'GROBLJE NA ZEMLJI'

JEZIVA SOVJETSKA TAJNA: Zavirite u grad kojeg desetljećima nije bilo na kartama, a skriva mračni misterij

Duboko u nepreglednim šumama Urala leži zabranjeni grad Ozersk. Iza čuvanog ulaza i bodljikave žice, kako piše Guardian, nalazi se predivna enigma – hipnotizirajuće mjesto koje kao da dolazi iz neke druge dimenzije.

Kodnog imena Grad 40, Ozersk je rodno mjesto sovjetskog nuklearnog programa nakon Drugog svjetskog rata. Desetljećima, grad od stotinu tisuća stanovnika nije se pojavljivao ni na jednoj zemljopisnoj karti, a imena svih njegovih žitelja izbrisana su iz sovjetskog popisa stanovništva.

MUČENJE U SLUŽBI ZNANOSTI: Ovaj sovjetski eksperiment bio je toliko jeziv da ga neki smatraju izmišljenim

Naizgled savršeno mjesto za život

Danas, s prekrasnim jezerima, cvjetnjacima i pitoresknim drvoredima grad sliči američkom predgrađu iz 1950-ih. Na sasvim običan dan mlade majke šeću s kolicima, djeca se igraju na ulici, mladići pred djevojkama hvalisavo demonstriraju vratolomne vještine na skateboardima. U obližnjoj šumi, obitelji se kupaju u jezeru dok se stariji puk odmara na obližnjim klupicama, uživajući u poslijepodnevu.

Prodavačice na štandovima uz ulicu prodaju voće i povrće. Sve se čini potpuno normalno. Jedina stvar koja otkriva mračnu tajnu je Geigerov brojač kojim se prije kupnje namirnice provjeravaju radi razine zračenja.

Stanovnici znaju istinu: njihova je voda zagađena, gljive i bobičasto voće su otrovni, a njihova djeca bi mogla biti bolesna. Naime, Ozersk i njegova okolica smatraju se jednim od najkontaminiranijih područja na svijetu, štoviše, neki ga još nazivaju i “grobljem na Zemlji”.

TISUĆE MRTVIH ZBOG NEMARA: Ove najteže katastrofe u povijesti čovječanstva mogli smo izbjeći

Unatoč tome, većina stanovnika ne želi otići. Vjeruju da su upravo oni ruski “odabranici” i ponose se što su građani ovog zatvorenog mjesta. Ovdje su rođeni, ovdje stupaju u brakove i podižu obitelji. Na ovom mjestu pokapaju svoje roditelje, a neki isto tako kćeri i sinove.

Postojanje grada stroga tajna

Sovjeti su počeli s izgradnjom Grada 40 poslijeratne 1946. godine u najvećoj tajnosti, oko velike nuklearne elektrane Majak na obali jezera Irtijaš. Prema planovima, grad je trebao udomiti radnike i znanstvenike iz svih dijelova Sovjetskog Saveza koji će raditi na sovjetskom nuklearnom programu, i u konačnici izgraditi atomsku bombu.

U prvih osam godina od osnutka, stanovnici nisu smjeli napustiti grad, pisati ni ostvariti bilo kakav kontakt s vanjskim svijetom – uključujući i članove vlastite obitelji. Oni koje su Sovjeti ovdje preselili smatrali su se nestalima, kao da su propali u zaborav.

30 GODINA OD NAJVEĆE NUKLEARNE KATASTROFE: Svi se sjećamo gdje smo bili tih dana (ako smo bili živi)

Stanovnicima su govorili da su “nuklearni štit” i “spasitelji svijeta”, a da su svi izvan grada neprijatelji. I dok je većina sovjetskog stanovništva gladovala i živjela u nezamislivoj bijedi, ljudi su ovdje imali privilegije pa čak i poneki luksuz.

Nudili su im privatne stanove, obilje hrane – uključujući egzotične namirnice poput banana, kondenziranog mlijeka ili kavijara – odlične škole i zdravstveni sustav, mnogo kulturnih i zabavnih događanja.

U zamjenu, stanovnici su svoj život i posao morali držati u strogoj tajnosti. Taj dogovor i dalje vrijedi. Danas se ovdje skladišti gotovo sav rezervni fisioni materijal u Rusiji.

Prestiž sa smrtonosnim posljedicama

Živjeti u Ozersku smatra se prestižem. Mnogi ga stanovnici opisuju kao mjestom “intelektualaca”, gdje su naviknuli dobivati “najbolje od svega – i to besplatno”. Život u zatvorenom gradu ne implicira samo fizičku sigurnost nego i financijsku. Djeci u Ozersku, kako tvrde, otvorene su mnoge mogućnosti za uspješnu budućnost.

BORBA PROTIV RADIJACIJE: Na mjestu Černobila gradi se divovski luk, najveća pomična kopnena struktura na svijetu

Ali pakt je imao smrtonosne posljedice. Godinama su sovjetski politički i znanstveni krugovi krili efekte ekstremne izloženosti radijaciji na zdravlje lokalnog stanovništva pa i njihovih potomaka.

ozersk

 

Većina stanovnika je radila u blizini nuklearnog kompleksa Majak u ekstremno opasnim uvjetima. Potkraj 1940-ih ljudi su počeli oboljevati i umirati. Bili su žrtve dugotrajne izloženosti radijaciji.

I dok točni podaci nisu poznati, zahvaljujući strogoj tajnosti ruskog državnog vrha, nadgrobni spomenici na tamošnjem groblju svjedoče o mračnim posljedicama sovjetskog eksperimenta.

 

Najgora nuklearna katastrofa prije Černobila

Stanovnici Grada 40 bili su žrtve u velikom broju nuklearnih nesreća, pa i najpoznatijoj iz 1957. godine, tzv. Kištim katastrofi, najgoroj nuklearnoj katastrofi na svijetu prije Černobila 1986. godine.

Također, uprava nuklearne elektrane Majak godinama je skrivala odbacivanje toksičnog otpada u obližnje rijeke i jezera, pritoke rijeke Ob koja utječe u Arktički ocean.

U četiri desetljeća navodno je, iako ovaj podatak ruske vlasti demantiraju, iz nuklearke Majak odbačeno ukupno 200 milijuna kirija (jedinica za radioaktivnost) radioaktivnog otpada u okoliš, što je jednako zagađenju četiri Černobila.

Prema tvrdnjama nekih stanovnika Ozerska, to se nastavlja i danas. Jedno od obližnjih jezera toliko je zagađeno plutonijem da su ga prozvali “Jezerom smrti” ili “Plutonijskim jezerom”. Prema nekim izvješćima, radioaktivna koncentracija ondje prelazi 120 milijuna kirija – što je 2,5 puta više nego radijacija koja je otpuštena u atmosferu u černobilskoj katastrofi.

Smrtonosna radijacija

U selu dvadesetak minuta udaljenom od Ozerska, digitalni sat na glavnom trgu izmjenjuje podatke o točnom vremenu i trenutačnoj razini radijacije u zraku, iako mnogi misle da ovaj potonji podatak i nije pretjerano točan. Smatra se da je oko pola milijuna ljudi u Ozersku i okolici izloženo pet puta većoj radijaciji nego stanovnici područja zahvaćenog nuklearnom katastrofom u Černobilu.

Strancima i ostalim Rusima ulaz u grad nije dopušten bez dozvole FSB-a (ruske tajne službe), a snimanje područja strogo je zabranjeno.

DRAMATIČNO UPOZORENJE: ‘Prijeti nuklearni rat NATO-a i Rusije, moglo bi doći do neviđene katastrofe’

S druge pak strane, stanovnici Ozerska smiju privremeno napustiti grad uz specijalno dopuštenje, a čak ga smiju i stalno napustiti ako se više nikad ne namjeravaju vratiti. No malo njih se odluči na ovu opciju, jer bi to za njih značilo gubitak privilegija koje im ovaj grad donosi.

U njihovim očima ograda oko Ozerska ne služi da bi njih zadržala od ostvarivanja vlastitih snova i želja, već da bi strance spriječila od ulaska u njihov raj, štiteći građane od “neprijatelja”.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr