masovna seoba

NEPRIMJETNI U MASI: Neki migranti ne govore arapski, priznaju da idu za boljim životom

Nije tajna da se među desecima tisuća Sirijaca i Iračana skriva velik broj ekonomskih migranata koji ne bježe od rata. Njima je cilj neprimjetno se uklopiti u masu izbjeglica i domoći se bogatih zemalja  Europe.

“Ovo nema veze sa traženjem sigurnosti. Ovo je čisti oportunizam”, zaključila je austrijska ministrica Johanna Mikl-Leitner. I sami migranti priznaju da se rješavaju dokumenata u trenutku kada dođu u Tursku. Tamo mogu nabaviti sirijsku putovnicu za tek 200 američkih dolara.

Jedan je novinar Daily Maila kupio putovnicu, osobnu kartu i vozačku dozvolu za 2000 dolara. Dokumenti su nosili ime čovjeka koji je ranije poginuo u borbi.

Porasla potražnja za sirijskim putovnicama i u Hrvatskoj

Potražnja za sirijskim putovnicama navodno je porasla i u Hrvatskoj, Srbiji, Mađarskoj i Austriji, piše Washington Post.

Strani novinari, koji govore arapski, uvukli su se među migrante u Austriji kako bi čuli njihove priče. Tako su naišli na dvojicu iz iračkog grada Fallujah. Jedan od njih imao je svježu prostrijelnu ranu. Zbunilo ga je novinarsko pitanje čime se bavi. Kratko je kazao: “U vojsci sam”. Drugi ga je na brzinu ispravio i rekao: “Vozači smo”.

Mnogi “pravi” Sirijci  žale se da među njima ima onih koji glume Sirijce:

“Pogledajte ih, što oni tu rade? Mi smo ti koji bježe iz rata a sada oni uzimaju naša mjesta” govori Mustafa (62) iz Sirije. Stao je kako bi pomogao ženi koja je pala u nesvjest a na njegovo mjesto ugurala se grupa Afganistanaca.

“Stvarno je lako putovati s izbjeglicama”

Na bečkom kolodvoru Westbahnhof novinari su naišli na grupu izbjeglica koji su kupovali kartu za Njemačku. Prišao im je reporter i upitao odakle su, a oni su spremno odgovorili da su iz Sirije. Kada je reporter progovorio na sjevernoafričkom naglasku, jedan migrant se nasmijao i rekao: “Alžirci smo”. Ispričao je da je u svojoj zemlji bio u zatvoru zbog droge i jednog pokušaja ubojstva. Do Austrije je  došao preko Turske, Grčke i Mađarske.

“Stvarno je lako ovako putovati sa izbjeglicama. Primili smo hranu, smještaj i dočekivali su nas dobri ljudi”, govori. Kaže da je na putu susreo mnoge Tunižane, Marokance i Libijce koji su “igrali istu igru”.

Ewa Moncure, glasnogovornica Frontex, agencije za granicu EU, kaže da angažiraju prevoditelje koji poznaju razne arapske naglaske i ispituju specifične stvari kako bi identificirali “uljeze”:

“Ako netko tvrdi da je iz Sirije, mora znati tamošnju valutu ili koja je glavna ulica u Damasku. Ako ne zna, mi znamo da smo na dobrom tragu”. Trenutno agenciji nedostaje najmanje 140 prevoditelja.

Indijci, Pakistanci, Egipćani, Tunižani…

Većinu izbjeglica u Austriji nitko nije uslikao, uzeo im otiske prstiju ili slično.

Među njima ima lijepo obučenih Iranaca koji govore Farsi no sugovornike uvjeravaju kako su članovi Jedizi kurdske zajednice koju progoni Islamska država.

Ima i Indijaca koji ni ne govore arapski jezik ali uporno na engleskom ponavljaju da su iz Damaska. Ima tu Pakistanaca, Albanaca, Kosovara, Egipćana, Somalijaca, Tunižana… i ostalih građana siromašnih ali ipak sigurnih zemalja.

Svoje naporno putovanje u bogatu europsku zemlju gledaju kao trud koji će se sigurno isplatiti u vidu socijalnih primanja, stanovanja i posla, prenosi Washington Post.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr