ZVIJERI, A NE LJUDI

10 NAJGORIH ZLOČINA KOJE SU POČINILI NACISTIČKI SS ODREDI: Pod Himmlerom stvarali oružje koje je čak i sam Hitler zabranio

U nizu mučnih godina koje su uslijedile nakon dolaska Adolfa Hitlera na vlast 1933. godine dogodile su se na tisuće najgorih zločina u povijesti čovječanstva.

Nacistički Schutzstaffel, ‘zaštitni odred’, poznatiji kao SS, tijekom mučne vladavine i širenja Hitlerove ideologije, počinio je neke od najgnjusnijih zločina u povijesti čovječanstva. Uspostavljeni su 1925. godine ne bi li, kao što im i samo ime kaže, pružali zaštitu Adolfu Hitleru i ostalim vođama nacističkog režima, no kad im je na čelo zasjeo Heinrich Himmler, SS odred postao je elitna organizacija predana cilju zaštite ‘čistoće rase’.

Iako je SS odred isprva činilo svega osam osoba koje su djelovale kao tjelohranitelji, uskoro je njihova važnost u sklopu režima počela rasti. Vrhunac svoje moći dostigli su pred kraj Drugog svjetskog rata kad je u sklopu odreda djelovalo oko 580.000 ljudi koji su dnevno ubijali i po nekoliko tisuća ljudi.

Ovo su njihovi najstrašniji zločini.

10. Mučenje političkih zatvorenika

Prvi nacistički koncentracijski logor bio je onaj u Dachau, no prije početka rata, nedugo nakon što je Hitler došao na vlast, 1933. godine, u Dachauu su završavali Führerovi politički neistomišljenici. Samo te godine, zatvoreno je oko 4800 političkih zatvorenika, uglavnom komunista, socijalista i demokrata.

Oni su bez suđenja bili ili zatvarani na dulje vrijeme ili pogubljeni. Zbog ubojstva jednog zatvorenika otvorena je istraga koja je dovela do zastrašujućih zaključaka zbog čega je Hitler naredio da Dachau više nije u nadležnosti javnih tužitelja nego u isključivoj nadležnosti SS-a.

To je značilo, dakako, da se istrage više neće provoditi te da će se zatvorenike moći ubijati tek tako. Prema novim pravilima, svatko tko nije poštivao SS-ove odredbe unutar logora bio bi pretučen, a svatko tko bi pokušao pobjeći, pogubljen na mjestu. Uskoro je to postao standard za sve koncentracijske logore.

Logor Dachau

9. Noć dugih noževa

Nedugo nakon što je uspostavljen SS odred, počeli su poprimati obrise brutalne organizacije koja je odrađivala Hitlerov prljavi posao. Führer je već tada ohrabrivao svoje pristaše da se nasiljem obračunavaju s političkim protivnicima.

Do travnja 1934. godine, Himmler, tada već šef SS-a, imenovan je i šefom Gestapa. Zahvaljujući toj ulozi, imao je priliku loviti ne samo protivnike izvan Hitlerove stranke, nego i unutar nje, posebno one koji su djelovali unutar paramilitarne organizacije SA (Sturmabteilung) koja je postala premoćna, iz Hitlerove perspektive, a koja je i dovela nacionalsocijaliste na vlast.

Kako bi osigurali da apsolutno sva kontrola bude u Hitlerovim rukama, donesena je odluka da se eliminira sve protivnike. Prvi na listi, bio je vođa SA, Ernst Röhm. U SS-ovoj operaciji koja je trajala od 30. lipnja do 2. srpnja 1934. godine ubijeno je najmanje 85 osoba, među kojima i Röhm. Trodnevni pokolj postao je poznat pod imenom Noć dugih noževa.

8. Uništavanje Poljske od SS-ovih Einsatzgrupa

SS-ov glavni cilj je bio uništiti sve što bi moglo predstavljati bilo kakvu prijetnju nacističkom režimu. Tom su cilju bile predane i paramilitarne jedinice nazvane Einsatzgruppen koji su nastale tijekom aneksije Austrije i dijelova Čehoslovačke.

Isprva su te jedinice djelovale kao podrška vojsci, no sve se promijenilo invazijom na Poljsku 1939. godine. Tada je 3000 ljudi organizirano u šest jedinica, a jedini cilj im je bio eliminirati Židove i članove poljske političke opozicije koji su preostali nakon što je vojska pregazila to područje.

U razdoblju od 1. rujna do 25. listopada Einsatzgrupe se tereti za više od 16.000 ubojstava i destrukciju više od 500 poljskih gradova. U samo prvom tjednu invazije na Poljsku uhićeno je 10.000 ljudi koji su uglavnom pogubljeni. Većinu su strijeljali, ali postoje dokazi o spaljivanju na stotine ljudi u sinagogama.

Konvoj Poljaka u Auschwitzu

7. Uspostava Generalgouvernmenta

Poljska je nakon invazije podijeljena u tri regije pri čemu je središnja nazvana Generalgouvernement, a sa stajališta nacista bila je zamišljena kao mjesto na kojem će SS provoditi neke od najgorih zločina protiv Židova.

Uvedena je SS-ova rasna politika, 12 milijuna ljudi koji su živjeli na tom području iskorištavali su kao jeftinu radnu snagu. Sve osim potpune poslušnosti bilo je neprihvatljivo. Ako bi poljska opozicija ubila jednog Nijemca, SS-ovci bi javno smaknuli stotinjak Poljaka.

Uništene su mnoge poljske institucije, pokradeni su povijesni artefakti i umjetnine, preotete su i financijske institucije. Nijemci su kontrolirali izvore hrane i Poljacima ostavljali jedva dovoljno za preživljavanje.

No, u mnogo goroj situaciji bili su poljski Židovi. Nedugo nakon invazije, oduzeta im je imovina, a korišteni su kao robovska radna snaga. Tri godine kasnije, poslani su u obližnje koncentracijske logore gdje je većina ubijena.

TOP-LISTA NACISTA: Ovo su (bili) najtraženiji zločinci Trećeg Reicha

6. Kristalna noć

Dana 9. studenoga 1938. godine lokalni nacistički uredi diljem Njemačke, Austrije, Sudeta i Čehoslovačke, dobili su naredbu za ‘spontanim’ pogromom nad Židovima. U dvodnevnom pokolju i općem kaosu, nazvanom Kristalna noć, ubijeno je najmanje 90 Židova, uništeno 267 sinagoga, vandalizirano više od 7500 židovskih obrta i tvrtki, silovano nebrojeno ljudi.

Uhićeno je više od 30.000 Židova, mahom muškaraca, zdravih i mladih. Poslani su u konc-logore gdje su s vremenom dočekali smrt u najgorim mukama. Kristalna noć bila je izlika koju su nacisti trebali ne bi li mogli započeti proces emigriranja Židova iz Njemačke i transfera njihove imovine arijevcima.

Dodajmo tome kako su nacisti za ovaj pogrom optužili same Židove te njemačkoj Židovskoj zajednici izdali kaznu u ekvivalentu današnjih 400 milijuna dolara.

Uništena židovska slastičarnica u Berlinu

5. Otmica i germanizacija arijevske djece

SS-ovci su za zadatak imali i zaštitu nacističke ideje o rasnoj čistoći. Određeni pripadnici SS odreda bili su odabrani da imaju što više plavooke i plavokose djece ne bi li se krenulo u izgradnju arijevske rase.

No, otišli su i korak dalje. Nisu htjeli ‘potratiti’ arijevske karakteristike neke poljske djece ili djece koja su bila plavokosa i plavooka, ali nisu bili Nijemci. Stoga je 1939. godine Himmler u jednom svom govoru jasno dao do znanja kakve su mu namjere u Poljskoj. Sistematski su izdvajali djecu u dobi od dvije do 12 godina te ih kategorizirali kao ‘rasno poželjne’ i ‘rasno bezvrijedne’.

Rasno poželjna djeca bivala su odvođena iz svojih domova i poslana u razne ustanove gdje ih se germaniziralo, a potom i udomljavalo u arijevskim obiteljima. Procjenjuje se da je tako oteto oko 200.000 poljske djece te još 200.000 djece iz ostalih istočnoeuropskih zemalja.

Nakon poraza nacista djeca su u konačnici vraćena svojim obiteljima, ali većina onih vrlo mladih nije se ni sjećala svojih bioloških obitelji.

Školarci dočekuju Hitlera

4. Silovanja i sterilizacije

Tijekom brojnih pogroma te potom u konc-logorima, na tisuće i tisuće Židovki silovali su pripadnici SS-a. Postoje dokumenti o najmanje 10 bordela u logorima gdje su žene bile prisiljavane na prostituciju.

Iako je zakon branio arijevcima odnose sa Židovkama, zabilježeno je nebrojeno slučajeva silovanja o čemu svjedoče i mnoga ekshumirana tijela. Žene su bile mučene isključivo u svrhu zabave SS-ovaca te kako bi degradirali žene.

Mnoge su bile sterilizirane, ili primorane na pobačaj nakon čega bi ostale sterilne, dok su se na nekima toliko iživljavali da su ostale neplodne.

OSTACI NACIZMA: Dio njemačkog Kaznenog zakona napisan je još za vrijeme Hitlera

3. Biološko oružje

SS-ovci su eksperimentirali i s biološkim oružjem. Dokumenti iz arhiva pokazuju da su u Dachau uspostavili entomološki istraživački institut sa ciljem proizvodnje biološkog oružja, iako ga je Hitler zabranio.

Himmler je naredio istraživanje ne bi li vidjeli je li moguće putem komaraca zaraziti neprijatelje malarijom. Radili su pokuse i na buhama te štakorima, a jako su se zanimali i za kugu.

Eduard May, koji je bio zadužen za provođenje eksperimenata, odbio je provoditi testiranja na ljudima, a SS-ovci, na sreću, nisu imali dovoljno vremena ni sredstava da bi proveli ovaj plan.

2. Mobilne plinske komore

Kako je Drugi svjetski rat odmicao, tako su se nacisti našli i na teritoriju Sovjetskog Saveza gdje su Einsatzgruppe također trebale eliminirati rasno i politički nepodobne.

Kako bi si olakšali posao stvorili su mobilne plinske komore – kombije kojima su preradili ispušni sustav tako da se ugljikov monoksid vraćao u kabinu vozila. Kombijima su skupljali ljude iz njihovih domova te ih na ovaj način ubijali dok bi se vozili do masovnih grobnica.

Do kraja 1943. godine mobilne plinske komore bile su odgovorne za smrt 152.000 ljudi.

Članovi SS odreda

1. ‘Konačno rješenje’

Koliko god nazivom ‘konačno rješenje’ pokušali umanjiti strahote koje se pod tim ‘rješenjem’ kriju, ništa ne može skriti da je zapravo riječ o genocidu.

Nakon godina i godina mržnje i ekstremne diskriminacije, nacistički su čelnici odlučili da će se ‘konačno rješenje židovskog pitanja’ završiti na ovako stravičan način.

Malo se zna o tome što se događalo iza zatvorenih vrata, no 31. srpnja 1941. godine Hitler je svu nadležnost nad ‘sigurnosnim pitanjima’ predao Himmleru koji je započeo s pripremama za holokaust.

Logori smrti uskoro su niknuli u Sobiboru, Belzecu i Treblinki, a nedugo nakon toga i u Auschwitz-Birkenau. U sklopu ‘konačnog rješenja’ u logorima smrti ubijeno je 2,7 milijuna Židova.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr