Teheran širi utjecaj

TAJNI PLAN IRANA KOJI SE PRIPREMA VIŠE OD 30 GODINA: Kako iskoristiti kaos u Siriji da bi došli do Sredozemnog mora

Nedaleko od iračkog grada Mosula velika vojna sila upravo dovršava plan koji se priprema već više od tri desetljeća, piše The Guardian.

Radi se o trupama šiitske milicije koje su se borile protiv Islamske države, ali nemaju direktnu ulogu u oslobađanju drugog po veličini iračkog grada od tih džihadista.

KONAČNO SKINULI SANKCIJE IRANU: Ali zapad i dalje drži as u rukavu a Teheran u šaci

Umjesto toga, dok iračka vojska napada Mosul s juga, milicije će blokirati položaje na zapadu kako bi spriječile ISIL-ove pripadnike da se povuku u svoje posljednje utičište Raku u Siriji. Neće sudjelovati u direktnim borbama kako bi uvjerili sunitsko stanovništvo Mosula da oslobođenje njihovog grada ne znači sektaški napad na njih.

UHITILI SKUPINU TERORISTA: Iran spriječio napade Islamske države diljem zemlje

Iako nisu svi pripadnici šijitske milicije oduševljeni zabranom sudjelovanja u direktnim borbama, njihove zapovjednike u Iranu to nimalo ne smeta. Od svog osnivanja, šijitske su se snage proslavile u borbama u Iraku, ali su gotovo uvijek ovisile o Teheranovim planovima i ambicijama. Kako ne sudjeluju u zauzimanju Mosula, šijitske su snage sada slobodne krenuti na ostvarivanje jednog od najvažnijih projekata Irana – osiguravanje čvrste interesne linije preko Iraka i Sirije sve do Sredozemnog mora.

Teheranova cesta do mora

IRAQ-CONFLICT
Gomilanje snaga za napad na Mosul, posljednje utočište ISIL-a u IrakuFoto: MAHMOUD AL-SAMARRAI/afp

Teritorij zapadno od Mosula na kojem operiraju šijitske milicije bitan je za ostvarivanje tog cilja. Nakon 12 godina sukoba u Iraku i još nasilnijih borbi u Siriji, Iran je sada bliži nego ikada prije osiguravanju kopnenog koridora koji bi ga trebao učvrstiti u regiji.

“Već neko vrijeme jako rade na tome”, kaže europski predstavnik koji je pratio ulogu Irana u oba rata posljednjih nekoliko godina. “Ovo je za njih s jedne strane pitanje ponosa, a s druge čistog pragmatizma. Bit će u stanju prebacivati ljudstvo i zalihe između Sredozemlja i Teherana kada god požele, i to po sigurnim rutama koje osiguravaju njihovi ljudi ili partneri.”

Kopneni se koridor polako počeo stvarati 2014. godine. Radi se o kompleksnoj ruti koja putuje arapskim Irakom, kurdskim sjeverom, zatim kurdskom sjeverno-istočnom Sirijom, te kroz bojišta sjeverno od Alepa, gdje Iran i njegovi saveznici kontroliraju teritorij. Koridor je napravljen doslovno pred nosom, kako saveznika tako i neprijatelja, a ovi drugi zadnjih tjedana dižu glas na uzbunu. Koridoru se posebno suprotstavlja Turska, u strahu što bi on mogao značiti za odnose između Irana i kurdske PKK stranke, o kojima ovisi dobar dio iranskih planova.

Planom koordiniraju viši vladini i sigurnosni predstavnici u Teheranu, Bagdadu i Damasku, dok sve koordinira Kuds, postrojba za posebne zadatke unutar iranske Revolucionarne garde, pod zapovjedništvom general bojnika Kuasema Sulejmanija, koji je vodio iranske ratove u Siriji i Iraku.

IRAN-POLITICS-KHAMENEI
Kuasem Sulejmani, zapovjednik posebnih postrojbi iranske Revolucionarne gardeFoto: HO/AFP

Početak koridora – ulazne točke iz Irana u Irak

Koridor počinje na ulaznim točkama koje je Iran koristio kako bi slao zalihe i ljudstvo u Irak zadnjih 12 godina. To su iste rute koje je koristio i Kuds dok je vodio gerilski rat protiv američkih snaga dok su ove okupirale Irak.

Grupe poput Asa’ib ahl al-Haka, Keta’ib Hezbolaha i njihovih saveznika odgovorne su za gotovo 25% svih gubitaka koje su snage Sjedinjenih Država pretrpile na bojištu, tvrde viši američki predstavnici. A nakon američkog povlačenja postali su još utjecajniji. Ironično, nakon povratka američkih snaga u Irak kako bi se borili protiv ISIL-a, ponekad su se Iranci borili pod američkom zračnom zaštitom.

Koridor zatim prolazi kroz Bakubu, glavni grad provincije Dijala, stotinjak kilometara sjeverno od Bagdada. S mješanim sunitskim i šijitskim stanovništvom, Dijala je postala jedno od glavnih poprišta sektaškog nasilja tijekom iračkog građanskog rata.

Grad Šikrat u provinciji Salahedin još je jedno važno područje. Zauzele su ga šijitske milicije u suradnji s iračkom vojskom 22. rujna, zadavši tako još jedan udarac teroristima, dok su istodobno povećale utjecaj Irana.

Milicije su sada prisutne u velikom broju u Šikratu i spremaju se krenuti prema zapadnom rubu Mosula, prema Sindžaru, što je sljedeća točka famoznog koridora. Ali između šijitskih milicija i Sindžara nalazi se ISIL-ovsko uporište Tal Afar, povijesni dom i sunitskih i šijitskih Turkmena, koje Turska smatra svojim rođacima.

Važnost Kurda

Potez između Tal Afara i Sindžara ključan je za cijeli plan. Sindžar je drevni dom naroda Jazida, koje je ISIL nasilno pobio i potjerao u kolovozu 2014. kada je pobio sve muškarce i porobio sve žene koje je mogao naći. Ponovno su ga osvojili irački Kurdi prošlog studenog. Zatim su se pridružili i PKK Kurdi pristigli iz Sirije, borci na platnoj listi iračkih vlasti koje su ih inkorporirale u svoje snage.

Dalje na sjeveru nalazi se utjecajni irački plemenski šeik Abdulrahim al-Šamari. Njegovo je sjedište kod Rabije, točke prijelaza u Siriju, a podržavaju ga lokalne snage i blizak je Asadovom režimu u Damasku. “Uvjeren sam kako u našem području Iran nema previše utjecaja”, izjavio je. “Ovdje nema nikoga, nikakve velike sile koja bi nam pomagala oružjem. Ideološki govoreći, PKK je povezan s lokalnim Kurdima, tako da s njima nema problema.”

SYRIA-CONFLICT-ALEPPO
Iran želi iskoristiti kaos koji vlada u Iraku i Siriji za svoju koristFoto: NAZEER AL-KHATIB/AFP

Od prijelaza Rabija, ruta prolazi uz gradove Kuamišli i Kobani prema Irfinu, a sve njih kontrolira YPG milicija sirijskih Kurda. Tijekom rata snage YPG-a (Narodne zaštitne postrojbe) mijenjale su saveznike, ponekad sa SAD-om protiv ISIL-a, a ponekad bi se borili i na strani sirijskog režima.

“Iran misli da ih može kontrolirati”, kaže europski izvor. “Ali nisam siguran da je dobro procijenio Tursku.”

Kroz sirijska bojišta

Od svih točaka između Teherana i Sredozemlja, Iran je koncentrirao najviše energije na Alep. Do 6.000 pripadnika milicija, većinom iz Iraka, okupilo se tamo kako bi zauzeli istočni dio grada koji je u rukama pobunjenika, a bitka bi mogla početi u isto vrijeme kada i bitka za Mosul.

Osiguranje Alepa bilo bi izuzetno važno za koridor, koji bi prolazio kroz dva sela sjeverno od grada koja su povijesno u šijitskim rukama. Od tamo trebao bi ići prema predgrađu četvrtog po veličini sirijskog grada, Homsa, a zatim sjeverno kroz alavitsko srce Sirije, koje je rusko zrakoplovstvo učinilo sigurnim za Asada. Iranska cesta završava u luci Latakiji, koja je tijekom cijelog rata ostala čvrsto u rukama režima.

Ali Hederi, savjetnik svih američkih ambasadora u Iraku, kao i četvorice američkih vojnih zapovjednika, kaže kako bi se osiguranje sredozemnog koridora u Iranu promatralo kako strateški trijumf.

“Ono bi označilo kontrolu Irana nad Irakom i Levantom, što potvrđuje njihove ambicije regionalnog hegemona”, kaže Haderi. “To bi trebalo zabrinuti svakog zapadnog vođu kao i naše regionalne saveznike jer će to navesti Iran da se nastavi dalje širiti, vjerojatno prvo u zemlje Zaljeva, što je cilj kojeg su više puta otvoreno naveli.” Iran iz ovog kaosa želi izvući korist za sebe.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr