PROMETNA IM PROMIJENILA ŽIVOT

BESPOŠTEDNA BITKA OCA ZA SINOVU BUDUĆNOST: S dječakom je 12 godina sjedio u školskoj klupi, a danas s njim traži posao

Mušan Šunj iz Mostara dokaz je da ljubav roditelja prema djetetu nema granica. On je nakon prometne nesreće, u kojoj mu je sin teško ozlijeđen, krenuo u bespoštednu bitku za njegovo zdravlje, potom za školovanje, a danas je nastavlja tražeći zajedno s njim i posao, piše Al Jazeera Balkans.

Mušan Šunj iz Mostara 12 je godina proveo u školskoj klupi sa svojim sinom Rijadom, dječakom s posebnim potrebama. Njegova bespoštedna borba počela je 2004. godine kada je Rijeda, kao učenik trećeg razreda i odlikaša, na ulici udario kombi zbog čega je izgubio svijest, tri i pol mjeseca proveo u komi i probudio se kao osoba koja više ništa ne zna. Ispočetka je morao učiti govoriti, pisati, hodati. Mušan je bio prisiljen napustiti posao i posvetiti se sinu.

Sretne okolnosti u nesreći dale su mu da ode u prijevremenu mirovinu. Kako bi pomogao dječaku i platio mu ljekove te osigurao fizikalnu terapiju tada je morao podići i kredit.

A u svojoj velikoj srčanoj bici, po povratku dječaka u školu sjedio je s njim na svakom satu. Kad se dječak malo uklopio, na onim satima koji su zahtjevali crtanje dok je ostatak vremena provodio na hodniku škole čekajući ga. Mušanom trud, vidljivo je danas, nije bio uzaludan. Rijed je školu završio s vrlo dobrim, ali i stekao mnogo prijatelja.

Kada je upisao Srednju školu za stručno radno osposobljavanje za Mušana je to značilo još četiri godine “školovanja”. I nije mu bilo teško, iako je do škole morao sa sinom putovati prvo autobusom pa potom i tramvajem. Po povratku iz škole ponovno bi s dječakom sjedao za stol i s njim radio. I taj je posao dvojac super odradio.

Kadar koji ne zanima ni biro ni udruge

Rijad je na ponos oca i majke prije dvije godine završio i srednju školu sa zanimanjem operater za unos podataka. “Moj posao se sastoji u tome da kompjuterski unosim podatke i održavam bazu podataka, kao što su matične knjige rođenih i umrlih i slično. Mislim da sam dobro svladao taj posao i da ga mogu odgovorno obavljati”, kaže Rijad.

No, njegovo stečeno obrazovanje za Mušana nije bilo kraj rada jer mladiću još uvijek nije dao “kruh u ruke”. Njihov naporu u tom smjeru već dvije godine je uzaludan. Mušan priča kako za Rijada do sada nisu pokazali nikakvo zanimanje s biroa, a ni udruge im baš ne pomažu.

“Što se tiče udruženja koja okupljaju ovakve osobe, njih ima više i svako vuče na svoju stranu. Bili smo učlanjeni u jedno od njih, ali smo uskoro uvidjeli da čak ni ona radna mjesta kojima sami raspolažu ne mogu dobiti njihovi članovi“, rezignirano priča Mušan koji nastavlja svoju bespoštednu borbu za sina.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr