27.000 radnika umrlo je gradeći ovaj kanal, ali smatrali su ga svjetskim čudom

Panamski kanal, jedan od najvećih inženjerskih pothvata 20. stoljeća, obilježava svoju stotu godišnjicu suočen s problemima 21. stoljeća, nedovoljnim kapacitetom za moderan promet i mogućom pojavom konkurencije.

Kanal koji je povezao Atlantik i Pacifik, nakon nekoliko desetljeća neuspješnih pokušaja i zadnjih deset godina vratolomne gradnje koja je potvrdila Sjedinjene Države kao veliku svjetsku silu, otvoren je 15. kolovoza plovidbom parobroda Ancon. Sto godina poslije, više od milijun brodova prošlo je 80 kilometara dugim kanalom, kojim danas prolazi pet posto svjetske maritimne trgovine.

Izbjegavanje dugog i opasnog puta oko Južne Amerike

Još početkom 16. stoljeća sveti rimski car Karlo V. predložio je spajanje Atlantskog i Tihog oceana kanalom kroz srednju Ameriku kako bi se izbjegao dug i opasan put oko Južne Amerike. Francuska je prva tu viziju pokušala pretočiti u stvarnost, pokrenuvši 1880. golem projekt na čelu s inženjerom Ferdinandom de Lessepsom, slavnim graditeljem Sueskog kanala, koji u panamskom pokušaju nije uspio pokoriti tropske bolesti, nedostatak novca i tehnološke probleme.

Gradnju 1904. preuzimaju Sjedinjene Države, poslavši prethodno ratne brodove kako bi podržale odvajanje Paname od Kolumbije i s novom državom potpisavši ugovor o kontroli 16 kilometara dugog pojasa koji će kasnije postati poznat kao Zona kanala. Uz najnapredniju tehnologiju onog doba i desecima tisuća radnika, Amerikanci su završili projekt za deset godina, promijenivši geostrateški krajobraz baš u vrijeme kad je u Europi počinjao Prvi svjetski rat. Bilo je to tehnološko remekdjelo, tada opisivano kao osmo svjetsko čudo, koje je unijelo revolucionarnu promjenu u svjetsku trgovinu.

Oko 27 tisuća radnika umrlo je gradeći kanal, većinom od malarije i žute groznice.

Kontrola nad kanalom

Sjedinjene su Države kontrolirale vodeni put u većem dijelu 20. stoljeća, što je izazivalo negodovanje u Latinskoj Americi, da bi naposljetku predsjednik Jimmy Carter i panamski mu kolega Omar Torrijos 1977. potpisali sporazum po kojem će kontrola nad kanalom biti prepuštena Panami zadnjeg dana 1999. godine. Amerikanci su zadržali pravo da u Panamu pošalju vojsku u slučaju da neutralnost kanala bude prekršena.

Upravljanje kanalom donijelo je Panami ekonomski ‘bum’. Godišnja zarada iznosila je milijardu dolara, šest posto panamskog BDP-a. Otvoreno je 10 tisuća radnih mjesta, a Panama je postala jedno od najdinamičnijih gospodarstava u regiji.

Ugrozili ga konkurenti

“Za Panamu, kanal je značio napredak. Iz zaboravljene kolumbijske pokrajine početkom prošlog stoljeća, postali smo neovisna država koja može birati svoju budućnost”, kaže današnji upravitelj kanala Jorge Quijano.

Panama je danas, međutim, suočena i sa sve većom konkurencijom. Sueski kanal ima puno veći kapacitet i smanjuje panamski udio u globalnoj pomorskoj trgovini “što pomalo ‘gricka’ našu dobit”, kaže Quijano. Egipatski predsjednik Abdel Fatah al-Sisi nedavno je najavio četiri milijarde dolara vrijednu gradnju “novog Sueskog kanala” paralelnog s postojećim kako bi se ubrzao i povećao promet.

Puno bliže, Nikaragva, koja se prije sto godina s Panamom borila za ‘domaćinstvo’ prvog kanala, sada najavljuje gradnju svog. Trasa je već određena, a koncesiju za gradnju dobio je kineski tajkun Wang Jing. Nikaragvanski kanal trebao bi imati puno veći kapacitet od Panamskog. Investitor ga namjerava završiti za pet godina.

Panama širi ustave

Kako bi se suprotstavila konkurenciji i Panama širi ustave. To bi trebalo omogućiti da kanalom prolaze i tzv. “postpanamski” brodovi kapaciteta 12 tisuća kontejnera, umjesto postojećeg maksimuma od pet tisuća. Visoko ambiciozni projekt opterećen je, međutim, odgodama, štrajkovima i rastom troškova. Proširenje je trebalo biti gotovo ove godine, ali je rok u međuvremenu pomaknut na siječanj 2016. godine.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr