Bolesna znatiželja

GADOSTI U IME ZNANOSTI: 10 odvratnih znanstvenih eksperimenata pravih ludih znanstvenika

Znanost je poboljšala naš svijet na načine koje naši preci nisu mogli niti zamisliti, piše Listverse.

Hrabri eksperimenti mudrih ljudi obično nas vode sve dalje u vrli novi svijet razumijevanja i sposobnosti koje obogaćuju svaki dio naših života. No postoje i drugi eksperimenti, u kojima znanstvenici provlače ljude kroz pravi pakao samo iz bolesne znatiželje, da bi vidjeli što će se dogoditi.

PROCURIO VIDEO: Ludi znanstvenik izvodio tajne eksperimentalne operacije na ljudima, upleten i odbor za Nobela!

10. MIT je djeci davao radioaktivne pšenične pahuljice

Davanje radioaktivnog materijala u hranu mentalno hendikepirane siročadi nije se smatralo nemoralnim činomFoto: Taringa!

U 40-tim godinama prošloga stoljeća tvrtka Quaker Oats financirala je istraživanje poznatog znanstvenog instituta MIT. Njihov konkurent, Cream of Wheat, preplavio je medije reklamama koje su tvrdile da hranjive tvari iz njihovih proizvoda putuju kroz cijelo tijelo. Iz Qukera su htjeli reći isto to, ali nisu htjeli u svojim reklamama tvrditi ništa što prvo nisu sami provjerili, jer ne bi oni nikada napravili nešto neetično.

Umjesto toga, prikupili su stotinu siročadi, od kojih je većina bila mentalno hendikepirana, i nahranili ih zobenom kašom u kojoj su se nalazili tragovi radioaktivnog željeza. Kada je radijacija prolazila kroz tijela djece Quaker je mogao vidjeti kako željezo putuje kroz mentalno ograničeno siroče.

Eksperiment je ugrozio živote i koštao MIT 1.85 milijuna dolara ( 12.5 milijuna kuna) kazni zbog sudskih tužbi.

9. Dr. Sanjiv Talwar je napravio štakore na daljinsko upravljanje

Razvoj štakora s daljinski upravljanim mozgovima financiralo je Ministarstvo obraneFoto: mdpi

Newyorško Državno sveučilište naporno je radilo na nečemu što je potrebno cijelome svijetu: štakorima na daljinsko upravljanje. Radi se o pravim životinjama kojima se daljinski upravljalo preko uređaja spojenog na njihov mozak.

Znanstvenici su mogli koristiti daljinski upravljač kako bi natjerali štakore da trče, skaču, okreću se i penju. Mogli su upravljati štakorima kroz labirint cijevi šaljući elektronske signale u mozak. Kada znanstvenici žele reći štakoru da se okrene na lijevo, štakor kao da osjeća dodir na lijevim brkovima. Ako se okrene, mozak mu se stimulira pozitivnim osjećajima.

Kreator ovog izuma, dr. Sanjiv Talwar, kaže kako bi se štakori mogli koristiti za spašavanje žrtava potresa, iako ne postoje podaci da su njegovi štakori ikada ikome pomogli. Ipak postoje dobre šanse da će se taj uređaj za kontrolu mozga ipak koristiti, jer ga je financiralo američko Ministarstvo obrane.

8. Nekoliko je djece odgojeno u izolaciji kako bi se vidjelo što će se dogoditi

beba
Bebe su ostavljane bez ikakvog dodira s okolinomFoto: DAJ/Thinkstock

Rani su znanstvenici bili posebno zainteresirani za otkrivanje prorodnog jezika ljudi. Bili su uvjereni da ako se dijete ostavi samo, bez ikakvog izlaganja drugim glasovima, ono će naučiti govoriti prirodno, a taj bi jezik trebao biti identičan prvome ljudskom jeziku.

Dosta ih je probalo otkriti taj jezik. Prije oko 2.700 godina, egipatski je faraon naredio da se dvije bebe podignu u izolaciji. Nakon što je eksperiment izvršen, djeca su promrmljala nešto što je zvučalo kao ‘bekos‘, frigijska riječ za kruh. Tako je faraon zaključio kako je frigijski naš urođeni jezik.

U petnaestom stoljeću engleski kralj James IV. naredio je nijemoj ženi da podiže bebe sama na izoliranom otoku. Objavio je kako su te bebe na kraju govorile savršeno hebrejski. Ali većina povjesničara smatra kako su ti eksperimenti “lagali o rezultatima”.

Fridrik II., car Svetog rimskog carstva otišao je korak dalje te nije dozvolio ni da se bebe dodiruju. Bebe su samo hranjene i nikada im se nije ništa pričalo niti ih se dodirivalo, te su umrle od zapuštenosti.

7. Pfizer je ubio do 50 djece eksperimentalnim lijekovima

afrička djeca, ruke
Eksperimentiranje je uvijek lakše u siromašnim državamaFoto: borgogniels/Thinkstock

Godine 1996. Pfizer je testirao Trovan, eksperimentalni antibiotik koji je već imao povijest prouzrokovanja prestanka rada jetre, na 200 nigerijske djece tijekom epidemije meningitisa. Kako je ilegalno davati taj lijek djeci u SAD-u ili EU, Pfizer je otišao u nešto slobodniju Nigeriju.

Nigerijska vlada poriče da je dala dozvolu Pfizeru da provodi eksperimente u toj zemlji, ali farmaceutski div tvrdi suprotno. U svakome slučaju, činjenica je kako je Pfizer proveo eksperiment. Nigerijske vlasti tvrde kako je lijek ubio do 50 djece te prouzrokovao mentalne i fizičke deformacije kod većine ostalih.

Pfizer poriče optužbe i inzistira kako su djeca umrla ili su deformirana zbog meningitisa. Nikada nećemo saznati tko govori istinu o tome koliko je stvarno strašan bio taj eksperiment. Bez da je priznao svoju odgovornost, ili da je napravio išta loše, Pfizer je napravio vansudsku nagodbu u vrijednosti od 75 milijuna dolara (510 milijuna kuna).

6. Pavlovljev učenik ponovio je njegov eksperiment na djeci

beba slini
Iako ljudi ipak imaju malo jaču snagu volje, i oni reagiraju na pavlovljeve podražajeFoto: Artranq/Thinkstock

Vjerojatno ste čuli za Ivana Pavlova koji je naveo pse da sline svaki put kada bi zazvonio zvoncem. Jedan od njegovih učenika, Nikolaj Krasnogorski, odlučio je proširiti taj eksperiment i na ljudsku djecu.

Krasnogorski je uspio ‘istrenirati’ bebe da sline na zvuk zvona, iako je otkrio kako ljudska bića ipak imaju više samokontrole nego psi. Ponovio je i eksperimente koji su navodili pse na nasilan bijes.

Krasnogorski je napravio da zvuk koji signalizira dolazak hrane bude što teži za identificirati. Još je Pavlov dokazao kako pse posebno razljute čudni, neprepoznatljivi zvukovi, a Krasnogorski je dokazao kako je to isto tako sjajan način za živciranje male djece.

Djeca u njegovom eksperimentu postala su toliko frustrirana da su nasilno reagirala. U stvari, većina ih nije bila u stanju više sudjelovati u studiji. Nakon završetka eksperimentiranja s djecom, Krasnogorski je ponosno napisao kako je uspješno djeci dao “eksperimentalno izazvanu neurozu”.

5. Doktor je dao gonoreju 4-godišnjaku samo da dokaže da može

cijepljenje djeteta, injekcija
Kako dati malom djetetu spolno prenosivu bolest? InjekcijomFoto: luckyraccoon/Thinkstock

U 19. stoljeću došlo je do velike rasprave o tome može li se gonoreja (kapavac, triper) širiti poput bacila. Znanstvenik Henry Heiman bio je uvjeren kako eksperimenti na laboratorijskim štakorima neće dokazati ništa o ljudima, pa je umjesto toga nabavio mentalno hendikepiranu djecu.

Heiman je pronašao mentalno hendikepirana dječaka, starosti 4 i 16 godina, i ubrizgao im gonoreju. Zatim je Heiman ubrizgao umirućem 26-godišnjaku što je više gonoreje mogao.

Heimanov je ekspetiment bio apsolutan uspjeh, pod uvjetom da je vaš kriterij za uspjeh bio “dati djeci gonoreju”. Nažalost, Heiman nije znao kako izliječiti spomenutu bolest.

4. Sovjetski znanstvenik pokušao napraviti da žene zanesu s orangutanima

žena i majmun, gorila
Francuskinje nisu željele da ih oplodi majmun, ali nekim Ruskinjama to nije smetaloFoto: Eyecandy Images/Thinkstock

Cijelog svog života, sovjetski biolog Ilja Ivanov želio je vidjeti primata kako oplođuje ljudsku ženu. Kada je Ivanov objavio svoj plan da umjetno oplodi ženu majmunovom spermom, sovjetske su vlasti bile dovoljno zainteresirane da mu ponude novac, dok mu je francuski Institut Pasteur ponudio svoju zalihu čimpanzi.

Ivanov je odletio u Pariz kako bi oplodio nekoliko žena sjemenom čimpanzi, ali naišao je na neočekivanu prepreku. Izgleda da Francuskinje nisu bile toliko zainteresirane sa zatrudne s primatom, pa se niti jedna nije prijavila.

Ivanov je predložio da se pretvara kako je ginekolog pa da potajno oplodi žene majmunskom spermom, ali Francuzi mu to nisu dozvolili. Tako da je pokupio neke orangutane i vratio se u Sovjetski Savez, gdje komunističke vlasti nisu radile toliku buku oko ljudskih prava. Tamo je Ivanov čak uspio pronaći i pet spremnih dobrovoljki.

Nažalost, posljednji je orangutan preminuo prije nego što je eksperiment mogao biti izvršen. I sam Ivanov je umro kratko nakon toga.

3. Jean-Antoine Nollet strujnim je udarom tresao redovnike

redovnik
Koliko se brzo kreće struja – jako brzo!Foto: Nic54/Thinkstock

U 18. stoljeću Jean-Antoine Nollet postao je fasciniran eksperimentima s elektricitetom Benjamina Franklina, te je želio saznati koliko se brzo elektricitet kreće. Stoga je poredao redovnike u red dugačak jedan kilometar, te im rekao da se drže za ruke. Zatim je onima koji su bili na svakom kraju dao da uhvate živi električni kebel.

Nolletov je cilj bio izmjeriti brzinu struje koja prolazi kroz ljude. Kada je cijeli dugi red redovnika odjednom istovremeno skočio i zavikao od bola, dobio je svoj odgovor. Ponosno, Nollet je zabilježio znanstveno izmjerenu brzinu električne struje: “Jako brzo”.

2. Kralj Gustav III. natjerao je kriminalca da popije tri lonca kave svaki dan

kava, šalica i lonac
Kava znatno skraćuje život. Ili možda neFoto: merc67/Thinkstock

Kada je kava prvi put došla u Švedsku smatralo se da se radi o opasnom otrovu koji će vam sigurno skratiti život. U 18. stoljeću zakoni i porezi su postavljeni tako da smanje potrošnju i kave i čaja. Na kraju je kava potpuno zabranjena.

Kralj Gustav III. bio je čvrsto uvjeren kako je kava ubojica, pa je smislio eksperiment. Pomilovao je dva osuđena zločinca koji su čekali izvršenje smrtne kazne pod dva uvjeta. Prvo, morali su doživotno ostati u zatvoru. Drugo, jedan bi svakoga dana pio tri lonca kave, a drugi tri lonca čaja.

Gustav III. želio je dokazati kako će im trajanje života naglo opasti, ali umjesto toga dokazao je upravo suprotno. Prvi je umro onaj koji je pio čaj, i to u dobi od 83 godine. Nije zabilježeno koliko je dugo živio kavopija, osim da je nadživio onoga koji je pio čaj, kao i samog Gustava III.

1. Kanadske vlasti zakinule domoroce za hranjive tvari

indijanci, tinejdžeri
Nad domorocima u Kanadi vršili su se gnjusni eksperimenti po pitanju prehraneFoto: Bec Parsons/Thinkstock

Počevši od 1942., kanadska je vlada provodila neke opasne eksperimente na domorocima u rezervatima. Sve je započelo kada je zajednica u Manitobi skoro izglednjena do smrti.

Znanstvenici su željeli testirati koliko su važni vitamini i druge hranjive tvari, pa su započeli seriju eksperimenata na domorocima širom zemlje. U jednome su tako željeli otkriti kako bi zajednica izdržala s 1.500 kalorija dnevno, ali bez ikakvih vitamina.

U drugome eksperimentu, Kanađani nisu dali ni kapi mlijeka 1.000 gladne djece pune dvije godine, a zatim su im ga ponovo počeli davati kako bi vidjeli kako je to utjecalo na njihovo zdravlje. U gotovo svim eksperimentima znanstvenici su zabranili svojim subjektima kontakt sa zubarima, u strahu da bi pravilna dentalna skrb mogla utjecati na rezultate.

Iako su znanstvenici možda i vjerovali kako rade važan posao, njihove rezultate desetljećima nitko nije niti pročitao. Kada su rezultati napokon otkriveni, mnogi su ljudi bili opravdano uzrujani a znanstvena ih je zajednica odbacila kao “ne pretjerano korisne”.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr