VIŠESTRUKA UPOTREBA

ZAŠTO RUSKI ASTRONAUTI LETE U SVEMIR NAORUŽANI?: Stvar je ozbiljna, a riječ je staroj sovjetskoj praksi…

Mnogi će prasnuti u smijeh kada čuju da ruski astronauti još od Jurja Gagarina u svemir lete s oružjem i pitat će se kakvo bi to oružje bilo i u koga će ih astronauti u svemiru usmjeriti. Ipak, radi se o staroj sovjetskoj praksi.

Oružje koje astronauti nose u svemir trocjevni je pištolj nalik na lovačku pušku. Namjena mu nije borba protiv vanzemaljaca već spašavanje života po povratku na Zemlju.

‘Makarova nam nije pomogla, trebali smo drugačije oružje’

Ruski su astronauti u svemir ranije išli s pištoljem Makarov, kakvog su koristili i policajci, a služio je za slučaj izvanrednog prizemljenja, kako bi se astronauti mogli zaštititi od divljih životinja ili od kriminala po slijetanju na Zemlju. Takav se slučaj dogodio 1965. kada su Aleksej Leonov i Pavel Beljaev izvršili izvanredno prinudno ateriranje u tajgi, piše RBTH.

Nakon prizemljenja u tajgu, spasilački timovi nisu mogli do dvojice astronauta nekoliko dana pa su morali ostati tamo. Helikopteri se nisu mogli prizemljiti i doći po njih pa su ih samo nadlijetali.

‘Jedino što smo mogli učiniti s ‘Makarovom’, bilo je – da se upucamo’, rekao je kasnije Leonov, koji je nakon takvog iskustva predložio da se astronautima da drugačije oružje za takve slučajeve.

Vladimir Paramonov, glavni konstruktor Tulske tvornice oružja predložio je tri vrste oružja za te potrebe, a kao najbolji prijedlog pokazao se trocjevni pištolj jer je mogao poslužiti kao zaštita od divljih životinja i kriminalaca, mogao je poslužiti za lov kako bi se astronauti prehranili, ali i za slanje svjetlosnih signala. Takav je pištolj imao dvije horizontalne glatke cijevi lovačkog kalibra 32 mm te posebno izrađene metke kalibra 5.45 mm, 32 mm SP-D i 32mm SP-S.

‘Lovokradičin san’

‘Taj je pištolj ubrzo dobio nadimak ‘Lovokradičin san’, a u službenim se dokumentima vodio kao SONAZ. U službeno je naoružanje takav pištolj uveden 1986. godine, kada je prvi put bio i u svemiru tijekom zajedničke sovjetsko-francuske posade astronauta.

Uskoro je pištolj dobio i jedan dodatak. Bila je to mačeta na koju se mogla navuči čvrsta navlaka i spojiti se s pištoljem pa bi tako nastala puška koja je mogla poslužiti za lov.

‘Stavljali smo pijesak u unutrašnjost pištolja, nalijevali vodu, što sve nismo činili – i oružje je izdržalo sve’, objasnio je Nikolaj Filatov koliko je ovo oružje bilo pouzdano i izdržljivo.

Ubrzo je ta vrsta oružja postala toliko popularna da su ga i kazaški pastiri htjeli, a za njega su astronautima nudili stado ovaca, a jedan je ponudio čak i svoju ženu u zamjenu za ovaj moćni pištolj. Željeli su ga i lovci, piloti, istraživači…

Prodaja je zaustavljena nakon što je proizveden dovoljan broj ovakvih pištolja, a nakon perestrojke zbog financijskih problema nije bilo više vremena ni mogućnosti za nastavak izrade ovakvog oružja.

Ne zna se je li TP-82 ili njegov analog još uvijek dio svemirskog arsenala, no 2008. su Amerikanci zahtijevali da se s Međunarodne svemirske stanice makne rusko oružje kako ne bi došlo do neželjenih događaja u uvjetima stresa i napetosti za ljude koji tamo rade.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr