ZANIMLJIVA POVIJEST

OD PUČA U SIRIJI DO INVAZIJE IRAKA: 10 katastrofalnih slučajeva rušenja režima iza kojih stoji Amerika

Od početka njihovog postojanja, a posebice od početka 20. stoljeća, Sjedinjene Američke Države smatrale su neophodnim miješati se u svačije unutarnje sukobe te kreirati budućnost drugih zemalja, često pod krinkom ‘zaštite nacionalne sigurnosti’. Portal Listverse otkriva kako nacionalna sigurnost nije jedini motiv za miješanje u sreću drugih te da postoje mnogo dublji motivi za ulazak na tuđi teritorij. Donosimo deset najgorih promjena režima u kojima su sudjelovale Sjedinjene Američke Države.

10. Puč u Siriji

O opsegu aranžmana Sjedinjenih Američkih Država u krvavom državnom udaru, koji je uvelike utjecao na sekularnu demokraciju u Siriji nakon Drugog svjetskog rata, još uvijek se raspravlja. Jedna od popularnijih teorija je ona prema kojoj je CIA, 1949. godine, odlučila da će daljnji interesi SADa- u toj zemlji biti aktivnosti koje će dovesti do državnog udara.

Projektu Trans-arapski cjevovod, prijetila je opasnost od toga da ne bude izgrađen pod vodstvom predsjednika Shukri-al-Quwatlia, prvog predsjednika od sirijske nezavisnosti. Svi znamo kako Amerika reagira tek na spomen uskraćivanja nafte.

Čovjek imena Husni al-Zaim koji je deset godina prije bio optužen za ucjenu, bio je CIA-in čovjek koji je izabran da vodi revoluciju koja je dovela do rušenja demokratski izabranog predsjednika Sirije. Gotovo u istom trenutku, kada je pao predsjednik Shukri-al-Quwatli, odobren je nastavak projekta za izgradnju cjevovoda kao i brojne američke inicijative koje se zalažu za mirovne pregovore s Izraelom.

No Al-Za’im se nije dugo zadržao na vlasti. Samo četiri mjeseca od svrgavanja prethodnika s vlasti, sam je svrgnut. Upucao ga je čovjek koji se na vrhu državnog upravljanja zadržao oko pet godina, a onda je i on svrgnut, ubijen. Puč za pučem trajao je gotovo dva desetljeća, sve dok Hafez al-Assad nije preuzeo vodstvo nad Sirijom te njome vladao 30 godina, sve do svoje smrti.

9. Operacija ‘PBSUCCESS’

Sjedinjene Američke Države sudjelovale su u krojenju političkog poretka u mnogim državama svijeta. Među njima je i Gvatemala u kojoj je 1954. godine počeo jačati komunistički pokret za kojeg se vjerovalo da će doći na vlast. Drugi predsjednik izabran na demokratskim izborima, Jacobo Arbenz, proveo je velik broj reformi, populističkih aktivnosti kojima je želio podići životni standard onih najsiromašnijih u zemlji. Američka CIA ovim reformama nije bila impresionirana, niti sretna te ga je gotovo momentalno proglasila potencijalnom metom. Državni udar i ubojstvo predsjednika bio je najizgledniji scenarij, no Arbenz je odlučio sam odstupiti te se povući iz politike. Bitno je dodati da je zbog Arbenzovih reformi najviše patila američka tvrtka United Fruits koja je za vrijeme reformi bilježila nevjerojatne gubitke na području Gvatemale, posebice zbog okončanja eksploatacije radnika. Lobirali su kod vlade SAD-a da im pomogne.

Operacija kodnog naziva ‘PBSUCCESS’ bio je plan ‘psihološkog ratovanja i političke akcije’, organizirana je od strane američkog predsjednika Eisenhowera 1953. godine. Operacija je uključivala aktivnosti CIA-e koja je formirala paravojnu skupinu na području Gavtemale koju je pak predvodio Castillo Armas, koji je ujedno na nasilan način pokušao s trona skinuti predsjednika Arbenza. Prilikom pokušaja atentata na predsjednika skupina se suočila s brojnim zasjedama. Prijetnja od strane američke intervencije, zahvaljujući propagandi koj je bila ključan dio operacije PBSUCCESS, bila je dovoljno snažna da natjera predsjednika Arbenza da sam odstupi s vlasti. Deset dana nakon odlaska Arbenza, Armas je preuzeo kontrolu nad državom. Počelo je desetogodišnje razdoblje autoritarne vlasti tijekom koje je, zahvaljujći krvavom civilnom ratu, desetkovana mayanska populacija Gvatemale. Međunarodna zajednica osudila je ovaj državni udar, a neki uspoređuju Amerikance s ‘kolonijalistima’ ili ‘Hitlerom’.

8. Invazija na Grenadu

Grenada je maleni otok koji pripada Karibima, nalazi se oko 640 kilometara južnije od Puerto Rica i, kako lokalci vole reći, to je raj na jugu. Za predsjednika Regana ovaj otok predstavljao je izvor nepresušne frustracije. Otokom su upravljali marksisti koji su vlast preuzeli još prije njegovog stupanja na vlast u Sjedinjenim Američkim Državama. 1983. godine, zasićeni onime što su nazivali nedovoljno radikalno ponašanje, skupina marksista s otoka ubila je svog vođu te je na njegovo mjesto došao Hudson Austin, general Narodne revolucionarne vojske. Ova nesloga na otoku za Amerikance je bila znak za reakciju.

Problemi su započeli instantno, a s obzirom na to da se velik broj vojnih ogranaka nije mogao dogovoriti oko toga tko što radi, problemi su potrajali dugo nakon američke intervencije na otoku. Na kraju, više od 7000 vojnika sletjelo je na Grenadu s misijom postizanja različitih ciljeva od kojih je glavni bio uklanjanje postojećeg režima. Kao izgovor za invaziju Amerikanci su naveli da je velik broj njihovih studenata na otoku koji su u opasnosti. Zaštita nacionalnih interesa, rekli bi. Austinova vlada, koja nije mogla parirati američkoj vojsci koja je bila opremljena najmodernijim oružjem, ubrzo je pala i postavljeno je pro-američko vodstvo. Upitan o osudi međunarodne zajednice radi invazije na Grenadu, predsjednik Regan svojedobno je kazao: ‘To mi uopće nije poremetilo doručak’.

7. Rat u Iraku

Invazija koja je svijetu predstavila ideju o promjeni režima bila je ona na Irak. Irački je rat započeo 2003. godine s ciljem završetka vladavine Sadama Husseina koji je u tom trenutku navodno posjedovao oružje za masovno uništenje. U stvarnosti, Sadam Hussein je oružju za masovno uništenje najbliže bio prilikom razgovora s predstavnicima UN-a. Američku administraciju tada je vodio Bush koji nije želio prihvatiti činjenicu da Sadam Hussein ne posjeduje oružje za masovno uništenje te mu je uputio ultimatum: ili će sam odstupiti s vlasti i napustiti zemlju ili će se suočiti s invazijom. Unatoč žestokom protivljenju međunarodne zajednice Sjedinjene Američke Države, zajedno s koalicijskim partnerima, započele su s neprijateljskim preuzimanjem vlasti.

Iako taj rat nije dugo trajao, s obzirom na to da iračko stanovništvo nije željelo surađivati s Amerikancima, američka prisutnost u toj zemlji zadržala se još mnogo godina. Prave razmjere rata još uvijek treba utvrditi, kao i američki uspjeh s obzirom na to da je prema nekim procjenama stradalo oko 200.000 civila.

6. Okupacija Haitija

Nakon dugog niza nemirnih godina i neprestanih političkih previranja, američka je vlada odlučila da situacija na Haitiju može biti riješena samo upotrebom sile. Vilbrun Guillaume Sam, nemilosrdni diktator poznat po tome što je naredio velik broj političkih pogubljenja, 1915. godine bio je protjeran od strane vojske koja je u ono vrijeme ‘odradila’ čak šest državnih udara, haitanske seljačke milicije poznate kao Cacos. Ubrzo su Francuska, Engleska, Njemačka i SAD poslale svoje trupe na to područje. No američke su snage bile one koje su prve stigle na zaraćeno područje te su se susrele s manjim otporom od očekivanog.

Populistička struja bila je ta koja je huškala na novi državni udar, dok su se Cacosi nerado odrekli vlasti baš kao što su to činili u prošlosti. Ipak upustili su se u rat. Kratak gerilski rat, poznatiji kao Prvi Caco rat trajao je svega nekoliko mjeseci sve dok nisu stigli američki marinci te preuzeli kontrolu nad posljednjim uporištem Cacosa. Pro-američki političar po imenu Philippe Sudre Dartiguenave preuzeo je kontrolu nad zemljom i ostao na vlasti sve do 1922. Američke snage ostale su na Haitiju sve do 1934. godine kada je predsjednik Roosevelt prenio vlast u Garde d’Haiti.

5. Operacija ‘Panama’

1989. godine, zloglasni diktator Paname, Manuel Noriega, ušao je u šestu godinu svoje vladavine tijekom koje je preprodavao kokain te pomagao CIA-i u različitim tajnim operacijama diljem Latinske Amerike. Govorilo se da je on zapravo dvostruki tajni agent, no te ga je godine američki sud osudio zbog preprodaje i krijumčarenja droge nakon čega su isplivale brojne informacije o tajnim akcijama CIA-e. Na izborima održanima 1989. godine pobijedio je Guillermo Endara, čelnik Demokratskog saveza građanske opozicije koji se zalagao za odstupanje Noriege s vlasti. Bijesan zbog činjenice da je njegov najžešći protivnik proglašen pobjednikom izbora, Noriega je izbore proglasio nevažećima te tvrdio da je on i dalje vladar zemlje.

Na američku je vladu tada stavljen ogroman pritisak zbog činjenice da vode preblagu politiku prema distribuciji i krijumčarenju droge te da ne brinu o Amerikancima koji žive u Panami. Stoga su 20. prosinca iste godine američke trupe sletjele na više mjesta s namjerom preuzimanja nekoliko strateški važnih pozicija. U tim akcijama zarobljen je i sam Noriega koji se predao zbog diplomatskog pristiska iz Vatikana, dok je Endara samo nekoliko dana kasnije brutalno zaklan u svojem uredu.

4. Huertino rušenje

Nakon tri godine krvavih sukoba, nekolicine svrgnutih predsjednika i razdoblja poznatog kao ‘deset tragičnih dana’, 1913. godine general Victoriano Huerta postavljen je na čelno mjesto Meksika. Američkom predsjedniku Wilsonu taj se čovjek nimalo nije svidio te isprva nije želio priznati negov status predsjednika zazivajući nove demokratske izbore. No situacija je bila mirna.

Godinu dana kasnije, devet američkih mornara uhićeno je pod optužbama za navodni ulazak na zabranjeno područje meksičkg teritorija, čime je započela afera Tampico. Amerika je Meksiku tada izdala ultimatum da im izruče mornare što je Meksiko odbio. Predsjednik Wilson poslao je mornaricu u luku Veracruz, a potom je otvorena vatra koja nije dugo potrajala. Američke su snage preuzele kontrolu nad gradom, a povukle su se tek kad je Huerta dao ostavku. Kasnije su Huertu regrutirale njemačke tajne službe čiji je plan bio iskoristiti Huertu da ‘uhvate’ Američke snage u zločinima na području Meksika. Kada se vraćao iz New Yorka u Meksiko Huerta je uhićen te optužen za izazivanje pobune. Preminuo je u zatočeništvu.

3. Pobuna u Puerto Ricu

Tijekom španjolsko-američkog rata, nekoliko španjolskih gospodarstava smještenih na zapadnoj hemisferi postala su mjesto sukoba između dviju zemalja, uključujući mali karipski otok Puerto Rico. Manje od mjesec dana od početka rata, američke pomorske snage napale su San Juan, uspostavivši blokadu. Ubrzo su kopnene snage razmještene na sva ključna područja, a nakon samo sedam žrtava, Sjedinjene Države preuzele su otok.

Ubrzo nakon toga rat je završio, a Španjolska je SAD-u ustupila niz teritorija, uključujući Kubu, Filipine, Guam i Puerto Rico. Iako je američka kontrola na Kubi nad četvrtinom teritorija bila tek privremena, da ostale tri četvrtine u početku su bile zamišljene kao trajna kolinija SAD-a. Puerto Rico odmah su zauzeli razni vojni časnici koji su počeli Amerikanizirati stanovništvo, uglavnom kroz korištenje škola i obvezne lekcije na engleskom jeziku. Bilo je potrebno još 54 godine da bi građani Puerto Rica mogli demokratski izabrati vlastitog vođu, iako su ostali pod teritorijem Sjedinjenih Američkih Država.

2. Projekt TPAJAX

Početkom 1950-ih, Mohammad Mossaddegh bio je demokratski izabran premijer Irana, a u nastojanju da stekne više nacionalne kontrole nad naftnim poljima, započeo je reviziju anglo-iranske naftne tvrtke (AIOC), britanskog biznisa. Ubrzo se pojavio američki strah da bi kao i mnogi drugi slični primjeri, ova revizija značila da će zemlja biti pod utjecajem Sovjetskog Saveza. Očajni zbog činjenice da je komunizam ušao u Iran CIA je aktivirala plan rušenja Mossaddegha, nadajući se da će na taj način reafirmirati moć Shah Mohammada Reza Pahlavia kao monarha i postaviti generala Fazlollaha Zahedija kao novog čelnika zemlje.

Zajednička radna skupina britansko-američke obavještajne službe počela je prebacivati ​​novac različitim skupinama unutar Irana koji su trebali poduzeti terorističke akcije osmišljene kako bi potkopale povjerenje javnosti u Mossaddeghovu vladu.

Puč izveden 1953. bio je uspješan, no u njemu je smrto stradalo oko 300 ljudi dok ih je i vše od tog broja bilo zatočeno ili ubijeno zbog vojnih optužbi. Pahlavi je vladao još 26 godina, prije nego što je anti-američki osjećaj, potaknut stalnim uključivanjem SAD-a u bliskoistočnu politiku, rezultirao iranskom revolucijom 1979. godine.

1. Svrgavanje kraljice Liliuokalani

Prva, posljednja i jedina vladarica i havajska kraljica Liliuokalani preuzela je prijestolje 1891. godine, nakon smrti njezina brata. Suočena s padom kraljevske vlasti, pokušala je ponovno potvrditi ulogu monarhije u havajskoj politici. Osim toga, nastojala je smanjiti utjecaj stranih poslovnih ljudi i zemljoposjednika, od kojih su mnogi bili Amerikanci. Kada su shvatili što kraljica smjera, imućna elita urotila se s američkom vojskom s ciljem da je maknu s trona te je 1893. uhićena.

Vođeni Sanfordom Doleom, Misionarska je stranka preuzela kontrolu nad zemljom, uspostavljene su pokrajinske vlade s ciljem preuzimanja otoka pripojenih od strane Sjedinjenih Američkih Država. Iako se ovakvi ciljevi nisu dopali predsjedniku Clevelandu, koji je neuspješno naredio smaknuće kraljice Liliuokalani, uspješno je izvedena aneksija Havaja 1989. godine, kada je kraljica Liliuokalani napisala i danas popularnu pjesmu ‘Aloha Oe’.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr