U Puli za Silvija Licula znaju gotovo svi. Ako ne po prezimenu, prepoznaju ga na spomen imena njegovih 25-metarskih brodova Maurus i Maurus 1. Prošla godina je za Liculovu tvrtku Škamp bila rekordna, te je ostvarila 12 milijuna kuna prometa.
"Lani smo izvezli oko 70 posto ribe. U Italiji imam kupca koji otkupljuje ribu i to je jedina suradnja na koju se mogu u potpunosti pouzdati. Izvezao sam 132 vagona, što ti je puta 10 tona, pa ti računaj", kazao je Licul za Poslovni dnevnik. I prva četiri mjeseca ove godine bila su rekordna, pa su njegova dva broda ulovila više ribe nego u istom razdoblju lani.
"Prodaja na tržnici je ionako totalni debakl. Otkad je počela kriza, na (pulskoj) ribarnici pao je promet pet do šest puta. Ljudi nemaju novca, ali riba nije skupa i ja to ne uspijevam shvatiti. Srdelu na ribarnici prodajemo po cijeni od 10 do 20 kuna. Ti sa 25 kuna možeš nahraniti cijelu obitelj, ali opet nitko ne kupuje", kazao je Licul.
Slučajno završio u ribarstvu
Na pitanje kako se uopće počeo baviti ribom, Licul odgovara: "Slučajno. Po struci sam alatničar. Počeo sam raditi kod brata u radionici za preradu metala. On je 1992. godine došao do jednog broda, a onda sam se i ja 2001. godine osamostalio i počeo raditi s ribom", ispričao je Licul. Državne subvencije u ribolovu od 35 lipa po kili ulovljene ribe ocjenjuje kao korektne i iako spominje da se mnogi žale, napominje da država ribare dobro 'prati'.
Zanimljivo, cijeli svibanj u Jadranu gotovo da i nije bilo plave ribe. Gdje su nestale papaline i srdele?
"Nemam pojma, more kao da je ukleto. Cijeli svijet je u teškoj krizi i tako je izgleda i s ribom, jednostavno je nema. Ni tvornice nemaju ribe. Mirna 'plače' za ribom, a Podravka je ove godine kupila jedan posto onoga što je planirala. Inače, Podravka je jedini domaći otkupljivač koji redovito plaća. Oni plaćaju 45. dan", otkrio je Licul.
