Prvo - nisu bogati, a drugo - većina potencijalnih djevojaka za udaju traži bračnu luku u gradu,a ne u Marićki.
Djevojke otišle u grad, momci ostali sami
Jedan od stotinu neženja iz Marićke je Radenko Vučenović. U mladosti, kaže, nije razmišljao o ženidbi, u ratu nije stigao, a danas iako skućen, ne može naći ženu po svojoj mjeri.
Osim što djevojke ne žele ostati na selu, ima i drugih razloga što su tamošnji momci (p)ostali stari momci. Usto nisu baš ni pričljivi kada se potegne ta tema.
"Јesam imao veze, ali nisam uspio. Zašto? E, to je moja stvar", kaže Milan Stojić.
Da situacija u tom selu zvoni na uzbunu, a bijela kuga kuca na vrata, potvrđuje i tamošnji svećenik Slaviša Pančić kazujući kako je u selu broj umrlih gotovo triput veći od broja rođenih.
Svećenik bi neženje udario po džepu
No, svećenik Pančić nudi rješenje tog problema - porez na neženje.
"Onaj koji je prošao neku starosnu dob, a nije se oženio, a radi, uzeti mu porez, kao i na neki drugi način stimulirati ih da se žene", kaže.
Tamošnji momci ne gube nadu da će jednoga dana stati pred oltar.
"Nešto se nadam, ali teško to ide", kaže već spomenuti Vučenović.
On se s drugim neoženjenim momcima nalazi kod hrasta starog više od 500 godina, a oni stariji kažu da su pod krošnjom tog drveta nastale mnoge ljubavi.
