NEPOZNATE MOĆNICE

10 ZABORAVLJENIH ŽENA KOJE SU POTAJNO VODILE SVIJET: Ništa ih nije moglo spriječiti, čak ni udaja za brata

Kroz povijest, nekoliko se izvanrednih žena uspjelo izdići do vrha društva, u kojem su oduvijek dominirali muškarci, te preuzeti vladavinu i moć u svoje ruke bila su to imena velikih vladarica poput egipatske kraljice Hatšepsut, Kleopatre i Wu Zetian, ali i mnoge druge.

Iako su spomenute vladarice sjedile na tronu, većina je žena kroz povijest vladala preko nekog muškog lutka, marionete koja bi sjedila na tronu dok bi one vladale iz sjene. Te žene danas nisu poznate no u svoje su vrijeme držale žezla nekih od najmoćnijih carstava svijeta, popis njihovih imena sastavio je portal Listverse.

10. Mariozija

Na početku 10. stoljeća Europa je, čini se zapela u periodu konstantnog pada. Franačko carstvo bilo je pred pucanjem, a moć poganskih Vikinga naglo je rasla. Na jugu kontinenta muslimani su zauzeli Španjolsku kao i Siliciju dok su nomadski Mađari pomeli područje Karpata. Samo je Katolička crkva još bila snažna i držala konce Europe u rukama. Tu Crkvu vodila je iznimna žena – senatorica Mariozija, kćer najmoćnijeg čovjeka u Rimu, Counta Theophylakta.

Nakon očeve smrti, Mariozija je naslijedila veliku moć te samu sebe proglasila senatoricom. Nakon što ju je papa Ivan X pokušao svrgnuti s trona, bacila ga je u zatvor gdje je ubrzo i nadasve misteriozno preminuo. Potom je zasjela na tron Svetog Petra dok je papa bio tek lutka kojom je ona upravljala. Kada je 931. umro papa Stjepan VII, Mariozia je na njegovo mjesto postavila svojeg sina Ivana XI. Tada je njezina vladavina iz sjene završila, no Mariozija nije bila spremna odreći se moći i vladavine.

932. pristala je stupiti u brak s Hugom Aresom, kraljem Italije, a papa ih je proglasio caricom i carem te zakonitim vladarima čitave Europe. No ubrzo se dogodio incident koji je pokvario planove snažne Mariozije.

Njezin sin iz prethodnog braka, koji je tada bio u tinejdžerskim godinama, nikako se nije slagao sa svojim novim očuhom, a kap koja je prelila čašu bila je pljuska koju je očuh ‘podario’ svojem posinku.

Sin rimske carice, Alberik, počeo je poticati narod da se pobuni protiv svog vladara u čemu je na koncu i uspio, a car Hugo uspio je izbjeći sigurnu smrt tako što se popeo na zidine grada užetom te pobjegao. Sin Alberik zatvorio je svoju majku u zatvor te sebe proglasio rimskim vladarem.

9. Toregene

Nakon smrti Džingis-kana njegovo je žezlo preuzeo njegov treći sin Ogodei koji je bio poznat o sklonosti prema alkoholu, a na tron je došao samo zato što su se njegova braća mrzila do te mjere da ukoliko bi jedan od njih zasjeo na tron izbio bi građanski rat.

Ogodei, koji nije pokazivao previše sklonosti prema vladanju, sve svoje obaveze prepustio je svojoj supruzi Toregene.

Nakon što ga je alkohol odveo u grob, Toregene je preuzela njegovu moć sve dok se ne postavi njegova zamjena s kojom se zavlačilo punih pet godina koliko je na vlasti jednog od najvećih carstava u povijesti, koje se protezalo od Kine do Rusije, bila Toregene.

Nekoliko zakonskih nasljednika trona misteriozno je umrlo, a Toregene je na koncu uspjela u naumu da njezin sin Guyuk postane kanom. S obzirom na to da je narod mrzio Guyuka, Toregene je odlučila potkupiti sve one čiji je glas bitan i to mitom koje je skupila tako što je seljacima nametnula veći porez.

Umrla je 1246. godine, godinu dana nakon što je njezin sin napokon zasjeo na tron.

8. Kosem Sultanija

Najmoćnija žena 17. stoljeća u Istanbul je došla kao ropkinja oko 1600. godine. Podrijetlom iz Grčke prodana je u turski harem u kojem je uskoro postala omiljena sultanija sultanu Ahmedu I. Na tronu carstva bila je čak dva puta. Prvi put nakon smrti sultana Ahmeda I, s kojim je imala dva sina, Murata IV i Ibrahima. Potom je uspjela osporiti pravo na tron mentalno bolesnom bratu svog pokojnog supruga Mustafi.

Umjesto Mustafe na tron Otomanskog carstva zasjeo je njegov nećak Osman, a Kosem se na neko vrijeme povukla iz javnog života. Vratila se 1623. kada je njezin mlađi sin Murad IV postao sultanom (Osmana su usmrtili robovi), no zbog njegove maloljetnosti Kosem je imenovana regentom te carstvom upravljala gotovo čitavo desetljeće.

Ponovno je na vlast došla 1640. nakon Muratove smrti kojeg je zamijenio njegov mentalno bolestan brat Ibrahim. Čini se kako je mentalna bolest bila česta pojava kod vladara Otomanskog carstva. Ubrzo po stupanju Ibrahima na vlast shvatila je da na njega ne može računati te je 1648. organizirala njegovu smrt. Potom je nastavila vladati carstvom sve dok ga nije mogao preuzeti njezin unuk Mehmed IV.

7. Turhan

Nakon što je Mehmed IV zasjeo na tron, sultanija Kosem nastavila je vladati kao regent te je potajno usmjeravala svoje ministre da donesu odluke koje je ona tražila. Takvo ponašanje sultanije Kosem zasmetalo je Mehmedovoj majci, Turhan, koja je smatrala da moći regenta trebaju pripasti njoj.

No Kosem je imala neprocjenjivu moć. Osobno je zapovijedala janjičkim korpusom čiju je uživala naklonost, a zbog velike količine posjeda kojim je upravljala bila je jedna od najmoćnijih ljudi svijeta.

Kosem je shvatila da Mehmed i njegova majka počinju pokazivati znakove samostalnosti te da kuju plan kako da je zauvijek maknu sa svog puta prema moći.

Turhan je shvatila da je jedini način na koji će njoj pripasti sva moć carstva je brzi puč na palaču. Toliko brz da Kosem ne dođe u priliku pozvati svoje saveznika. 2. rujna, Turhan i njezini eunusi napali su Kosem u njezinim odajama te ubili zaštitare. Kosem se pokušala sakriti u ormar, no izvukli su je iz njega te zadavili zavjesama.

Nakon što je javno objavljeno da je Kosem umrla, Turhan je preuzela njezinu ulogu te postala regentom te carstvom upravljala sve do 1656. kada je pristala svoje moći predati velikom veziru Koprulu Mehmedu.

6. Sorghaghtani

Iako gotovo zaboravljena, Sorghaghtani je bila jedna od najpoznatijih žena koja je živjela u 13. stoljeću. Perzijski kroničar Rašid al-Din, napisao je da ‘veliki emiri i mongolske trupe nikada nisu, ni za dlaku, skrenuli s puta kojeg je ona naredila’, dok je drugi autor, govoreći o njoj, kazao ‘da su sve žene kroz povijest bile poput nje, danas bi bile superiornije od muškaraca’.

Sorghaghtani je bila žena Toluia, najmlađeg sina velikog Džingis-kana. Nakon Toluiove smrti, Sorghaghtani je imenovana regentom svih posjeda, iako je njezin najstariji sin je već navršio 23. godine. Sebe je na brzinu postavila kao moćnog igrača mongolske prijestolnice te pomogla Guyuk Khanu da dođe na prijestolje.

Kada je Guyuk umro, 1248. godine, Sorghaghtani je ugledala novu šansu za samu sebe. Formirala je savez sa snažnim Batuom, kanaom Zlatne Horde te su zajedno započeli masovnu kampanju podmićivanja ne bi li njezin sin Mongke bio izabran za Velikog Khana. U svemu je bila uspješna. Na koncu joj je uspjelo postaviti svu četvoricu svojih sinova na mjesto Khana. Ostvarila je sve što je godinama pomno planirala.

5. Ahhotep

Ahhotep I bila je egipatska kraljica koja je živjela u iznimno zanimljivim vremenima. 1500. godine prije Nove ere antički Egipat podrhtavao je pod pritiscima koji su dolazili iz nutra kao i zbog skupine osvajača poznatih kao Hiksi. Ahhotep je bila sestra supruge faraona Seqenenrea Taoa kojeg su Hiksi usmrtili 1560-ih godina. Analiza njegovih posmrtnih ostaka otkrila je kako je faraon ubijen s dva udarca u glavu i to sjekirom te ubodom u područje vrata.

Nakon što joj je umro suprug, Ahhotep je postala namjesnikom svog maloljetnog sina Ahmosea I. Uz to što je vladala Egiptom, Ahhotep je sve snage koje su svoju odanost polagale njezinu suprugu usmjerila u borbu protiv neželjenih osvajača i egipatskih pobunjenika. Nakon velike pobjede, Ahhotep je počela nositi zlatnu lentu pobjednika koja se dodjeljivala egipatskim generalima.

Njezin je sin kasnije dao podignuti natpis u njezinu čast na kojem je pisalo: ‘Slavite Gospu od zemlje, gospodaricu svih zemalja čije ime stoji visoko uzdignuto u svakoj stranoj zemlji, koja je napravila velike planove i koja se brinula za Egipat. Koja je čuvala vojnike, vratila dezertere, preobratila zarobljenike, pomirila Jug i koja je odagnala sve one koji su se pobunili protiv nje’.

Ahhotep je bila rijetka žena koja je doživjela duboku starost. Pretpostavlja se da je živjela do svoje 90., a pokopana je uz velike počasti noseći zlatnu lentu junaka oko vrata.

4. Zoe

Iako je formalno vladala tek nizom muževa, Zoe je bez sumnje bila jedna od najvećih vladara Bizantskog carstva koje se u to vrijeme prostiralo preko Balkana i Azije.

Njezina najveća prijetnja bila je njezina sestra Theodora kojoj je uspjelo proglasiti se ko-vladaricom prije nego ju je Zoe ponovno ugrozila.

Zoe i Theodora bile su kćeri Konstantina VIII. S obzirom na to da je car Konstantin nije imao sinova Zoe se udala za moćnog prefekta Romanosa koji je nakon smrti na prijestolju zamijenio cara Konstantina. Po dolasku na tron Zoe je protjerala svoju sestru, otrovala supruga te se udala za svog komornika Mihaela IV kojeg je potom postavila na prijestolje.

Kada je Mihael IV umro prijestolje je pokušao preuzeti njegov nećak koji je protjerao Zoe. Palača je odmah napadnuta od strane nezadovoljnog naroda koji je zahtijevao da se njihova carica vrati na prijestolje.

S građanima Carigrada koji su je podupirali, Zoe je maknula uzurpatora s trona koji je kastriran i oslijepljen protjeran u samostan. No narod je zahtijevao da se u palaču vrati i Theodora. Zoe je bila primorana prihvatiti svoju sestru no nije je dugo trpjela na dvoru. Preduhitrila je sestru te se udala za Konstantina IX Monomakusa, koji je postao suvladar dok je Zoe dominirala carstvom sve do smrti 1050., nakon čega su palicu preuzeli njezin suprug i njezina sestra.

3. Arsinoe

Arsinoe, kći makedonskog generala Ptolomeja I, poznatog po tome da je zauzeo Egipat nakon smrti kralja Aleksandra Velikog, bila je udata za Lizimaha, još jednog generala poznatog po preuzimanju kontrole nad Trakijom. Lizimah je ubrzo postao ključni igrač u ratovima između nasljednika Aleksandra Velikog.

Poznato je da je Arsinoe otrovala Lizimahovog sina iz prvog braka, a potom je dala svojem drugom suprugu da ubije njezinu djecu.

Oko 279. godine prije Krista, Arsinoe se vratila u Egipat gdje je njezin brat Ptolomej II preuzeo žezlo vladavine. Ubrzo se istaknula kao najutjecajniji političar u kraljevstvu, a potom je i prognala kraljevu ženu pod lažnim optužbama kako bi se sama mogla udati za njega što je diglo na noge čitavo društvo stare Grčke.

Kao kraljica, Arsinoe nije čekala dugo da svog brata i supruga postavi u svoju sijenu te postane učinkovitom vladaricom Egipta. U službenim je dokumentima nazivana faraonom, a dala je izraditi i novac sa svojom slikom. Ona i njezin brat kroz umjetnost su često prikazivani kao Isis i Osiris, oživljavajući drevnu egipatsku tradiciju ne bi li opravdali svoj odnos.

Arsinoe je umrla oko 268. godine, a za sobom je ostavila nevjerojatno moćan kult okupljen oko njezinog lika. Njezin se brat više nije ženio iako je vladao Egiptom još 20 godina.

2. Vladarica Wei

Wei je bila supruga cara Zhongzonga, koji je vladao kineskom Tang dinastijom početkom osmog stoljeća. Njezin je suprug pobijedio Wu Zetian, jedinu ženu koja je vladala kineskim carstvom. Wei je navodno bila opčinjena likom i djelom carice Wu Zetian te je činila sve ne bi li joj bila što sličnija.

Na njezinu sreću, suprug joj je dopustio da bude nemilosrdna i da se ponaša kao vladarica dok je on stajao po strani. Navodno je drage volje prepustio vladavinu svojoj lijepoj i pametnoj supruzi.

Wei je ubrzo izgradila veze na sudovima, ali i pridobila simpatije velikog broja ministara koji su zastupali bivši režim. Svatko tko se u ono doba protivio njezinim odlukama riskirao bi smrću. U jednom zabilježenom slučaju ministar rata ubio je policijskog službenika samo zato što je ovaj loše govorio o carici.

Nakon pet godina, vladavina carice Wei našla se u problemima kada je njezin suprug iznenada umro. Prema nekim neslužbenim pričama navodno ga je sama carica otrovala. Bez cara na tronu Wei je znala da je čeka burno razdoblje potraživanja prava na prijestolje stoga je odlučila zataškati smrt svojeg supruga sve dok nije skupila 50.000 vojnika kojima je naredila da štite palaču.

No, kako to uvijek biva, njezini su neprijatelji bili u samoj palači, a ne izvan njezinih zidina. Sestra njezinog supruga i suprugov nećak, princeza Taiping i Li Longji tijekom jedne noći organizirali su državni udar. Wei je pokušala pobjeći no uhvatili su je i ubili upravo oni vojnici koje je postavila da čuvaju palaču. Vojnici su se u tom trenutku odlučili biti na strani pobjednika.

1. Nur Jahan

U 1620-ima moćno Mongolsko carstvo protezalo se preko čitavog Indijskog potkontinenta, a službeno je njime upravljao vladar Jahangir koji je u stvarnosti bio iznimno slab, bez prave moći, alkoholičar i ovisnik o opijatima. Prava snaga ležala je u rukama njegove supruge Nur Jahan.

Nije bila posebno velika tajna da je Nur Jahan u svoje ime donosila proglase te dala kovati državni novac sa svojim likom. Čak je i držala upravljačko žezlo odnosno kraljevski pečat kojim su se donosile sve službene zapovijedi.

Nur Jahan bila je sve samo ne tipična vladarica. Za vrijeme svoje vladavine promijenila je mnoge običaje, ukinula neka ograničenja i postavila nova. Postala je moćna vladarica zahvaljujući svojim sposobnostima. Njezin glavni rival bio je general i ministar Mahabat Khan.

Kada je njezin zet završio u zatvoru, ministar Mahabat Khan pokrenuo je puč u kojem je zarobljen vladar Jahangir. Nur Jahan osobno je vodila svoju vojsku u pokušaju da oslobode vladara, a potom je isplanirala i plan za bijeg. Veliki plan generala i ministra Mahabata Khana je propao, a Nur Jahan je iz svega izašla jača nego prije.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr