Peteročlana obitelj prije godinu dana je iz Petrinje otišla u Njemačku. Sada, kada su se smjestili u novoj zemlji, za DW pričaju kako im je u novoj domovini. "Meni je super. Žao mi je što to nismo napravili i ranije", na samom početku razgovora kaže Marina Graho Popović (33). Ova Petrinjka je prije nekih godinu dana s troje djece i suprugom stigla u Njemačku. I sretna je zbog toga.
Prvo krenuo suprug, a za njim i ostali
Prvi je otišao suprug Ljubo. U Münchenu je našao posao u struci, kao automehaničar. U međuvremenu je i plaća dodatno narasla. Dobro je savladao jezik, čemu je vjerojatno pomogla i činjenica da su mu na poslu sve kolege. Marina je frizerka, te još nije našla posao u struci, te te je našla posao kod jedne obitelji. Bit će uredno prijavljena, što se ni u Njemačkoj nije uvijek samo po sebi razumljivo, jer mnogi čistačicu zaposle na crno. "Uskoro ću prijepodne početi ići čistiti, a navečer na tečaj jezika. To će biti naporno: ujutro posao, popodne djeca, navečer tečaj, ali to će tako ići samo nekih godinu, godinu i pol. A onda se nadam poslu u struci", optimistična je Marina, koja tvrdi, "Posla u Njemačkoj ima, ali za onoga tko zna jezik."
Već je ranije pohađala tečajeve njemačkog, no tvrdi kako su bili nekvalitetni te da je zato slabo naučila. Sada se zato prijavila za tzv. integracijski tečaj koji nudi Savezni ured za migracije i izbjeglice, gdje se uči ne samo jezik, nego i sve ono što je važno za život u Njemačkoj, kao što su političko uređenje, prava i obveze građana, kultura i običaji.
Najvažnija su bila djeca
Marini i Ljubi je bilo najvažnije da se djeca dobro snađu. Najviše su se brinuli zbog najstarije kćeri, 12-godišnje Sare, kojoj je selidba najteže pala. Ali nije bilo razloga za brigu. "Djevojčice u razredu su se jako potrudile oko nje, često se druže. To je sigurno puno pomoglo. Ona nije željela ići u Njemačku, no sad kad smo za Božić išli u Petrinju, pitala je moramo li baš cijele praznike provesti u Hrvatskoj", priča Marina.
Djevojčice su se odlično snašle u školi. Kod 9-godišnje Lare prilagodba je išla nešto sporije, jer je u razredu imala jednu djevojčicu iz Hrvatske, pa je s njom cijelo vrijeme govorila samo hrvatski. No i ona sad sve bolje govori njemački. Najlakše je bilo 7-godišnjoj Tei koja je u Njemačku doselila u vrtićkoj dobi. Sada ide u prvi razred i prati nastavu bez problema.
Dobro su se snašli
Iz Njemačke se često vraćaju ljudi razočarano govoreći kako ne uspijevaju preživjeti od plaće, jer iako su znatno veće nego u Hrvatskoj, isto su tako veći i troškovi života, posebno stanarina. No Popovići se ne žale. "Mi možemo pristojno živjeti", tvrdi Marina te dodaje kako su čak kupili i automobil na kredit, a da su si prošlog ljeta mogli priuštiti i odlazak na more.
Ima li nešto što im u Njemačkoj nedostaje? "Nedostaje nam obitelji. Brat mi je u Petrinji živio u susjedstvu, mama nekoliko kilometara od nas. A i djeca su često bila kod bake na selu. To im nedostaje, pogotovo dvjema mlađim kćerkama." Ali i u Njemačkoj su našli prijatelje, dvije hrvatske obitelji koje stanuju u blizini. A i u selu u kojem žive su jako dobro prihvaćeni. "Kad sam stigla u Njemačku imala sam predrasude o Nijemcima kao o hladnima i zatvorenima, a naišla sam ovdje na čistu suprotnost. Za sada sa susjedima govorim engleski", oduševljena je Marina i dodaje da su ona i njezina obitelj jedini stranci u selu.
"Možda sve ovisi i o sreći, ali i o prioritetima. Meni su najvažnija bila djeca, da se dobro snađu. One su se stvarno dobro uklopile", objašnjava Marina te dodaje kako njezina obitelj, bez obzira na sve početne poteškoće, nije požalila odluku o odlasku u Njemačku.
