'A što ako probamo ovo...'

U IME ZNANOSTI: Ovo su neki od najstrašnijih medicinskih eksperimenata ikad izvedenih

Roman Frankenstein spisateljice Mary Shelly iz 1818. često se promatra kao komentar o modernim strahovima da će ljudska potraga za znanjem i istinom prijeći ‘svete’ moralne i etičke granice.

Medicinski postupci za koje je teško povjerovati da postoje!

IFLScience napravio je popis eksperimenata koji su se igrali sa životom i smrću, eksperimenata od kojih bi i sam dr. Frankenstein zadrhtao. Iako izrazito neetični po današnjim standardima, neki od ovih eksperimenata hrabro su zaplovili u dotada nepoznate vode biomedicinskog istraživanja. A drugi su bili jednostavno ludi.

MEDICINSKI POTHVATI: Bebi spojili otkinutu glavu, tinejdžeru smanjili penis, vatrogascu presadili lice

Pretvaranje mačke u telefon

Godine 1929., davno prije nego što se pojavila PETA, Ernest Glen Wever i Charles W. Bray uspjeli su pretvoriti živu mačku u walkie-talkie.

Nakon što su odstranili komad mačkine lubanje, pričvrstili su jednu elektrodu na desni slušni živac mačke a drugu na njeno tijelo. Drugi kraj elektroda bio je preko 18-metarskog kabla pričvršćen na pojačalo u zvučno izoliranoj sobi.

Kada bi jedan od znanstvenika govorio u uho mačke, zvuk bi se mogao čuti u prijemniku.

“Govor se prenosio s vrlo visokom vjernošću. Jednostavne zapovjedi, brojanje i slično lako se primalo. Stvarno, pod dobrim uvjetima sustav se uspješno koristio kao sredstvo komuniciranja između operatora i svučno izolirane prostorije”, navedeno je u studiji.

Zatim su ubili mačku i ponovo pokušali, i tako je znanost naučila da mrtve mačke ne mogu biti telefoni ali žive mogu.

Sovjetski kirurg i njegov dvoglavi pas

dvoglavi pas
Strašni eksperimenti poput ovoga utrli su put današnjem presađivanju organaFoto: Bundesarchiv, Bild 183-61478-0004 / Weiß, Günter / CC-BY-SA 3.0

Rođen 1918., odmah nakon Oktobarske revolucije, Vladimir Demikov bio je sovjetski znanstvenik koji je eksperimentirao s transplantiranjem na životinjama od 1930-tih pa do 1960-tih.

Iako ga se sada smatra pionirom u tom polju, njegovi jezivi eksperimenti na psima ostavili su mu mrlju na reputaciji. Najpoznatiji su njegovi pokušaji spajanja dva psa u jednoga.

Tako je prišio prednje noge i glavu malog, 9 godina starog psa po imenu Šavka na većeg psa lutalicu nazvanog Brodjaga (Lutalica). Operacija je uključivala rezanje vrate vene, aorte i leđne moždine Šavke, te povezivanje njenog krvotočnog sustava na tijelo Brodjage.

Obje glave su mogle odvojeno jesti i piti, ali oba su psa umrla nakon četiri dana. Unatoč tome Demikov je pokušao ovaj eksperiment još desetke puta na različitim subjektima.

Objavljujući ovu priču 1959. godine s ovećom dozom skepticizma i straha, časopis Life je napisao “Rusi koji su stvorili dvoglavog psa sada razmatraju ljudsku transplataciju: stavljanje novih nogu ženi koja je izgubila svoje.” Ne vjeruje se kako se ta operacija stvarno dogodila, ali Demikov je izvršio još neke druge transplantacije.

Rekonstrukcije lica nakon Prvoga svjetskog rata

U povjesti kirurgije ne nalaze se samo ‘ludi znanstvenici’.

Za vrijeme kada je napravljena, ova rekonstrukcija lica bila je izuzetno uspješnaFoto: findmypast.co.uk

Tijekom i nakon Prvog svjetskog rata najmanje 3.000 vojnika imalo je kirurške zahvate u britanskoj bolnici The Queen’s Hospital zbog ratnih ozlijeda dobivenih od šrapnela. Iako vizualno šokirajuće, te su operacije za svoje vrijeme bile stvarno sjajne.

Najbolje je dokumentiran rad dr. Harlda Gilliesa. Njegova knjiga Plastic Surgery od the Face (Plastična kirurgija lica) može se besplatno naći na internetu na archive.org.

Jedan od njegovih najimpresivnijih tretmana bila je serija kirurških zahvata na poručniku Williamu Spreckleyu, koji je pretrpio strašne ozlijede nosa i obraza u siječnju 1917. Dr. Gilles uzeo je hrskavicu s rebara i usado je u poručnikovo čelo. Tamo je ostala šest mjeseci, a zatim je drugim operativnim zahvatom premještena i iskorištena za konstrukciju novoga nosa. Nakon tri godine rada, Spreckley je otpušten iz bolnice 1920. a izgledao je apsolutno nevjerojatno.

Nije ni čudo da se dr. Gillesa često naziva kumom moderne plastične kirurgije.

Svinje koje sjaje u mraku

Razne vrste biljaka i životinja genetski su mutirane da sjaje u mraku, od kokoši preko biljaka duhana pa do, naravno, štakora. Ali možda su najčudnije od svih su svinje koje sjaje u mraku.

Godine 2006. znanstvenici s Odjela životinjskih znanosti i tehnologije na Nacionalnom tajvanskom sveučilištu dodali su genetske informacije jegulje u embrije svinja. Rezultat su tri svinje koje su svjetlile u mraku flourescentnim zelenim svjetlom. Što je još čudnije, znanstvenici su rekli kako su i organi svinja sjajili. Oo nije bio prvi put da su napravljene svinje koje su svjetlile neobičnim bojama, ali tajvanski su znanstvenici bili posebno ponosni na svoje rezultate, tvrdeći au njihove bile najbolje svjetleće svinje ikada proizvedene.

Znanstvenici koji su napravili ove transgenetske prasce naglasili su kako bi se njihova studija mogla koristiti u istraživanju matičnih stanica i ljudskih bolesti. No većini je ljudi tako što bilo jednostavno prejezivo.

Miš s ljudskim uhom

Ovaj je miš probudio veliku pažnju iz krivih razlogaFoto: ncbi.nlm.nih.gov

Studija provedena 1997. proizvela je miša s nečim što je izgledalo kao ljudsko uho na njegovim leđima.

Uho je u stvari napravljeno od okvira načinjenog od biorazgradivog polimera, temeljenog na uhu trogodišnjeg djeteta. Nakon što je usađen pod kožu miša, hrskavica je narasla u oblik uha koristeći hondrocite – kravlje stanice hrskavice.

Trebala je to biti demonstracija kako uzgojiti umjetnu hrskavicu. Ali postala je meme u vremenu prije memea, cirkulirajući preko lančanih emaila, kao i usmenom predajom. Sličan neobičan eksperiment napravljen je ponovo 2013.

Što se može, a što se smije napraviti

Znanost i moral oduvijek su imali turbulentne odnose. Problem je još veći ako se uzme u obzir da su brojni moralno upitni potezi stvarno pomogli napretku znanja medicine, biologije, psihologije i genetike. Izgleda da kada znanost pokušava probiti granice našeg razumijevanja prirodnog svijeta, istovremeno može probiti i granice našeg moralnog razumijevanja.

Čak i sada, kada se na presađivanje srca ne gleda sa skepsom, određene vrste eksperimenata i dalje mogu privuči pažnju. Na primjer, planovi talijanskog neurokirurga, profesora Sergia Canavera da izvede prvu transplantaciju glave u medijima mu je pribavilo naziv ‘Dr. Frankenstein”.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr