KAK' IMAM TE RAD

UGODNO I NEUGODNO: Zagrepačani vole zelenilo i parkove, a ne vole Kozari Bok i Dubravu

Velika zelena područja Zagreba pobuđuju najviše ugode kod građana, a najviše neugode divlje i neplanski rađene četvrti po rubovima grada, pokazalo je istraživanje geografa Zorana Stiperskog objavljeno u zadnjem broju znanstvenog časopisa Prostor.

Sudeći po medijskim napisima, na dan Grada Zagreba građane je najviše zanimala rasprava o ustašama i partizanima, dok navedena istraživanja pokazuju da Zagrepčani imaju sasvim drugačiji ukus.

Anketna istraživanja, prigodnog uzorka s 543 ispitanika, provedena su tijekom travnja i svibnja 2015. u raznim dijelovima grada. Ispitanici su bili većinom mladi ljudi raznih imovnih skupina, najviše iz zapadnog dijela grada.

Oni su naveli ukupno 419 mjesta u Zagrebu. Mjesta ugode spomenuli su 1426 puta, a neugode 650 puta, te se uglavnom znatno više slažu oko vodećih mjesta ugode.

Profesor na PMF-u Zoran Stiperski izdvojio je 20 vodećih mjesta ugode i 15 neugode, te sistematizirao njihove zajedničke značajke.

Trg bana Josipa Jelačića
Trg bana Josipa JelačićaFoto: Sanjin Strukic/PIXSELL

Trgovi Donjeg grada – duša Zagreba

Rezultati ankete ukazuju da najviše ugode Zagrepčanima pobuđuju trgovi u središnjem dijelu grada Zrinjevac, Trg bana Josipa Jelačića i Tomislavov trg; prostrani perivoji Maksimir, Jarun i Bundek; povijesna jezgra Gornjeg grada i šetnica – Tkalčićeva ulica.

Od 20 mjesta ugode više od polovice ih se nalazi u strogome središtu grada, njih 11, a u ostalim dijelovima devet. Glavni razlog privlačnosti dijelova grada izvan strogoga središta su funkcije sporta, rekreacije i odmora, koje se ostvaruju u prostranim perivojima i u prirodi, kaže Stiperski.

Kada grupiramo mjesta po prostornim cjelinama ili kategorijama, tada najviše ugode pobuđuju Donji grad, veliki zeleni perivoji, Gornji grad, prostor oko Gornjega grada i Kaptola, te sam Kaptol.

U Donjem gradu najviše ugode pobuđuje nekoliko trgova, Botanički vrt i Hrvatsko narodno kazalište, a najmanje Mažuranićev, Rooseveltov, Svačićev, Europski i Britanski trg, dok Strossmayerov i Starčevićev trg nisu izazvali ugodu kod nijednog ispitanika.

Od svih zgrada najviše pobuđuje ugodu Hrvatsko narodno kazalište, dok ulice Donjega grada pobuđuju razmjerno malu ugodu, a većina ih uopće nije spomenuta u odgovorima, kaže Stiperski.

U tome se naslanja na mišljenje škotske krajobrazne arhitektice Catharine Ward Thompson, koja tvrdi da će prostrani gradski perivoji imati središnju ulogu u identitetu gradova 21. stoljeća.

Zrinjevac
ZrinjevacFoto: Goran Stanzl/PIXSELL

Reprezentativno zelenilo

Sve su to primjeri onoga što bismo mogli nazvati reprezentativnim zelenilom grada, koji su ekološki, ali i važni markeri identiteta grada i kulturno-turistički su atraktivni, objašnjava zagrebačka antropologinja prostora Valentina Gulin Zrnić i dodaje – zelenilo je nužnost u gradovima, prije svega iz ekoloških razloga.

Nove urbane politike koje su usmjerene izgradnji održivog grada velikim dijelom uključuju i povećavanje zelenih površina grada, a u Europi se napušteni industrijski kompleksi pretvaraju u zelene i parkovne oaze. Primjer je park Citroën u Parizu, koji je oblikovan početkom 1990-ih na mjestu ranijeg industrijskog pogona.

U stambenim naseljima građenim tijekom socijalizma, omjer izgrađenih i neizgrađenih površina ponegdje iznosi i do 50 posto, što je danas velika ekološka i socijalna vrijednost tih gradskih prostora, kaže Gulin Zrnić.

U Zagrebu je svakako najreprezentativniji Zrinjevac, čiji su novi oblici korištenja jako zanimljivi iz kulturno-antropološke perspektive, kaže ona.

U zadnjih desetak godina travnate površine Zrinjevca, ali i nekih drugih trgova i parkova, mjesto su sjedenja, ležanja i druženja, dok se ranije na travu gotovo i nije smjelo zakoračiti.

Taj odnos proizlazi iz novih potreba i načina življenja gradskoga stanovništva, dio su utjecaja sve većeg broja turista u gradu, ali i drugačijeg odnosa gradske uprave, napominje Gulin Zrnić.

Stiperski objašnjava da su ispitanici u anketi trebali odgovoriti na dva pitanja – na prvo navesti pet otvorenih mjesta u gradu na kojima se osjećaju ugodno i za koja bi voljeli da ostanu ista, te na drugo navesti pet mjesta na kojima se osjećaju neugodno, za koja bi željeli da se promijene.

Bundek
BundekFoto: Borna Filic/PIXSELL

Lijepe uspomene na ružna mjesta

Valentina Gulin Zrnić napominje da su u konstruiranju osjećaja ugode nekim prostorom važna življena iskustva i osjećaji pripadanja određenom dijelu grada, te navodi odgovor jedne djevojke koja joj je rekla: “Ako ste negdje odrasli, a imate predivne uspomene, ma koliko to mjesto bilo ružno ipak ćete ga gledati drugačijim očima”.

Najviše neugode kod ispitanika pobuđuju neke gradske četvrti, prometni terminali, nove građevine, odlagališta smeća i industrijska proizvodnja, pokazuju istraživanja Zorana Stiperskog – radi se o Dubravi, Kozari Boku, Autobusnom kolodvoru, Jakuševcu i Žitnjku.

Slijede zgrade izgrađene u zadnjih nekoliko godina poput Muzičke akademije, Centra Cvjetni i stadiona Maksimir, zatim Savska cesta, Glavni kolodvor i Peščenica.

Mjesta neugode nastala su uglavnom nakon Drugoga svjetskog rata. Od 15 mjesta neugode u strogome središtu grada nalaze se samo dva, a izvan središta preostalih 13, kaže Stiperski.

Za Donju Dubravu i Kozari Bok uvriježeno je mišljenje kako je riječ o divljoj, ne-urbanističkoj izgradnji naselja.

Neki čak misle da Kozari Bok ima elemenata slama. Na području Žitnjaka niknula je nakon Drugoga svjetskog rata najveća industrijska zona u Hrvatskoj.

Žitnjak je danas mješavina aktivne i posrnule industrije, skladišta, trgovina, neuređenih zelenih površina i stambenih područja. Pretpostavlja se da dio ispitanika vidi Žitnjak kroz prizmu industrijskog krajolika, kaže Stiperski.

Tkalčićeva
TkalčićevaFoto: Tomislav Miletic

Iz 21. stoljeća jedino Arena izaziva ugodu

Nova zgrada Muzičke akademije na Trgu maršala Tita i nedovršeni stadion u Maksimiru pobuđuju najviše neugode kod ispitanika među svim zgradama i građevinama.

Osim njih, građanima neugodu izazivaju i nove interpolacije Centra Cvjetni i Muzeja suvremene umjetnosti, kao i ruševne zgrade, razrušena cementara u Podsusedu i neizgrađena bolnica u Blatu.

Jedino mjesto koje pobuđuje ugodu, a nastalo je u 21. stoljeću, jest trgovački centar Arena, zbog snažne funkcije zabave, druženja i provođenja slobodnoga vremena.

Francuski antropolog Marc Augé kaže da grad poznajmo po svojim koracima i putovima, pa doista ima dijelova grada u koje nikada ne zađemo.

Kozari Bok jedan je od takvih gradskih dijelova u kojem nema gradskih atrakcija koje bismo posjećivali i u kojima bismo uživali, kaže Valentina Gulin Zrnić.

“Smatram da je riječ o možda ipak doživljajno složenijem kompleksu od onoga koji daje kolega Stiperski, jer radi se o dijelu grada koji je nastao kao dio šire industrijske zone grada, do nedavno su tamo bili otvoreni izljevni industrijski kanali što je i vizualno i olfaktivno i komunikacijski stvaralo neugodu, čitavo je naselje izrazito supstandardno u urbanom smislu, specifičan je i sastav stanovništva”, kaže Gulin Zrnić.

Park Maksimir
Park MaksimirFoto: Slavko Midzor/PIXSELL

Grad se pokrenuo i ‘odozdo’

Prema rezultatima istraživanja koje je Zoran Stiperski provodio 1996. i 1997. Novi Zagreb je tada uz Dubravu bio “najneugodnija” četvrt, a danas pobuđuje neugodu kod znatno manjeg broja ljudi.

Dijelovi grada ponekad dobiju određenu reputaciju koje se, unatoč promjenama tijekom godina, teško rješavaju, napominje Gulin Zrnić, autorica Kvartovske spike, zapaženog rada o antropologiji grada.

Oni koji su živjeli u novozagrebačkim naseljima upisali su se u prostor svojim životnim iskustvima, osjećaju se u njemu poznato, sigurno, “tu su doma”, svi ti elementi čine i doživljaj prostora ugodnim.

Stoga mi se čini iznimno važnim ne samo istraživati koja su mjesta ugode ili neugode u gradu, nego i kompleksnija značenja upisana u prostor jer govore o urbanim procesima. Osim toga, Novi Zagreb se i na mnogim razinama mobilizirao ili aktivirao, kaže ona.

Na pitanje jesu li građani pasivni korisnici gradskih sadržaja ili aktivno kreiraju grad, Valentina Gulin Zrnić odgovara da se grad pokrenuo i “odozdo”.

Pri tome ne mislim samo na protestno reagiranje građana na pojedine aktivnosti ili odluke gradske uprave, nego i na proaktivno djelovanje kroz niz akcija manjeg, lokalnog, kvartovskog karaktera, od oslikavanja žardinjera i stubišnih ulaza do organiziranja različitih oblika susjedske, kvartovske razmjene – hrane, robe, učenja vještina i sl., kaže ona.

Jedna uspješna inicijativa građana vezana je uz formiranje mreže gradskih vrtova, a druga projekt “Biciklom na posao” koji provodi Sindikat biciklista.

Mnoštvo je udruga, grupa i inicijativa koje potiču vrijednosti solidarnosti, aktivnog angažmana, odgovornosti i na tim temeljima potiču ekološku svijest, izgradnju lokalne zajednice i participaciju u upravljanju gradskim politikama, kaže Valentina Gulin Zrnić i zaključuje:

“Sve su to pretpostavke za izgradnju održivog grada”.

Muzička akademija
Muzička akademijaFoto: Marko Prpic/PIXSELL

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr