo je opsesivno pristupio kreiranju proizvoda koji traže preciznost, a baterijske lampe iz njegove proizvodnje postale su standard za izdržljivu, pouzdanu i dugotrajnu lampu. Ovaj inovator postao je gotovo legendaran jer je iz ničega iskreirao tvrtku "Maglite" čije su svjetiljke postale standard vojske i policije u SAD-u.
Dok Tonči priča o uspjesima Hrvata u svijetu, njegova energija postaje gotovo zarazna, priče ljudi s impresivnim biografijama i golemim poslovnim uspjesima sipa gotovo iz rukava te razbija onaj klišej "da se ne može" i da "nama ne ide".
Pa u razgovoru za podcast Ideje na stolu donosi još jednu priču, koja je sve samo ne obična i sve samo ne mala.
Matt Sertić kupio zgradu s granatom i napravio čudo
"Matt Sertić – otišao je u Ameriku, napravio karijeru i vratio se u rodni Sisak pa kupio devastiranu zgradu sisačke Željezare te u njoj otvorio poduzetnički inkubator. Danas tamo radi više stotina ljudi."
Sertić je, inače, izgradio karijeru u Silicijskoj dolini, izgradio carstvo na proizvodnji keramičkih pločica na kojima se rade čipovi i tako se lansirao u jednu od najvećih poslovnih priča s hrvatskim potpisom. On je svijetli primjer "brain gaina", odnosno povratka znanja i kapitala u domovinu.
I dok bi za većinu Sisak bio pojam propadanja, ne i za Sertića. On je razmišljao korak naprijed – što ako se nešto dogodi s proizvodnjom u Americi? Tada treba "backup", odnosno drugo mjesto za svoj biznis. I zašto onda da to ne bude Sisak, odakle je potekao.
Tko Sertića malo više zna, znat će i to da su za njega, kao poslovnog čovjeka, osim sentimenta prevladale i vrlo bitne stvari. Znao je da u tom gradu, na mjestu Željezare, postoji infrastruktura – od struje i vode do kanalizacije. Da su tu i vrijedni ljudi, naviknuti da se dignu rano, da znaju zasukati rukave i biti vrijedni.
Dovoljni plusevi da otvori svoj pogon na mjestu propale Željezare. Priča ide da je zgradu kupio u potpuno oronulom stanju, a na vrhu je bila "zapiknuta" neeksplodirana granata iz doba Domovinskog rata. Mali problem za Sertića.
Danas je na tom mjestu potpuno obnovljena zgrada, s velikim šarenim muralom, a osim proizvodnje koju je pokrenuo, Sertić je na tom mjestu otvorio i prvi privatni poduzetnički inkubator, pa i kulinarsku školu za školovanje kuhara i slastičara koji rade "za Michelin razinu".
Stol za Hrvata u Parizu
Tonči prepričava: "Mi u Hrvatskoj imamo škole za kuhare i slastičare, ali nemamo za taj fini 'high level' razine u kulinarstvu. On je to otvorio u Sisku. Ostao sam frapiran kad me doveo i pokazao mi profesionalne pećnice, kuhinje i kuhinjske elemente koje je povlačio iz Amerike brodom. Bila su to dva kontejnera puna opreme. I to je donio kako bi ljudi studirali kulinarstvo u Sisku. Ne u Zagrebu, Opatiji – nego u Sisku."
A što su priče bez anegdota?
Tonči nam prepričava: "Sertić je šetao po Parizu i dolazi u jedan super mondeni restoran. Nema mjesta. Ispričaju se i kažu: 'Niste rezervirali.' On izlazi sa suprugom i za njima trči kuhar koji ga je vidio kroz prozor i kaže: 'Gospodine Sertić, dođite, dođite, vi ste mene naučili kuhanju. Ja sam kod vas bio u Sisku. Dođite, pripremit ću vam mjesto.' Znači, usred Pariza Hrvat dobiva mjesto od Francuza u francuskom restoranu jer je on kod Sertića učio kulinarstvo."
Kao životnu crticu Sertić je upisao i to da je kupio hotel na Jadranu za svoje radnike iz Siska, kako bi tamo mogli odvesti obitelji na odmor, pa je pokazao i drugu stranu uspješnih poduzetnika – onu da uz potpis svjetskog uspjeha i dalje imaju onaj gen ljudskosti koji možemo prepoznati kod "naših ljudi".
Krenulo kao pilot projekt, danas okuplja cijeli svijet
U razgovoru Tonči primjećuje i ovo – poduzetnici koji dolaze na konferenciju iz drugih krajeva svijeta pokazuju da oni često vide prilike tamo gdje bi mi "domaći" možda zapeli. Potvrđuje da nam često nedostaje onaj poduzetnički mindset da se u problemu vidi šansa. "Kod nas toga nedostaje jer se u obrazovanju ne naglašava poduzetništvo. Dijaspora donosi tu dodanu vrijednost. I zato je važno povezivanje i povratak – jer svaki takav povratnik donosi nešto novo i pokreće stvari", govori nam Tonči.
Prisjetio se u razgovoru i kako je to izgledalo kad se prvi put lansirao MG2. Kaže da je to bio pilot-projekt 2015. godine, golema konferencija od pet dana, s hrpom tema, gomilom ljudi, čak priznaje – megalomanski.
No za mnoge je to postala nezaobilazna točka pa mnogi iz svijeta prilagođavaju svoj dolazak u domovinu samo kako bi bili na konferenciji. A sve je krenulo od slučajnoj prijateljstva s koncerta U2-a i šakom ljudi koji su počeli okupljati inspirativne poduzetničke priče i to volonterski, samo s onom idejom: 'Idemo to pokazati!'
Na YouTubeu možete pogledati sve epizode našeg podcasta "Ideje na stolu", između ostalog s poduzetnikom Bruceom Yerkovichem koji u Lici radi na projektu teškom gotovo pola milijarde eura, potom s Brankom Ćubelić Dembić koja se posvetila oživljavanju Zrina i kulturne baštine Zrinskih, kao i s Jasnom Vukas koja je u Radoboju u Hrvatskom Zagorju pokrenula prvi oblik takozvanog šumskog turizma.
POGLEDAJTE VIDEO Kristijan Buzo; Tajna potpora koje mnogi ne koriste: HZZ daje tisuće eura, a zahtjevi još prolaze!