ODLAZAK (IZ) DDR-A

‘MOSKVA ŠUTI’ Traumatična noć koja je zauvijek promijenila Vladimira Putina

Sve što nam treba kako bismo odgonetnuli što će iduće napraviti najmoćniji čovjek Rusije je zaviriti u njegovu biografiju, kaže Chris Bowlby, autor dokumentarca o Putinu za BBC radio.

Noć je, 5. prosinca 1989. Prije nekoliko tjedana pao je Berlinski zid. Komunizam u Istočnoj Njemačkoj se ruši. Moć naroda čini se nezaustavljivom. Masa je upala u sjedište DDR-ove tajne policije u Dresdenu, a nekada moćna Stasi djeluje bespomoćno. Manja grupa prosvjednika odlučila je otići preko ceste kako bi upali u lokalno sjedište KGB-a. Stražar je odmah ušao u kuću: No ubrzo zatim, izašao je časnik KGB-a. Nešto sitniji, ali izrazito odlučan i vidno živčan. “Ne pokušavajte ući na silu u ovu zgradu. Moji drugovi su naoružani i imaju dopuštenje pucati u slučaju krajnje nužde” rekao je. Grupa se povukla.

No časnik je dobro znao kako je situacija još itekako opasna. Nazvao je zapovjedništvo lokalne vojarne Crvene armije i tražio zaštitu te podršku tenkova. Odgovor ga je promijenio zauvijek. “Ne činimo ništa bez naredbe iz Moskve. A Moskva šuti.”

Od tada, fraza “Moskva šuti” proganjala je mladog časnika, koji je prkosno ali bespomoćno gledao kako revolucija ruši njegov svijet. Danas, učinio je sve kako bi on postao Moskva, ruski predsjednik, premijer i tko zna što sve ne.

“Mislim da su njegove godine u Njemačkoj ključ za razumijevanje Putina. Bez njih danas bismo imali drugačijeg Putina i drugačiju Rusiju”, kaže njemački biograf Boris Reitschuster

Lekcije tog 5. prosinca Putin nikada nije zaboravio. Ta noć mu je pokazala koliko su krhke političke elite i kako ih lako narod može zbaciti s vlasti.

Putinovi zavidjeli Njemicima

O njegovom djelovanju u Istočnoj Njemačkoj malo se zna. Njegova tadašnja supruga Ljudmila ističe kako im je ipak bilo ugodno. “Život u Dresdenu bio je puno drukčiji nego u SSSR-u. Ulice su bile čišće, ljudi su prali prozore jednom na tjedan” kaže Ljudmila no dodaje kako je zavidjela njemačkim susjedima. “Sudeći prema tome kako su živjeli, zaposlenici Stasija imali su bolje plaće nego naši dečki. Trudili smo se štedjeti kako bismo kupili auto” rekla je Ljudmila u intervjuu 2000, kao supruga tada novog, slabo poznatog vršitelja dužnosti predsjednika.

Putinov kolega prisjeća se kako je Putin satima znao listati zapadnjačke kataloge da bi ostao u trendu te kako je uživao u “svom malom raju”. “Standard u DDR-u bio je bolji nego u SSSR-u. Osim toga, u Njemačkoj je postojalo više različitih stranaka i struja, iako i dalje sve pod čvrstom rukom komunističke partije” prisjetio se Vladimir Usolcjev i dodao je kako je “u Rusiji izgradio političku strukturu u mnogočemu sličnu DDR-ovoj”

Njegov mali raj 1989. odjednom se počeo pretvarati u pakao.

Početkom listopada, stotine građana Istočne Njemačke zatražili su azil u praškom veleposlanstvu Zapadne Njemačke. Dopušten im je prolaz zapečaćenim vagonima. U Dresdenu, ogromna masa ljudi pokušala je probiti kordon i popeti se na vlak
“Mislili smo da je nasilje neizbježno. Šef policije je rekao da je situacija nemoguća” prisjeća se tadašnji komunistički gradonačelnik Dresdena, Wolfgang Berghofer. Zapovjednici tenkovskih postrojbi Crvene armije smještenih u gradu jasno su mu rekli da će se “pokrenuti ako Moskva naredi”

Od tada je postalo samo gore. Pad Berlinskog zida, masa koja upada u Stasi, Mihail Gorbačov koji ne želi poslati tenkove na kontrarevolucionare, Putin i njegovi kolege koji panično pale dokumente u KGB-ovoj ispostavi…
Dva tjedna kasnije Helmut Kohl u Dresdenu je održao povijesni govor. Pohvalio je Gorbačova što nije poslao tenkove, ujedinjenje se činilo neizbježnim. No i taj govor je bio važna lekcija za Putina.

Kohl je koristio riječi poput “očevina”, “domovina” i ostale domoljubne fraze koje su praktički bile zabranjene u Njemačkoj politici još od sloma nacizma.

Povratak bez ičega

Implozija Istočne Njemačke srušila je i obiteljski život. Prijatelji i kolege iz Stasija su izgubili sve, jedan od ključnih Putinovih kontakata počinio je samoubojstvo… Putin je počeo razmišljati o povratku kući.
“Jedan prijatelj im je darovao 20 godina staru perilicu. S tim su se vraćali u Lenjingrad. Postajao je snažan dojam da je služio svojoj domovini, a nije imao ništa za pokazati” kaže Maša Gessen, bioografkinja i žestoka protivnica Putina. A vratio se u zemlju koju nije prepoznavao niti želio prihvatiti. Neko vrijeme radio je kao pomoćnik gradonačelnika, a potom se seli u Moskvu i započinje vrtoglavi uspon do vlasti. Upravo zahvaljujući mreži suradnika koju je izgradio u Dresdenu

Sada, kada je masa ponovo na ulicama Kijeva i Moskve, stari strahovi ponovno su oživjeli.
A živo se sjeća kako se promijene ne pokreće samo sila nego i emocije. U Dresdenu je vidio kako su domoljublje i želja za slobodom moćniji od builo kakve sile i komunističke ideologije.

Kako bi predvidjeli što će iduće učiniti najmoćniji čovjek Rusije, možda samo treba zaviriti u njegovu biografiju.

Jedno je sigurno. Dok je Vladimir Putin na vlasti, Moskva neće šutjeti.

Imaš komentar?

Još iz rubrike

Povratak na Net.hr