PREŠAO U ISIS

DŽIHADIST IZ BOSNE KOJI JE VOLIO VRUĆI KAKAO: Abdulah je ratničku karijeru započeo pomažući Srbima u klanju muslimana

Abdulah Ramo Pazara volio je vrući kakao. Bosansko-američki bivši vozač kamiona bio je u to vrijeme zapovjednik oklopne bojne Islamske države u Siriji. Izgleda da čak i strani borci, koji odbace svoje bivše živote u zapadnim demokracijama zbog prilike da postanu ISIS-ovi mučenici, s vremena na vrijeme požele neka sitna zadovoljstva iz starih vremena.

Godine 2013. šest je bošnjačkih imigranata u Sjedinjenim Državama navodno poslalo novac, snajperske nišane, noževe, vojnu opremu i druge zalihe džihadistima u Siriji i Iraku preko posrednika iz Bosne i Turske.

Američke vlasti tvrde kako bi pojedini ISIS-ovi borci naveli svoje konkretne zahtjeve, a grupa bi zatim prikupila novac i poslala zalihe u Siriju. Među traženim stvarima prepoznaje se nostalgija – paketići Swiss Miss vrućeg kakaa. Slanjem kakaa i ostalih zaliha, tvrde savezni tužitelji, ovi Bošnjaci iz SAD-a osiguravali su tzv. “materijalnu podršku” teroristima, što predstavlja kršenje Patriotskog zakona, piše The Atlantic.

Neobičan životni put

Kada je bošnjačka grupa prvi put optužena u veljači 2015. te zatim i suđena na saveznom sudu, američke su vlasti podastrijele brojne dokaze s društvenih medija, web foruma i e-maila, koji su teretili šest članova bosansko-američke zajednice.

Dokazi su isto tako otkrili put jednog čovjeka od mogućeg antimuslimanskog borca, preko američkog državljanina, pa sve do ISIS-ovog zapovjednika.

Ramo Pazara rođen je 1976. u SR Bosni i Hercegovini. Odrastao je u Gomjenici, malenom selu bosanskih muslimana u blizini Teslića, postindustrijskog gradića u području naseljenom većinom Srbima. Teslić Pazarine mladosti bio je multietničko i multireligijsko mjesto.

Pazari je bilo samo 16 kada je izbio rat, a u travnju 1992. paravojne snage bosanskih Srba (Vojska Republike Srpske – VRS) zahtijevale su od lokalnih bosanskih muslimana da im prisegnu na vjernost te da odlože oružje. Neki su pristali, ali većina ih je odbila. Sljedećih je mjeseci VRS započela operaciju etničkog čišćenja područja Teslića, te su bosanski muslimani i Hrvati poslani u logore, vršena su masovna silovanja i ubojstva, te su se granatirala muslimanska sela oko Teslića.

Srpski borac?

A izgleda da je Pazara pomagao Srbima u svemu tome. Brojni izvještaji bosnjačkih medija tvrde kako se on borio za VRS. Tako je u veljači 2015. portal Slobodna Bosna ustvrdio kako su pronađeni vojni dokumenti koji navodno dokazuju da je Pazara bio vojnik VRS-a od 1993. do 1994.

To tvrdi i bošnjački politički analitičar Dževad Galijašević, koji je rekao kako mu je službenik iz Republike Srpske potvrdio da njegova vlada ima dokumente o Pazari iz vremena kada je bio u VRS-u. Pazara se navodno pridružio VRS-u kao sedamnaestogodišnjak zajedno sa svojim ocem te se borio na području Pelagićeva te kod Majevice i Bihaća.

A 1994. Pazara je bio snajperist postrojbe VRS-a koja se borila u hrvatsko-bošnjačkom gradu Orašju. Drugim riječima, budući džihadist možda je započeo svoju borbenu karijeru pomažući Srbima u klanju muslimana.

Bez obzira na kojoj strani Pazara stvarno bio tijekom rata u Bosni, razumijevanje njegovih iskustava tijekom tih godina ključno je kako bi se shvatila njegova radikalizacija. Nakon završetka rata 1995. godine Pazara i njegov otac se i dalje nisu mogli vratiti u etnički očišćeni Teslić. I tako je Pazara ponio sa sobom terete bosanskog rata u svoj novi dom u Sjedinjenim Državama.

Dolazak u SAD

Iako ima malo činjenica o Pazarinim ranim godinama u SAD-u, izgleda da je došao tamo u kasnim 90-ima. Nakon dolaska Pazara je skrivao svoje navodno sudjelovanje u srpskim snagama, jer bi ga inače bošnjačka dijaspora u potpunosti isključila od svih mogućih načina socijalne pomoći, a možda bi čak bio i osuđen za ratne zločine. Zato nije ništa rekao, iako je time počinio imigracijsku prijevaru jer je zatajio svoje sudjelovanje u ratu.

Ako su navodi o Pazarinom sudjelovanju u vojsci bosanskih Srba točne, on bi bio izopčen iz bošnjačke dijaspore u SAD-u. Njegova želja da izbriše svaku sumnju u povezanost s ubojicama muslimana mogla bi objasniti, barem djelomično, zašto se Pazara okrenuo vjerskom ekstremizmu te na kraju i otišao u Siriju kako bi se pridružio ISIS-u.

Prvi službeni dokument o Pazari u Americi je prijava za vozačku dozvolu iz 2003., dok je živio u stanu u Michiganu. Sljedeće je godine promijenio adresu, jer je kupio malenu kuću sa svojom tadašnjom suprugom. I dozvola je promijenjena na komercijalnog vozača klase A, što je bilo nužno kako bi postao komercijalni vozač kamiona. Zajedno sa suprugom registrirao je prijevozničku tvrtku, koja se uglavnom bavila selidbama i prijevozom.

Problemi

Mlada imigrantska obitelj koja se uselila u svoju prvu kuću i započela vlastiti posao – zvuči kao početak američkog sna, no Pazarova je tvrtka gotovo odmah propala, s manje od 10.000 registriranih dolara prometa godišnje od 2004. do 2007. Neuspjeh će potaknuti raspad braka, te su 2007. podnijeli zahtjev za razvod.

Godine 2008., sa samo 1000 dolara na bankovnom računu i 10.000 dolara neplaćenih dugova, Pazara je prijavio bankrot u državi Michigan, te pristao na prodaju svog vlasništva, uključujući kamion i kuću. U vrijeme bankrota, jedini prijavljeni prihod Pazare bila je financijska pomoć njegove obitelji, koja se isto preselila u Sjedinjene Države.

Iako je od 2008. do 2011. Pazara službeno i dalje živio na području Detroita, brojni dokazi pokazuju kako je dosta vremena provodio kod rodbine u Utici. A tamo je živio i Nihad Rošić. Rošićeva obitelj, podrijetlom iz Velike Kladuše, bila je prijatelj s Pazarinim bratom. Bili su kumovi. Rošić je bio vozač kamiona kao i Pazara. Razvili su blisko prijateljstvo i često su kontaktirali na društvenim medijima.

Islamska radikalizacija

Rošićev odvjetnik kaže da su obojica postali radikalnije religiozni 2011. Do tada Pazara je više ličio na grubog, sekularnog američkog bajkera – veliki momak s dugom plavom kosom, motorom i crnom odjećom.

Kada se Pazara potkraj 2011. u potrazi za poslom preselio u St. Louis, on i Rosić ostali su u kontaktu. Do onda je Pazara već pustio bradu i počeo nositi samo konzervativnu muslimansku odjeću. Na području St. Louisa živi više od 70.000 bosanskih muslimana, što je najveća bošnjačka zajednica izvan Europe. No iako je Pazara živio u velikoj, blisko povezanoj bošnjačkoj zajednici, jedan od njenih vođa kasnije je rekao medijima da ga “nitko” nije poznavao. Štoviše, unatoč tome što je prihvatio konzervativni islam, navodno ga niti jedan imam iz brojnih lokalnih džamija nije poznavao. Stanodavac i susjedi potvrdili su kako se držao po strani.

Pazara je imao samo malu grupu prijatelja u području St. Louisa – obitelj Hodžić. Ramiz Zijad Hodžić bošnjački je ratni veteran i borio se protiv VRS-a. U SAD je stigao zajedno sa suprugom kao izbjeglica. Kao i Pazara, podrijetlom je bio iz Teslića. Isto kao i Pazara, i kao Rošić, bio je vozač kamiona, te je pomogao Pazari da pronađe posao. Ali vožnja kamiona nije bila dovoljna Hodžiću da prehrani obitelj, pa su imali financijskih problema, te su bili dužni stotine tisuća dolara državnih i saveznih poreza.

Hodžići isto tako nisu ranije bili konzervativni muslimani. Štoviše, susjedi su se žalili kako je Ramiz Hodžić često pijan roštiljao u stražnjem dvorištu koristeći pretjerane količine tekućine za upaljače. No kada je Pazara stigao u St. Louis i Hodžići su počeli više izražavati svoju vjeru. Sedina Hodžić počela je nositi hidžab samo nekoliko mjeseci prije uhićenja.

Nemoguće je znati što je točno usmjerilo Pazaru prema radikalizmu. Udaljenost od domovine, osobni neuspjesi, kao i razvod vjerojatno su igrali ulogu. Okretanje prema konzervativnoj religioznosti u razdoblju nakon osobnih gubitaka dobro je poznat fenomen u stručnoj literaturi o radikalizaciji.

Ono što je poznato je da je Pazara pronašao utjehu u društvenim medijima, u online zajednici bošnjačkih salafista, koji su zagovarali ideologiju islamističke države, iskorištavajući osobne tragedije i nezadovoljstva i stvarajući osjećaj žrtve (“muslimane napadaju”), koja je izgleda Pazari djelovala kao izlika za vlastite neuspjehe, te u nudila novu priliku za uspjeh i pokajanje.

Odlazak u Siriju

Pazara je postao američki državljanin 17. svibnja 2013., te je ujedno promijenio ime u Abdullah Ramo Pazara. Uzeo je svoje nove dokumente o državljanstvu i odmah otišao. Jedanaest dana kasnije je preko Zagreba, Bosne i Istanbula otputovao u Siriju. Tamo mu je kunya (ratno ime) bilo Abdullah al-Amriki.

Većina stranih džihadista premlada je da bi im eventualno saznanje da se Pazara borio na strani bosanskih Srba previše značilo. S druge strane, njegovo borbeno iskustvo ih je vjerojatno impresioniralo, s obzirom na to da većina dobrovoljaca, unatoč nasilnom ponašanju, nije nikada sudjelovala u pravim borbama. Moguće da je upravo to prijašnje ratno iskustvo bilo faktor zahvaljujući kojem je brzo napredovao.

U međuvremenu su Ramiz i Sedina Hodžić počeli preko interneta prikupljati novac i kupovati zalihe za Pazaru i ISIS. Pazara je preko e-maila i Facebooka javljao što mu treba, koordinirao pošiljke, javljao o trenutačnoj lokaciji i općenito dijelio informacije o džihadu u Siriji, uključujući videosnimke i fotografije vojnih akcija. Američka policija tvrdi kako je Pazara prisutan na fotografijama masovnog odrubljivanja glava iračkim vojnicima.

Prikupljenim novcem Hodžići su kupovali američke vojne uniforme, čizme, vojne zalihe, dodatke za vatreno oružje, i sve to slali bošnjačkim borcima u ISIS-u preko neimenovanih osoba u Turskoj i Saudijskoj Arabiji. Navodno su prikupljali novac i za obitelji bošnjačkih boraca.

Slanje ‘materijalne podrške’ iz zajednica u SAD-u borcima ISIS-a nikako nije jedinstveno za Pazarinu grupu, jer su otkrivene brojne druge takve i slične mreže.

Bošnjački kontingent

Pazara svoj uspjeh u hijerarhiji ISIS-a može dijelom zahvaliti i bliskim odnosima s dva najuspješnija regruta bošnjačkog islamističkog propovjednika Bilala Bosnića. Jedan je Mirza Ganić, mladi superstar društvenih medija, a drugi iskusni bošnjački džihadist i zapovjednik ISIS-ovog trenažnog logora, Bajro Ikanović.

Ganić, znan i kao Abu Shahid, bio je zadužen za brojne bošnjačke proisisovske forume, gdje je često objavljivao svoje slike, kao i slike drugih stranih boraca. Podrijetlom iz Srbije, Ganić se priključio ISIS-u dok je još bio u srednjoj školi. Unatoč mladoj dobi, njegova prisutnost u društvenim medijima stvorila je poštovanje brojnih bošnjačkih boraca.

S druge strane, Bajro Ikanović je bio više kao Pazara – stariji iskusni borac. No Ikanović je imao iskustva i s džihadističkim organizacijama tijekom 2000-ih. Tako je 2005. uhićen zbog planiranja napada eksplozivom na zapadnjačo veleposlanstvo u Sarajevu (iako još nije bio odlučio koju), zbog čega je odslužio četiri godine u bosanskom zatvoru.

Pazara je služio pod Ikanovićem kao zapovjednik tenkovske bojne, što je čin koji većina ISIS-ovih dobrovoljaca iz SAD-a teško može postići. Zapravo, Pazara je bio jedan od najviše rangiranih Amerikanaca ikada u ISIS-u, te je jednom zapovijedao grupom od čak 50 do 60 boraca, tvrdi bosanski analitičar Azinović.

Pazarin kontingent stranih boraca bio je poznat po svojem hvalisanju po društvenim medijima, a ni on sam nije bio iznimka. Na svojoj Facebook stranici vodio je dnevnik o životu u Siriji, gdje je objavljivao slike svojih pothvata i statuse o snazi ISIS-a. Rane fotografije prikazuju romantiziranu verziju borbe, gdje pozira s oružjem u svrhu novačenja novih boraca.

Druge su slike opuštenije. Tako na jednoj pozira na motoru, poput slične fotografije prije radikalne konverzije kada je snimljen na svome Kawasakiju u SAD-u. Motor u Siriji jeftina je kineska kopija, a Pazara ju je komentirao riječima “Mi ne trošimo puno, slava Alahu”.

BIH ISTRAŽUJE 70 TERORISTA: Isilovci iz susjedstva su vrlo mladi; rođeni poslije 1990.

No s vremenom su njegove slike iz džihada postajale sve mračnije. Fotografije Bošnjaka ubijenih u borbi, popraćene slavljenjem njihova mučeništva, postajale su sve češće.

Oko 22. rujna 2014. Pazara je ubijen u bitci za Kobani, koju je ISIS vodio protiv koalicije kurdskih frakcija i iračkih Pešmerga. Bilo mu je 38 godina, navodi SAFF.ba, online portal s vezama s bošnjačkim salafidima. ISIS nije uspio osvojiti Kobani zbog zračnih napada stranih sila.

Pazara je možda rtav već gotovo tri godine, ali materijalna podrška bošnjačko-američke mreže ne jenjava. Financiranje terorista iz SAD-a najčešće se obavlja preko malih, osobnih interakcija uspostavljenih preko interneta ili osobno.

U početku, šest Amerikanaca uhićenih zbog pomaganja islamistima tvrdilo je da nisu krivi za urotu pružanja materijalne pomoći teroristima. Ramiz Hodžić i Nihad Rožić dodatno su optuženi za urotu. Suđenja ostalim pomagačima još traju.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr