I S-400 i Moskva imaju istu zadaću - zaštita ruske baze od mogućih zračnih napada. Poslani su tamo u sklopu odgovora na tursko rušenje ruskog bombardera u blizini sirijsko-turske granice, pri čemu su poginula dva ruska pilota. Ankara je tvrdila da je štitila svoj zračni prostor nakon što ga je ruski zrakoplov kršio 17 sekundi. Moskva je porekla te tvrdnje.
S-400 Trijumf najnovija je generacija ruskih pokretnih protuzračnih sustava. Njen radar može pratiti mete koje lete brzinama do 17.000 km/h, što je više nego dovoljno za taktičke balističke projektile. Sustav koristi tri vrste prijektila od kojih ona s najvećim dometom može doseći mete udaljene i do 400 kilometara.
Sa svog položaja u Latakiji S-400 pokriva većinu Sirije, kao i cijeli Libanon, sjeverne dijelove Jordana i Izraela, te dobar dio južne Turske.
Zastavni brod ruske Crnomorske flote Moskva, starog imena Slava, opremljena je mornaričkom verzijom prethodnika S-400, PZO sustav S-300F koji ima nešto kraći domet od 75 ili 150 kilometara, ovisno o tome koju vrstu projektila koristi. Raketna krstarica uz to u svome naoružanju ima i protuzračne rakete kratkog dometa, dvije vrste mornaričkog topničkog oružja (kalibra 130 i 30 milimetara), torpeda, dubinske bombe te glavno naoružanje - P-1000 Vulkan protubrodske projektile, maksimalnog dometa 550 kilometara i brzine od 2.5 Macha.
RT/Danas.hr
