DVIJE GODINE PAPE FRANJE Dobri covjek medu vukovima

Otkako je 13. ozujka 2013. izabran za papu, Franjo osvaja spontanoscu i toplinom, ali stjece i ozbiljne protivnike u Crkvi te pojedini prelati vec “gledaju na sat” brojeci mu godine, ocjenjuje ugledni vatikanist Marco Politi, autor knjige “Franjo medu vukovima”.

Ocita suprotnost suzdrzanom prethodniku Benediktu XVI., prvi papa s juzne polutke odusevljava spontanim potezima kao sto su molitva na zidu kojim su Izraelci opasali palestinska podrucja i srdacno grljenje tesko bolesnih i invalida.

Istodobno, Franjo i zbunjuje neobicnim izjavama poput one “tko uvrijedi moju majku moze ocekivati udarac” ili ocjenom da se katolici ne bi trebali mnoziti poput zeceva.

Otkako je izabran za Petrova nasljednika, Franjo je krenuo u borbu na dva bojista: radeci na reformi kurije i na prilagodbi Crkve izazovima moderne obitelji.

Nesuglasice postale javne

Na obje fronte otpori su jaki, a novost je sto su se intrige smanjile, a nesuglasice postale javne, rekao je Politi u intervju za agenciju France presse.

U Vatikanu traje “otvoreni sukob” zbog Franjine zelje da reformira kuriju, disfunkcionalnu i tromu papinsku birokraciju premrezenu intrigama, rekao je Politi.

Kad je rijec o reformi kurije, a to znaci modernizacija, spajanje sluzbi i transparentnost, nacelno, svi su za to, ali mentalitete je tesko mijenjati. Zbog toga pojedini prelati “gledaju na sat” cekajuci kraj pontifikata i misle “strpjet cemo se cetiri, pet godina i to ce zavrsiti”, kaze Politi.

Ocjenjuje se da Franjo odugovlaci zato sto mu intuicija govori da treba dobiti potporu kardinala iz cijelog svijeta, koji su ga izmedu ostaloga zato i izabrali, dok bi netko drugi na njegovom mjestu vjerojatno osnovao povjerenstvo koje bi radilo u tisini tri do cetiri godine i zatim donijelo zakljucke, kaze Politi.

Zahtjevni papa

Franjo je zahtjevan, no on puno polaze u snagu uvjeravanja, u obracenje. U tome je nalik Benediktu XVI. koji je zelio uvjeriti, navesti ljude i strukture da se mijenjaju, samo sto sada, za razliku od Benediktova pontifikata, vlada velika sloboda diskusije.

Situacija je dosla do tocke kada neki vatikanski insajderi i crkveni eksperti kazu da je Franjo suocen s frustrirajucim paradoksom: papa slavljen zbog revolucioniziranja pristupa Crkve svijetu, trosi dragocjeno vrijeme i ugled kod kuce pokusavajuci reorganizirati vatikanske urede.

Druga Franjina bojisnica mnogo je opasnija, a da je Crkva podijeljena jasno se pokazalo pri glasanju na sinodi o obitelji u listopadu 2014.

Drukciji pristup

U stajalistu prema razvedenima, prema osobama istospolne orijentacije, Franjo je uveo drugi pristup “inzistirajuci na tome da Crkva ne osuduje na vjecnost”.

“Po mojem misljenju jasno je da je Franjo sklon tomu da se razvedenima i ponovno vjencanim osobama omoguci pravo na pricest i on je sklon pokazati solidarnost s istospolnim parovima. Nije slucajnost da je u Vatikanu primio transrodnu osobu, ucinio je to kako bi pokazao da Crkva treba prihvatiti osobe takve kakve jesu”, kaze Politi.

Medutim, mnogi Franjini pristase pesimisticni su u pogledu ishoda druge sinode zakazane za listopad 2015., jer ne vjeruju da ce se steci potrebna dvotrecinska vecina za reformu crkvenih stajalista o braku.

Dio klera vrlo je privrzen dogmatskoj viziji Crkve. Napose su takvi narastaji svecenika formiranih zadnjih trideset godina koji na kritike odgovaraju velikom inercijom ili pasivnoscu.

Kada papa, primjerice, zatrazi pastoralnu promjenu prema seksualnom moralu, cuju se otpori, ali i grobni muk.

Biskupi ne izlaze iz svojih raskosnih palaca

Kada papa pozove svecenstvo na skromniji nacin zivota porukom “covjecanstvo se ne moze promatrati iz bjelokosne kule”, vec “treba udisati miris naroda i ulice”, biskupi ne izlaze iz svojih raskosnih palaca, zakljucuje Politi.

Ukratko, u dvije godine Franjo je pokazao da je papa kojega nije moguce kategorizirati.

Nisam socijaldemokrat, porucio je novinarima. On zagovara istinski dijalog s drugim kulturama, ali apsolutnu pokornost Crkvi.

Franjo upravlja Crkvom autoritarno, sam, bez dvorjana, uzdajuci se u izravan dodir s narodom. Srdacan s obicnim pukom, katkad podrugljiv prema kleru, izlaze se opasnosti da ga proglase demagogom.

Franjo ne prestaje raditi od jutra do veceri i cini se katkad da improvizira u kreativnu neredu. Konacno, papa Franjo i sam je u utrci s vremenom. Nastojeci Crkvu pribliziti narodu dobro zna da mu u njegovoj dobi vrijeme nije saveznik.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr