Naime, ni Rusija ni SAD nemaju prioritetni interes da se izbjeglička kriza u Europi okonča. I za jedne i za druge je riječ o politici moći, kao i o očuvanju nacionalnih interesa na Bliskom istoku.
Rusija skreće pozornost javnosti s krize
Kremlj želi inscenirati uspješnu vojnu intervenciju u Siriji kako bi skrenuo pozornost s ekonomske krize. U tom smislu, borba protiv Islamske države u Siriji zamjenjuje propagandnu sliku neprijatelja kao "fašista u Ukrajini".
Vanjskopolitički gledano, radi se o ruskom utjecaju na Bliskom istoku i čuvanje Asada na vlasti koji je eto u utorak prvi put od 2011. putovao u inozemstvo i to Putinu u Moskvu.
Ruski utjecaj na Bliskom istoku je sveprisutan. Moskva se faktično priključila šijitskoj osovini (Iran, Irak, Asadova Sirija, Hezbolah u Libanonu), i to protiv sunitskih sila u Perzijskom zaljevu, dijela Iraka i Sirije koji kontrolira IS.
SAD-u važniji Izrael i Iransko nuklearno oružje
Ne samo ruska, već i američka politika na Bliskom istoku višekratno je pogrešno tumačena. Pozivajući se na tradiciju iz ranijih desetljeća često se smatralo da će se SAD u toj regiji uvijek snažno vojno angažirati, piše Deutsche Welle.
Međutim, američka politika je pod Obamom, zbog fijaska u Afganistanu, Iraku, pa dijelom i u Libiji, podvukla crtu i pod jakom unutarnjopolitičkom kritikom revidirala bliskoistočnu politiku. Washington se, naime, orijentira na najvažnije nacionalne interese; sigurnost Izraela i sprječavanje atomskog naoružavanja Irana, što se i dogodilo povijesnim sporazumom ovog ljeta.
Za razliku od prijašnjih vremena za SAD nisu toliko važni ni Irak, čije državno vodstvo ionako više slijedi Teheran nego Washington, ali ni Saudijska Arabija.
SAD-u više ne treba arapska nafta
Na osnovi revolucije dobivanja nafte iz škriljca, Amerikanci su po prvi put od naftne krize iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, sposobni sami zadovoljiti svoje energetske potrebe.
Sve to je osnova za suzdržanu bliskoistočnu politiku pod Obamom, a ne njegovo navodno oklijevanje ili njegova slabost.
Zato se ne može računati ni s rusko-američkim savezom u Siriji. Zašto bi Amerikanci učinili takvu uslugu Rusiji? Mnogo je vjerojatnije da bi trebalo računati s daljnjim smanjivanjem američkog angažmana u Siriji. Dakle, vjerojatnije je da će se SAD držati po strani, dok će Rusija biti uvučena u šijitsko-sunitski vjerski rat s neizvjesnim ishodom. Moskva će morati pripaziti da ne ponovi američka iskustva iz te regije.
Za Europu sve ovo znači da će se izbjeglička kriza, zbog vojne eskalacije, i dalje zaoštravati.
