DUBOKO ISTRAŽIVANJE

NACIONAL OTKRIVA VELIKU SVJETSKU AFERU: Bivši glavni tužitelj haškog suda uhvaćen u prljavim poslovima u Libiji

Jedan od najznačajnijih svjetskih tužitelja, koji je 2003. imenovan prvim glavnim tužiteljem ICC (International Criminal Court) u Haagu, Argentinac Luis Moreno Ocampo, nakon što mu je 2012. istekao mandat okrenuo se konzultantskom biznisu te sada pomaže plemenskim vođama da osude negativce te da se u Libiji napokon proglasi primirje.

Kako piše Nacional, Luis Moreno Ocampo u jednom od svojih najambicioznijih projekata, u sivoj zoni razmjenjuje principe oko dobrog i pogrešnog iz svog vremena koje proveo u uredu ICC-a, i to za velike novce. Dokumenti  i poruke elektronske pošte do kojih je došao francuski istraživački portal Mediapart i koje je analizirao EIC, pokazuju kako se posao kojeg je Ocampo obavljao ispreplitao s poslovima ICC-a.

Sud ICC svoju je prvu presudu donio tek 2012. godine, mjesec dana nakon što je Ocampu istekao mandat. Tada je Thomas Lubanga, ratni gospodar Konga, dobio 14 godina zatvora zbog novačenja djece vojnika, a u to vrijeme je bilo još četvero drugih osumnjičenika zadržanih u pritvoru ICC-a. Ocampo je na odlasku kazao kako je ponosan na svoj skromni rad kojime je pridonio tomu da ratni sudionici dvaput promisle prije no što počine ratne zločine.

Ocampo je u 2015. radio za inicijativu Justice First, organizaciju koju je osnovao libijski biznismen Hassan Tatanaki koji je zaradio milijarde na poslovima s naftom te angažirao Ocampa kao konzultanta. Ovaj bivši glavni tužitelj prikupljao je dokaze o kršenju ljudskih prava od strane zaraćenih strana i proslijeđivati ih ICC-u i libijskim sudovima sve kako bi se omogućilo postizanje mira u Libiji koja je dezintegrirana ratom od Gaddafijeva pada 2011.

Tatanaki i Ocampo smatraju da bi, ako bi se sudski progonilo negativce, došlo do šanse da plemenski vođe u dobroj vjeri razgovaraju o miru. Kako je sam Ocampo kazao u jednom intervjuu za CNN, u organizaciji Justice First ima više prostora za manevriranje nego što je to imao kada je bio tužitelj haškoga suda. Ocampo želi dovesti predmete pred Međunarodni kazneni sud i tako pokušati donijeti mir u ovu afričku državu.

Povezanost s Libijom

Priča oko Ocampa ne bi bila zanimljiva niti sporna da Ocampo ni na koji način odprije nije povezan s Libijom. No, to nije slučaj. U veljači 2011., Vijeće sigurnosti UN-a podnijelo je zahtjev ICC-u da istraži zločine počinjene u tada friškom ratu protiv Gaddafijevog režima. U samo nekoliko tjedana dogodile su se sankcije, bombardiranje NATO-a i naoružavanje pobunjenika. Bilo je to prvi put da se u čitavu situaciju upliće Sud, no smatralo se nužnim da se u čitav proces uključi pravda.

Ocampo je nebrojeno puta bio prozivan zbog svog ‘lošeg rada’ i zavlačenja s presudama i nekim od važnih sudskih postupaka. Tako se primjerice suđenje Thomasu Lubangeu, vođi pobunjenika u Kongu i prvoj presudi ICC-a, odugovlačilo i gotovo dva puta doživjelo krah. Suci su dva puta naložili da ga se pusti na slobodu jer je sudac uvažio anonimne izjave. Kasnije su te odluke bile preinačene u žalbenom postupku. Prema tome, kad ga je Vijeće sigurnosti postavilo tužioca za Libiju, on se već osam godina spoticao na svojoj prvoj optužnici.

Prozivali ga da od Suda radi spektakl

Mnogi suradnici i odvjetnici napustili su sud jer su krivili Ocampa za nedostatak zakonitog strateškog prosuđivanja i autoritarni stil ponašanja. Kazali su da je Ocampo insistirao na optužbama za genocid protiv sudanskog predsjednika Bashira za što nije bilo dovoljno dokaza, a po njihovom mišljenju, tužiocu je previše bilo stalo do spektakla, a premalo do rezultata, piše Nacional.

Četiri mjeseca nakon mandata Vijeća sigurnosti, suci ICC-a izdali su tri zahtjeva za uhićenje. Jedan za Gaddafija, drugi za njegova sina Saifa al-Islama i treći za Abdullaha al Senussija, šefa vojne obavještajne službe. Nakon Bashira, libijski vođa bio je drugi predsjednik na dužnosti na Ocampovoj listi sumnjivaca. No Libija mu nije donijela slavu. Barem ne tada.

U idućih nekoliko godina suci su presudili da se Senussiju može suditi u Libiji, ali Gaddafijev sin Saif bi trebao biti izručen u Haag. Međutim, pobunjenici koji ga drže uopće ne pomišljaju staviti ga na zrakoplov za Nizozemsku. A onda je 2015. naftni milijarder Tatanaki Ocampi dao drugu priliku da ostavi svoj pečat u Libiji.

Konzultantski posao

Za ovaj posao konzultanta Ocampo je bio bolje plaćen nego kada je bio tužitelj na haškome sudu gdje je zarađivao oko 150 tisuća eura godišnje. Tatanaki je Ocampi dao ugovor na tri godine vrijedan milijun dolara godišnje uz dodatan bonus od 5000 dolara za svaki dan. Dvojac je navodno prekinuo suradnju nakon samo tri mjeseca.

Ocampo kaže da Tatanakijeva prošlost ne čini prepreku njihovom poslovnom odnosu jer smatra da naftni magnat, za razliku od ostalih, barem traži rješenje za situaciju u Libiji.

Hassan Tatanaki, samoprozvani čuvar umjerenog Islama, svoje je bogatstvo stekao u Gaddafijevoj eri kada je njegova tvrtka Challenger Limited radila kao podizvođač za velike energetske kompanije koje su se sjatile na libijsku naftu. Zarađeni novac Tatanaki je investirao u nekretnine, poljoprivredu i medije. 2007. godine ušao je u biznis s Gaddafijevim sinom Saifom, potom je 2008. unajmio američku PR agenciju Brown Lloyd James kako bi popravio Saifov imidž u SAD-u.

Ista agencija kasnije je organizirala Gaddafijev posjet SAD-u gdje je trebao održati pomirbeni govor u Ujedinjenim narodima. Nažalost, pukovnik se nije držao scenarija nego je održao 90-minutnu tiradu tijekom koje je Vijeće sigurnosti nazvao terorističkom organizacijom.

Tananaki je od 2009. pokrenuo nekoliko televizijskih stanica putem kojih prenosi svoje poruke, a financirao i razne filantropske projekte, među kojima i humanitarnu organizaciju koja se brinula za izbjeglice nedugo nakon početka pobune protiv Gaddafija 2011.

Suradnja s jednom zaraćenom stranom

Međutim, Tatanaki nije samo mirotvorac već je i u kontaktu s jednom od zaraćenih strana – ‘Libijskom nacionalnom vojskom’. Riječ je o skupu milicija predvođenih Khalifahom Haftarom, generalom koji polako postaje jedan od novih libijskih moćnika. Tatanaki ne skriva svoju suradnju s Haftarom već ga i u medijima predstavlja kao svog partnera.

Haftara navodno politički i vojno podržavaju Egipat i Ujedinjeni Arapski Emirati koji podupiru i organizaciju Justice First koju podupiru i egipatske obavještajne službe. Suradnja s Haftarom znači da Tatanaki podržava jednu od strana u sukobu, dok istovremeno tvrdi da je organizacija Justice First iznad svih tih sukobljenih strana i da joj je jedini cilj mir u Libiji. Dokumenti u posjedu EIC-a ne otkrivaju je li Ocampo otpočetka bio upoznat s ovim činjenicama i neizbježnim sukobima koje će izazvati suradnja s Haftarom.

Nasljednica u ICC-u

Ocampova nasljednica na poziciji glavnog haškog tužitelja, Fatou Bensouda, izvijestila je da Hafatrovi vojnici, kao i svi ostali u libijskom sukobu, konstantno ignoriraju ljudska prava u svojim bitkama, a o istragama u Libiji je 12. svibnja obavijestila i Vijeće sigurnosti. Bensouda je naglasila svoju zabrinutost operacijom ‘Dostojanstvo’, ofenzivu oko grada Bengazija koja je formalno bila usmjerena protiv Islamske države, Ansar al-Sharije i drugih ekstremnih skupina, dok je u stvari bila usmjerena i protiv svih drugih skupina na tom području, a koja je rezultirala velikim brojem civilnih žrtava i mučenjima zatvorenika.

Tužiteljica Bensouda nije javo kazala je li pokrenut postupak protiv osumnjičenih već je pozvala libijske vlasti da odmah s njom stupe u kontakt kako bi razgovarali o nedostatku suradnje sa sudom. Bio je to diplomatski način da se Libija upozori da krene s procesuiranjem zločinaca jer će u suprotnom to preuzeti tužiteljica Bensouda koja je već krenula s prikupljanjem dokaza.

Sporni e-mailovi

Šest dana od obavijesti Vijeću sigurnosti, 18. svibnja, Ocampova pravna asistentica koja je radila za njega u Haagu, dobila je e-mail od bivše kolegice Jennifer Schense, sada savjetnice za međunarodnu suradnju u uredu tužiteljice Bensoude u kojoj Schense upozorava Ocampinu savjetnicu o njihovim libijskim partnerima.

„Željela bih podijeliti s tobom informaciju da moje kolege još uvijek otkrivaju neke zabrinjavajuće stvari oko Tatanakija.“, napisala je Schense te uz pisanu poruku poslala i članak iz jednih arapskih novina o prilogu koji je emitiran na jednoj od Tatanakijevih televizijskih postaja u kojem je Haftar izjavio da će ubiti svakoga tko se ne priključi operaciji „Dostojanstvo“.

Usprkos ovoj alarmantnoj poruci i usprkos Bensoudinom govoru pred Vijećem sigurnosti, Ocampo se nije distancirao od Tatanakija nego je napravio skroz suprotnu stvar. Odlučio je zaštititi ga od progona Međunarodnog kaznenog suda. Originalni cilj organizacije Justice First, prikupljanje dokaza o ratnim zločinima, u tom se trenutku počeo isprepletati s prikrivanjem ratnih zločinaca i pokušajima da se te ratne zločince spriječi da naprave nove pogreške.

Potom je krenula prepiska između Tananakijevog asistenta i Ocampa o načinima na koji će čitava vojna organizacija biti predstavljena u medijima. Dogovoreno je, otkrivaju dokumenti, da će se naglasiti da operacija „Dostojanstvo“ zapravo štiti civile. Ocampina asistentica nije bila zadovoljna ovom odlukom te je predložila da se zapovjedniku izda javna opomena, a u drugom dijelu poruke jasno je naglasila da joj je pravna zaštita Tatanakija i njegovih partnera jednako važna kao i zaustavljanje nasilja u Libiji.

„Najvažnije je da tužiteljstvo nikako ne može zaključiti da Hassan i njegovi suradnici podupiru kriminalne aktivnosti. Predlažem da napravimo opsežni plan kojim bi osigurali da Hassan i vojne snage koje podupire ne budu meta haškog tužiteljstva“, napisao je Ocampo u mailu Tatankijevom asistentu čime je otkrio koji su mu stvarni prioriteti.

Posljednji intervju

Prošlog je tjedna za Der Spiegel, Luis Moreno Ocampo kazao je da je mislio da je dobra ideja raditi s Hassanom Tatanakijem.

„Rekao mi je da je pokušavao popraviti Libiju i naravno ispričao mi je sve o svojim vezama sa Saifom Gaddafijem. Ono što mi je predlagao nije bilo samo zakonito nego i pozitivno“.

U intervjuu je kazao i da je u nekoliko navrata upozoravao svojeg klijenta da prekine suradnju s generalom Haftarom.

Na pitanje je li znao da se tužiteljica Bensouda zanima za Tatanakija, i je li svog klijenta zaštitio protiv progona Međunarodnog kaznenog suda, Ocampo je rekao da nije ništa znao.

“Nikad nisam bio u kontaktu ni sa kim iz Međunarodnog kaznenog suda. Savjetovao sam Tatanakiju da bude oprezan s generalom Haftarom i to je bio sav moj posao u vezi toga. Rekao mi je da on nije uključen u to“.

Kazao je da je za Tatanakija radio samo tri mjeseca iako su potpisli ugovor na tri godine, jer je Tatanaki iz njemu nepoznatog razloga, prekinuo suradnju.

Posljednje izjave

Ocampov odvjetnik u priopćenju tvrdi da je Moreno Ocampo savjetovao je tijekom kratkog razdoblja 2015. godine libijskog klijenta o pitanjima međunarodnog prava koje se odnosi na sukobe u Libiji. Svrha savjetovanja je bila upotreba međunarodnog prava kako bi se smanjilo nasilje u Libiji.

Šef kabineta Fatoue Bensouda kazao je da Ured tužiteljice Međunarodnog kaznenog suda (ICC) nije tražio savjet, niti je komunicirao ni surađivao s bivšim tužiteljem, gospodinom Morenom Ocampom ni u kakvom obliku ni vrsti odnosa ili situacija prije niti nakon što je tužiteljica Bensouda preuzela ured u lipnju 2012.

Hassan Tatanaki nije se očitovao, a Jennifer Schense negira činjenice koje su o njoj iznesene u ovom članku bez da je ponudila bilo kakva objašnjenja ili nove informacije, piše Nacional.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr